1 Gle, dogodi se da sam ja, Nefi, vapio mnogo ka Gospodu Bogu svojemu, zbog ^asrdžbe braće svoje.

2 No gle, srdžba njihova protiv mene poraste, toliko da mi nastojahu oduzeti život.

3 Da, oni mrmljahu protiv mene, govoreći: Mlađi brat naš misli ^avladati nad nama; i mi imadosmo mnogo kušnji zbog njega; stoga, ubijmo ga, da više ne bismo bili mučeni zbog riječi njegovih. Jer gle, mi nećemo da on bude vladar naš; jer pripada nama, koji smo starija braća, da vladamo nad ovim narodom.

4 Evo, ne pišem na ovim pločama sve riječi koje oni mrmljahu protiv mene. No dostatno mi je reći da mi oni nastojahu oduzeti život.

5 I dogodi se, Gospod me ^aupozori da ja, ^bNefi, otiđem od njih i pobjegnem u divljinu, kao i svi oni koji htjednu poći sa mnom.

6 Stoga, dogodi se da ja, Nefi, povedoh obitelj svoju, a također i ^aZorama i obitelj njegovu, i Sama, starijeg brata svojega i obitelj njegovu, te Jakova i Josipa, mlađu braću svoju, a i sestre svoje, i sve one koji htjedoše poći sa mnom. A svi oni koji htjedoše poći sa mnom bijahu oni što vjerovahu u ^bupozorenja i objave Božje; stoga, oni poslušaše riječi moje.

7 I mi uzesmo šatore svoje i što nam god bijaše moguće, te putovasmo divljinom mnoge dane. I nakon što putovasmo mnoge dane, mi razapesmo šatore svoje.

8 I narod moj htjede da mjestu dademo ime ^aNefi; stoga, nazvasmo ga Nefi.

9 I svi oni što bijahu sa mnom odlučiše nazvati se ^anarodom Nefijevim.

10 I trudili smo se obdržavati sudove, i propise, i zapovijedi Gospodnje u svemu, prema ^azakonu Mojsijevu.

11 I Gospod bijaše s nama; i mi napredovasmo silno; jer posijali smo sjeme, i želi smo zauzvrat u izobilju. I počesmo uzgajati sitno i krupno blago, te životinje svake vrste.

12 A ja, Nefi, također ponesoh zapise što bijahu urezani na ^amjedenim pločama; a i ^bkuglu, ili ^ckompas, što bijaše pripravljen za oca mojega rukom Gospodnjom, prema onome što je zapisano.

13 I dogodi se da počesmo napredovati silno, i množiti se u zemlji.

14 A ja, Nefi, uzeh ^amač Labanov, i po uzoru na nj izradih mnoge mačeve, da kojim slučajem narod, koji se sada nazivaše ^bLamancima, ne bi navalio na nas i uništio nas; jer poznavah mržnju njihovu prema meni i djeci mojoj i onima koji se nazivahu narodom mojim.

15 I ja podučih narod svoj da gradi građevine, i obrađuje sve oblike drva, i ^aželjeza, i bakra, i mjedi, i čelika, i zlata, i srebra, i dragocjenih ruda, čega bijaše u veliku izobilju.

16 I ja, Nefi, izgradih ^ahram; i sazidah ga po uzoru na ^bhram Salomonov, osim što ne bijaše izgrađen od tolikih ^cdragocjenosti; jer ih se ne mogaše naći u zemlji, stoga, ne mogaše biti izgrađen poput hrama Salomonova. No način gradnje bijaše poput Salomonova hrama, a izradba njegova bijaše zaista izvrsna.

17 I dogodi se, ja, Nefi, sklonih narod svoj da bude ^aradišan, i da radi rukama svojim.

18 I dogodi se, oni htjedoše da ja budem ^akralj njihov. No ja, Nefi, željah da oni nemaju kralja; ipak, učinih za njih u skladu s onim što bijaše u moći mojoj.

19 I gle, riječi Gospodnje ispuniše se braći mojoj, koje on izreče o njima, da ću ja biti ^avladar njihov i ^bučitelj njihov. Stoga, ja bijah vladar njihov i učitelj njihov, u skladu sa zapovijedima Gospodnjim, sve do vremena kad mi oni nastojahu oduzeti život.

20 Dakle, riječ Gospodnja bijaše ispunjena koju mi on reče, govoreći: Ukoliko oni ^ane budu slušali riječi tvoje, bit će isključeni iz nazočnosti Gospodnje. I gle, oni bijahu ^bisključeni iz nazočnosti njegove.

21 I on učini da ^akletva dođe na njih, da, i to teška kletva, zbog bezakonja njihova. Jer gle, oni otvrdnuše srca svoja protiv njega, te ona postadoše poput kremena; stoga, kako oni bijahu bijeli, i veoma lijepi i ^bočaravajući, da ne bi bili privlačni narodu mojemu, Gospod Bog učini da ^ctamna koža dođe na njih.

22 I ovako govori Gospod Bog: Učinit ću da oni budu ^aodvratni narodu tvojemu, osim ako se ne pokaju za bezakonja svoja.

23 A prokleto će biti potomstvo onoga tko se ^aizmiješa s potomstvom njihovim; jer oni će biti prokleti, i to istom kletvom. I Gospod to reče, i to bijaše učinjeno.

24 I zbog kletve njihove što bijaše na njima oni postadoše ^adokon narod, pun zloće i lukavosti, i lovljahu u divljini grabežljive zvijeri.

25 I Gospod Bog reče meni: Oni će biti bič potomstvu tvojemu, kako bi ih poticali da se spomenu mene; i ukoliko se ne budu spominjali mene, ni slušali riječi moje, oni će ih bičevati, i to sve do uništenja.

26 I dogodi se, ja, Nefi, ^aposvetih Jakova i Josipa da budu svećenici i učitelji nad zemljom naroda mojega.

27 I dogodi se da mi življasmo na način koji donosi sreću.

28 I trideset godina bijaše prošlo od vremena kada napustismo Jeruzalem.

29 I ja, Nefi, vođah zapise na pločama svojim, koje izradih, o narodu svojemu do sada.

30 I dogodi se da mi Gospod Bog reče: Izradi ^adruge ploče; i urezat ćeš mnogo toga na njih što je dobro u očima mojim, na korist narodu tvojemu.

31 Stoga ja, Nefi, da bih bio poslušan zapovijedima Gospodnjim, pođoh i izradih ^aove ploče na koje urezah ove stvari.

32 I urezah ono što je ugodno Bogu. A ako je narod moj sretan zbog onoga što je Božje, bit će sretan zbog ureza mojih koji su na ovim pločama.

33 A ako narod moj želi upoznati podrobniji dio povijesti naroda mojega, mora istraživati moje druge ploče.

34 I dostatno mi je reći da četrdeset godina bijaše prošlo, a mi već imadosmo ratova i sukoba s braćom svojom.