1 I dogodi se da Gospod prozbori Mojsiju, govoreći: Gle, objavljujem ti o ovom nebu, i ovoj zemlji; zapiši riječi koje govorim. Ja sam Početak i Svršetak, Svemogući Bog; po Jedinorođencu svojemu stvorih ovo; da, u početku stvorih nebo, i zemlju na kojoj stojiš.

2 I zemlja bijaše bez oblika, i prazna; i naredih tami da uziđe na površje dubine; i Duh se moj kretaše po površju vode; jer ja sam Bog.

3 I ja, Bog, rekoh: Neka bude svjetlost; i bijaše svjetlost.

4 I ja, Bog, vidjeh svjetlost, i da svjetlost bijaše dobra. I ja, Bog, razdijelih svjetlost od tame.

5 I ja, Bog, prozvah svjetlost Dan; a tamu prozvah Noć; i ovo učinih riječju moći svoje, i bijaše učinjeno kako rekoh; i večer i jutro bijahu prvi dan.

6 I opet, ja, Bog, rekoh: Neka bude nebeski svod posred vode, i bijaše tako, baš kako govorah; i ja rekoh: Nek on razdijeli vode od voda; i to bijaše učinjeno;

7 I ja, Bog, načinih nebeski svod i razdijelih vode, da, velike vode pod svodom od voda što bijahu nad svodom, i bijaše tako baš kako govorah.

8 I ja, Bog, prozvah svod Nebo; i večer i jutro bijahu drugi dan.

9 I ja, Bog, rekoh: Nek se vode pod nebom skupe na jedno mjesto, i bijaše tako; i ja, Bog, rekoh: Neka bude suho kopno; i bijaše tako.

10 I ja, Bog, prozvah suho kopno Zemlja; a skupljanje voda prozvah More; i ja, Bog, vidjeh da sve što načinih bijaše dobro.

11 I ja, Bog, rekoh: Neka zemlja nikne travom, raslinjem što rađa sjemenje, plodonosnim stablom što rađa plodove, prema vrsti svojoj, i stablom što rađa plodove, čije će sjemenje biti u njima na zemlji, i bijaše tako baš kako govorah.

12 I zemlja nikne travom; svakim raslinjem što rađa sjemenje prema vrsti svojoj, i stablom što rađa plodove, čije sjemenje treba biti u njemu samom, prema vrsti njegovoj; i ja, Bog, vidjeh da sve što načinih bijaše dobro;

13 I večer i jutro bijahu treći dan.

14 I ja, Bog, rekoh: Neka budu svjetlila na svodu nebeskom, da razdijele dan od noći, i neka budu kao znaci, i za razdoblja, i za dane, i za godine;

15 I neka budu kao svjetlila na svodu nebeskomu kako bi rasvjetljavala zemlju; i bijaše tako.

16 I ja, Bog, načinih dva velika svjetlila; veće svjetlilo da vlada danom, i manje svjetlilo da vlada noću, i veće svjetlilo bijaše sunce, a manje svjetlilo bijaše mjesec; i zvijezde također bijahu načinjene, i to prema riječi mojoj.

17 I ja ih, Bog, postavih na svodu nebeskom da rasvjetljuju zemlju,

18 I sunce da vlada nad danom, a mjesec da vlada nad noću, te da razdjeljuju svjetlost od tame; i ja, Bog, vidjeh da sve što načinih bijaše dobro;

19 I večer i jutro bijahu četvrti dan.

20 I ja, Bog, rekoh: Neka vode obilno urode pokretnim stvorom što ima život, i pticama što mogu letjeti nad zemljom na otvorenom svodu nebeskom.

21 I ja, Bog, stvorih velike kitove, i svakog živog stvora što se kreće, kojima vode urodiše obilno, prema vrsti njihovoj, i svaku krilatu pticu prema vrsti njezinoj; i ja, Bog, vidjeh da sve što stvorih bijaše dobro.

22 I ja ih, Bog, blagoslovih, govoreći: Budite plodni, i množite se, i napunite vode morske; i nek se ptice množe na zemlji;

23 I večer i jutro bijahu peti dan.

24 I ja, Bog, rekoh: Neka zemlja urodi živim stvorom prema vrsti njegovoj, stokom, i gmizavcima, i zvijerima zemaljskim prema vrsti njihovoj, i bijaše tako;

25 I ja, Bog, načinih zvijeri zemaljske prema vrsti njihovoj, i stoku prema vrsti njezinoj, i sve što gmiže po zemlji prema vrsti svojoj; i ja, Bog, vidjeh da sve ovo bijaše dobro.

26 I ja, Bog, rekoh Jedinorođencu svojemu, koji bijaše sa mnom od početka: Načinimo čovjeka na sliku svoju, prema obličju svojemu; i bijaše tako. I ja, Bog, rekoh: Neka imaju gospodstvo nad ribama u moru, i nad pticama u zraku, i nad stokom, i nad cijelom zemljom, i nad svakim gmizavcem što gmiže po zemlji.

27 I ja, Bog, stvorih čovjeka na sliku svoju, na sliku Jedinorođenca svojega stvorih ga; muško i žensko stvorih ih.

28 I ja ih, Bog, blagoslovih, i rekoh im: Budite plodni, i množite se, i napunite zemlju, i podložite ju, i imajte gospodstvo nad ribama u moru, i nad pticama u zraku, i nad svakim živim stvorom što se kreće po zemlji.

29 I ja, Bog, rekoh čovjeku: Gle, dadoh vam svako raslinje što rađa sjemenje, koje je na licu cijele zemlje, i svako stablo na kojem će biti plod sa stabla što daje sjemenje; vama će to biti za hranu.

30 I svakoj zvijeri na zemlji, i svakoj ptici u zraku, i svemu što gmiže po zemlji, u čemu udjeljujem život, bit će dano svako čisto raslinje za hranu; i bijaše tako, baš kako govorah.

31 I ja, Bog, vidjeh sve što načinih, i gle, sve što načinih bijaše vrlo dobro; i večer i jutro bijahu šesti dan.