1 Evo, kad Mosija učini to, on razasla po cijeloj zemlji, među sav narod, želeći saznati volju njihovu o tome tko da im bude kralj.

2 I dogodi se da glas naroda dođe, govoreći: Želimo da Aron, sin tvoj, bude kralj naš i vladar naš.

3 No, Aron bijaše uzišao u zemlju Nefijevu, zato mu kralj ne mogaše podijeliti kraljevstvo; niti bi Aron htio preuzeti na sebe kraljevstvo; i nijedan od sinova Mosijinih ne bijaše voljan preuzeti na sebe kraljevstvo.

4 Zato kralj Mosija posla ponovno među narod; da, štoviše, pisanu riječ posla on među narod. A ovo bijahu riječi što bijahu zapisane, govoreći:

5 Gle, o vi narode moj, ili braćo moja, jer smatram vas takvima, želim da razmislite o pitanju o kojemu ste pozvani razmišljati — jer vi želite imati kralja.

6 Evo, navješćujem vam da je onaj kojemu kraljevstvo s pravom pripada odbio, te neće preuzeti na sebe kraljevstvo.

7 I evo, kad bi netko drugi bio postavljen umjesto njega, gle, bojim se da bi nastali sukobi među vama. I tko zna ne bi li se sin moj, kojemu kraljevstvo pripada, okrenuo na srdžbu i povukao dio ovoga naroda za sobom, što bi uzrokovalo ratove i sukobe među vama, što bi bilo razlogom prolijevanja mnogo krvi i izopačivanja puta Gospodnjega, da, i uništilo bi duše mnogih ljudi.

8 Evo, kažem vam, budimo mudri i razmislimo o tomu, jer nemamo nikakvo pravo uništiti sina mojega, niti bismo trebali imati ikakvo pravo uništiti drugoga, ako bi bio postavljen umjesto njega.

9 I ako bi se sin moj okrenuo ponovno svojoj oholosti i ispraznostima, opozvao bi ono što bijaše rekao, i zahtijevao bi pravo svoje na kraljevstvo, što bi navelo njega, a i narod ovaj da počine mnogo grijeha.

10 A sad, budimo mudri i predvidimo sve to, i učinimo ono što će osigurati mir ovoga naroda.

11 Zato, ja ću biti kralj vaš ostatak dana svojih; no, postavimo suce, da sude ovomu narodu u skladu sa zakonom našim; i na novi ćemo način srediti poslove ovoga naroda, jer ćemo postaviti mudre ljude da budu suci, koji će suditi ovomu narodu u skladu sa zapovijedima Božjim.

12 Evo, bolje je da Bog sudi čovjeku negoli čovjek, jer sudovi su Božji uvijek pravični, no sudovi čovječji nisu uvijek pravični.

13 Zato, kad bi bilo moguće da možete imati pravične ljude da budu kraljevi vaši, koji bi uspostavljali zakone Božje, i sudili ovomu narodu u skladu sa zapovijedima njegovim, da, kad biste mogli imati one ljude za kraljeve svoje koji bi činili onako kako je otac moj Benjamin činio za ovaj narod — kažem vam, kad bi moglo uvijek biti tako, tada bi bilo poželjno da uvijek imate kraljeve da vladaju nad vama.

14 Čak se i ja sâm trudih svom moću i sposobnostima što ih posjedovah, da vas podučim o zapovijedima Božjim i da uspostavim mir diljem zemlje, da ne bude ratova ni sukoba, ni krađe, ni pljačke, ni umorstava, niti bilo kakva bezakonja;

15 I tko god počini bezakonje, njega kažnjavah prema zločinu što ga počini, u skladu sa zakonom što nam ga dadoše oci naši.

16 Evo, kažem vam, zato što svi ljudi nisu pravični, nije poželjno da imate kralja ili kraljeve da vladaju nad vama.

17 Jer gle, koliko li bezakonja jedan opaki kralj uzrokuje da bude počinjeno, da, i kakvo veliko uništenje!

18 Da, sjetite se kralja Noe, opačine njegove i odvratnosti njegovih, a također i opačine i odvratnosti naroda njegova. Promotrite kakvo veliko uništenje dođe na njih; i također zbog bezakonja svojih oni bijahu dovedeni u ropstvo.

19 I da ne bijaše posredovanja svemudroga Stvoritelja njihova, i to zbog iskrena pokajanja njihova, oni bi morali neizbježno ostati u ropstvu do sada.

20 No gle, on ih izbavi zato što se poniziše pred njim; i zato što su vapili snažno k njemu on ih izbavi iz ropstva; i tako Gospod djeluje s moću svojom u svim slučajevima među djecom ljudskom, pružajući ruku milosrđa prema onima koji stave uzdanje svoje u njega.

21 A gle, sad vam kažem, ne možete svrgnuti opakoga kralja, osim ako to ne bude pomoću mnogo sukoba i prolijevanja mnogo krvi.

22 Jer gle, on ima prijatelje svoje u bezakonju, i drži straže svoje oko sebe; i kida zakone onih koji vladahu u pravednosti prije njega; i gazi nogama svojim zapovijedi Božje;

23 I on donosi zakone, i šalje ih među narod svoj, da, zakone u skladu s opačinom svojom; a tko se god ne pokorava zakonima njegovim on naređuje da takav bude uništen; i tko se god pobuni protiv njega on će poslati čete svoje protiv njih u rat, i ako može uništit će ih; i tako nepravedan kralj izopačuje putove sve pravednosti.

24 I sad gle, kažem vam, nije uputno da takve odvratnosti dođu na vas.

25 Zato izaberite glasom ovoga naroda suce, da bi vam moglo biti suđeno u skladu sa zakonima koje vam dadoše oci naši, koji su ispravni, i koji im bijahu dani rukom Gospodnjom.

26 Evo, nije uobičajeno da glas naroda želi bilo što protivno onomu što je pravo; no uobičajeno je da manji dio naroda želi ono što nije pravo; zato ovo poštujte i učinite to zakonom svojim — obavljajte poslove svoje glasom naroda.

27 A dođe li vrijeme da glas naroda izabere bezakonje, tad je vrijeme da sudovi Božji dođu na vas; da, tad je vrijeme da vas on pohodi velikim uništenjem isto kao što dosad pohađaše ovu zemlju.

28 I evo, budete li imali suce, a oni vam ne budu sudili u skladu sa zakonom koji bijaše dan, možete odrediti da im sudi viši sudac.

29 Ne budu li viši suci vaši dosuđivali pravedne presude, odredit ćete da se mali broj nižih sudaca vaših sabere zajedno, i oni će suditi višim sucima vašim u skladu s glasom naroda.

30 I zapovijedam vam da činite to u strahu Gospodnjemu; i zapovijedam vam da činite to, i da nemate kralja; da bi, bude li ovaj narod činio grijehe i bezakonja, odgovornost bila na njihovim vlastitim glavama.

31 Jer gle, kažem vam, grijehe mnogih ljudi uzrokovaše bezakonja kraljeva njihovih; zato je odgovornost za bezakonja njihova na glavama kraljeva njihovih.

32 A sad, želim da takve nejednakosti ne bude više u ovoj zemlji, posebice među ovim narodom mojim; već želim da ova zemlja bude zemlja slobode, i da svaki čovjek može uživati svoja prava i povlastice podjednako, toliko dugo dok Gospod bude smatrao prikladnim da živimo i baštinimo ovu zemlju, da, i to sve dotle dok itko od potomstva našega preostane na licu zemlje.

33 I još mnogo više toga kralj Mosija napisa njima, razotkrivajući im sve kušnje i nevolje pravedna kralja, da, sve muke duševne za narod njihov, a i sve mrmljanje naroda kralju njihovu; i on im protumači sve to.

34 I kaza im da toga ne bi smjelo biti; već da breme treba dopasti svemu narodu, da bi svaki čovjek mogao ponijeti svoj dio.

35 I on im također razotkri sve nepogodnosti pod kojima bi trpjeli imajući nepravedna kralja da vlada nad njima;

36 Da, sva njegova bezakonja i odvratnosti, i sve ratove, i sukobe, i krvoprolića, i krađe, i pljačke, i počinjanje bludništava, i svakovrsna bezakonja koja ne mogu biti nabrojana — kazujući im da toga ne bi smjelo biti, da je to izričito oprečno zapovijedima Božjim.

37 I tad se dogodi, nakon što kralj Mosija posla to među narod, oni se uvjeriše u istinitost riječi njegovih.

38 Zato se okaniše želja svojih za kraljem, i postadoše veoma željni da svaki čovjek ima jednaku priliku diljem cijele zemlje; da, i svaki čovjek izrazi spremnost odgovarati za vlastite grijehe svoje.

39 Zato se dogodi da se oni okupiše u skupinama diljem zemlje, kako bi dali glas svoj o tome tko će biti suci njihovi, da im sude u skladu sa zakonom što im bijaše dan; i oni bijahu veoma radosni zbog slobode što im bijaše udijeljena.

40 I oni ojačahu u ljubavi prema Mosiji; da, poštivahu ga više negoli ijednog drugog čovjeka; jer ne gledahu na njega kao na tiranina koji traži dobitak, da, onu dobit što kvari dušu; jer on ne utjerivaše bogatstvo od njih, niti uživaše u prolijevanju krvi; već on uspostavi mir u zemlji, i udijeli narodu svojemu da bude izbavljen iz svih vrsta ropstva; zato ga oni poštivahu, da, silno, preko mjere.

41 I dogodi se, oni postaviše suce da vladaju nad njima, to jest da im sude u skladu sa zakonom; i to učiniše diljem cijele zemlje.

42 I dogodi se da Alma bijaše postavljen za prvog vrhovnog suca, a on bijaše i veliki svećenik, jer mu otac njegov podijeli tu službu i predade mu odgovornost gledom na sve poslove crkve.

43 I evo, dogodi se da Alma hodaše putovima Gospodnjim, i obdržavaše zapovijedi njegove, i dosuđivaše pravedne presude; i bijaše trajan mir diljem zemlje.

44 I tako otpoče vladavina sudaca diljem cijele zemlje zarahemalske, među cijelim narodom koji se nazivaše Nefijcima; a Alma bijaše prvi i vrhovni sudac.

45 I tad se dogodi da otac njegov umrije, kad mu bijahu osamdeset i dvije godine, pošto poživje ispuniti zapovijedi Božje.

46 I dogodi se da Mosija također umrije, u trideset i trećoj godini vladavine svoje, kad mu bijahu šezdeset i tri godine; a to čini u cijelosti pet stotina i devet godina od vremena kada Lehi napusti Jeruzalem.

47 I tako završi vladavina kraljeva nad narodom Nefijevim; i tako završiše dani Alme, koji bijaše osnivač crkve njihove.