1 I evo, htio bih da znate, nakon što otac moj, Lehi, okonča prorokovati o potomstvu svojemu, dogodi se da mu Gospod prozbori opet, govoreći kako nije prikladno za nj, Lehija, da vodi u divljinu obitelj svoju samu; već da sinovi njegovi trebaju uzeti kćeri za žene, kako bi mogli podići potomstvo za Gospoda u zemlji obećanoj.

2 I dogodi se, Gospod mu zapovjedi da se ja, Nefi, i braća moja, opet vratimo u zemlju jeruzalemsku, i dovedemo Jišmaela i njegovu obitelj dolje u divljinu.

3 I dogodi se da ja, Nefi, opet s braćom svojom krenuh u divljinu da uziđemo u Jeruzalem.

4 I dogodi se da mi uziđosmo u kuću Jišmaelovu, i stekosmo naklonost u očima Jišmaelovim, toliko da mu govorasmo riječi Gospodnje.

5 I dogodi se da Gospod smekša srce Jišmaela, a i doma njegova, toliko da oni krenuše na put svoj s nama dolje u divljinu do šatora oca našega.

6 I dogodi se, dok putovasmo divljinom, gle, Laman i Lemuel, i dvije od kćeri Jišmaelovih, te dva sina Jišmaelova i njihove obitelji, pobuniše se protiv nas; da, protiv mene, Nefija, i Sama, i oca svojega, Jišmaela, i žene njegove te tri druge kćeri njegove.

7 I dogodi se, u toj se pobuni oni zaželješe vratiti u zemlju jeruzalemsku.

8 I evo ja, Nefi, jer bijah ražalošćen zbog tvrdoće srdaca njihovih, zato prozborih njima govoreći, da, i to Lamanu i Lemuelu: Gle, vi ste moja starija braća, pa kako to da ste tako tvrdi u srcima svojim, i tako zaslijepljeni u umovima svojim, pa trebate da vam ja, mlađi brat vaš, moram govoriti, da, i pružati vam primjer?

9 Kako to da ne poslušaste riječ Gospodnju?

10 Kako to da zaboraviste kako vidjeste anđela Gospodnjega?

11 Da, i kako to da zaboraviste koja velika djela Gospod učini za nas, izbavivši nas iz ruku Labanovih, a i da se domogosmo zapisa?

12 Da, i kako to da zaboraviste kako Gospod može učiniti sve prema volji svojoj, za djecu ljudsku, bude li tako da oni oživotvore vjeru u nj? Stoga, budimo mu vjerni.

13 A budemo li mu vjerni, steći ćemo zemlju obećanu; i spoznat ćete u nekom budućem razdoblju da će se riječ Gospodnja o uništenju Jeruzalema ispuniti; jer sve se ono što Gospod reče gledom na uništenje Jeruzalema mora ispuniti.

14 Jer gle, Duh se Gospodnji prestaje uskoro truditi oko njih; jer gle, oni odbaciše proroke, a Jeremiju baciše u tamnicu. I nastojahu oduzeti život ocu mome, toliko da ga protjeraše iz zemlje.

15 Evo gle, kažem vam, budete li se vratili u Jeruzalem, vi ćete također poginuti s njima. A sad, imate li izbor, uziđite u zemlju, i sjetite se riječi koje vam govorim da ćete, pođete li, vi također poginuti; naime, tako me Duh Gospodnji nagoni da govorim.

16 I dogodi se, kad ja, Nefi, izgovorih te riječi braći svojoj, oni se rasrdiše na me. I dogodi se da oni staviše ruke svoje na me, jer gle, bijahu silno gnjevni, i svezaše me konopcima, jer mi nastojahu oduzeti život, tako da me ostave u divljini kako bi me prožderale divlje zvijeri.

17 No dogodi se da se ja pomolih Gospodu, govoreći: O Gospode, u skladu s vjerom mojom u te, hoćeš li me izbaviti iz ruku braće moje; da, podaj mi snage da mogu raskinuti ove uze kojima sam vezan.

18 I dogodi se, kad izgovorih te riječi, gle, uze se odriješiše s mojih ruku i stopala, i ja ustadoh pred braćom svojom, i govorah im ponovno.

19 I dogodi se da se oni rasrdiše na me ponovno, i nastojahu staviti ruke na me; no gle, jedna od kćeri Jišmaelovih, da, a i majka njezina, te jedan od sinova Jišmaelovih, preklinjahu braću moju toliko da smekšaše srca njihova; te oni odustaše od pokušavanja da mi oduzmu život.

20 I dogodi se da oni bijahu žalosni zbog opačine svoje, toliko da se pokloniše preda mnom, i preklinjahu me da im oprostim ono što bijahu učinili protiv mene.

21 I dogodi se da im ja iskreno oprostih sve što bijahu učinili, te ih usrdno potaknuh da se pomole Gospodu Bogu svojemu za oprost. I dogodi se da oni učiniše tako. I nakon što bijahu dovršili molitvu Gospodu, mi ponovno nastavismo putovanje svoje prema šatoru oca našega.

22 I dogodi se da mi siđosmo do šatora oca našega. I nakon što ja i braća moja te sav dom Jišmaelov bijasmo sišli do šatora oca moga, oni dadoše zahvale Gospodu Bogu svojemu; te mu prinesoše žrtvu i paljenice.