»Prevladavanje duhovne besciljnosti – Što mi je činiti sada?«, Lijahona, siječanj 2024.
Mlade odrasle osobe
Prevladavanje duhovne besciljnosti – Što mi je činiti sada?
Kada se krećemo prema Isusu Kristu, nikada nismo besciljni.
Zakoračiti u mladu odraslu dob bilo mi je tako uzbudljivo. Bio sam spreman početi graditi život koji sam oduvijek želio. Služio sam misiju u Brazilu, a zatim sam pohađao sveučilište kada sam se vratio kući. Stekao sam diplomu, pronašao dobar posao i nastojao živjeti kao Kristov učenik.
I još uvijek sam u ovoj fazi života. Samo činim najbolje što mogu kako bih ga slijedio.
Tako sam zahvalan za prilike i blagoslove koje sam do sada imao. Ipak, kada se pogledam unatrag i vidim da sam sklopio sve saveze koje sam mogao do ovog trenutka (osim braka) te dostigao velike prekretnice koje sam uvijek planirao, ponekad se osjećam pomalo zaglavljenim – nisam siguran kako napredovati, osobito duhovno.
Gledao sam mlade odrasle osobe oko sebe kako se također muče . Neki su čak napustili Crkvu jer se osjećaju besciljno ili se suočavaju s neispunjenim očekivanjima. Njihovi su postupci često bili dodani na moj popis životnih pitanja.
Međutim, upravo sada, moja su najveća pitanja za Nebeskog Oca sljedeća: Kako mogu prevladati ovaj osjećaj duhovne besciljnosti? Što mi je činiti sada?
Dok sam se borio s tim pitanjima, naučio sam nekoliko važnih istina koje su mi pomogle navigirati ovim vremenom nesigurnosti.
Ne dopustite da vas ometanja izbace iz kolosijeka
Tijekom tog vremena kada nisam znao kamo dalje ili što očekivati, primijetio sam kako ometanja svijeta mogu lako početi preuzimati prednost nad duhovnim stvarima. Sestra Rebecca L. Craven, druga savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka, rekla je: »Svijet je ispunjen ometanjima koja mogu obmanuti čak i odabrane, čineći da budu ležerni u življenju svojih saveza«.1
Vidio sam druge mlade odrasle osobe kako se bore sa svojim svjedočanstvima nakon povratka sa svojih misija. Također sam vidio kako neki postižu prekretnice poput stjecanja diplome sveučilišta ili vjenčanja i naposljetku skrenu sa stvari koje su najvažnije kada ne dopuštaju evanđelju Isusa Krista mjesto u svojoj novoj rutini.
Također sam prošao i kroz duhovne uspone i padove. Ponekad je bilo teško imati motivaciju i ne biti lijen kada su u pitanju duhovne navike, osobito kada određeni blagoslovi ne dolaze tako brzo kako sam se nadao. Uvijek želim napredovati i poboljšati se – ne želim duhovno stagnirati. No ponekad se osjećam kao da se samo prepuštam toku bez svrhe.
Međutim, kada odvajam vrijeme za Nebeskog Oca i Isusa Krista svaki dan, posebno na male i jednostavne načine (vidi Alma 37:6), osjećam utjehu i stabilnost koje mi njegovo evanđelje donosi, čak i kada je svijet tako nestabilan.
Predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Preklinjem vas, dopustite da Bog prevlada u vašem životu. Dajte mu pošteni dio svojeg vremena. Dok to činite, primijetite što se događa vašem pozitivnom duhovnom zamahu.«2 Kada svjesno odlučim imati vjeru u Isusa Krista svaki dan i odvojim vrijeme za one duhovne navike koje me povezuju s njim, prisjećam se svojih duhovnih određujućih trenutaka te osjećam obnovljeni osjećaj svrhe, nadu za budućnost i vjeru.
Tražite dobre utjecaje
Drugi put kad sam se osjećao besciljno bilo je tijekom moje posljednje godine sveučilišta. Život je bio težak. Bilo je to tijekom pandemije, pa sam bio depresivan dok sam bio zaglavljen kod kuće završavajući nastavu. Postojao je takav nedostatak usmjerenja i povezanosti u mojem životu.
Čak sam se mučio i s crkvom u to vrijeme. Često sam se morao natjerati da se otkotrljam iz kreveta u pidžami kako bih slušao sakramentalni sastanak putem interneta jer mi je to bila jedina motivacija koju sam mogao skupiti.
Tijekom toga mračnog razdoblja, obratio sam se svojoj obitelji i prijateljima te im objasnio kako se osjećam besciljno i depresivno. Nisam osjećao da imam ikakve nade za budućnost i nisam znao kako će se stvari odvijati. I tada su mi rekli da mole za mene i da me podržavaju iako su daleko.
Dok sam posegnuo prema voljenima koji imaju duboku vjeru i dok sam se molio Nebeskom Ocu uz samo nagovještaj duhovne motivacije, osjećao sam podršku i ljubav.
Primijetio sam da kada sam usredotočen na svoja neispunjena očekivanja, svoje sumnje ili svoje muke, moja je vjera bačena u nered. Gubim iz vida blagoslove u svojem životu. No aktivno okružujući sebe dobrim čitajući svoj patrijarhalni blagoslov, slušajući poruke s Općeg sabora i provodeći vrijeme s voljenima koji na mene pozitivno utječu, ponovno se oslanjam na čudesnu razliku koju evanđelje Isusa Krista čini u mojem životu.
Čak i ako ponekad nemate jasan put pred sobom ili stvari ne idu kako ste planirali, i dalje postoji toliko dobrote u vašem životu i toliko prilika koje su vam dostupne kako bi vam pomogle napredovati na putu saveza. Uvijek ima više za naučiti i više prostora za rast, posebice duhovno. Molite se Nebeskom Ocu za usmjerenje. On će vam pomoći tražiti i pronaći dobre utjecaje i prilike za rast i učenje koji su oko vas (vidi Članci vjere 1:13).
Nastavite težiti
Naša osobna duhovnost ponekad može ići u valovima – gore i dolje. Ponekad se možemo osjećati čvrsto u svojoj vjeri i radosti evanđelja. No u drugim se trenutcima možemo mučiti sa spoznajom kamo dalje. Mogli bismo se mučiti kada izazovi dođu, kada se pojave pitanja ili kad se blagoslovi odgode, osobito kad dajemo sve od sebe kako bismo živjeli evanđelje. U tim teškim vremenima često vidim ljude kako idu jednim od dva puta: jednim na kojem posežu za Spasiteljem, a drugim na kojem ne.
Ponekad uspoređujem te trenutke s pričom o Mojsiju i mjedenoj zmiji (vidi Brojevi 21:8–9). Kada su Izraelci očajnički željeli biti iscijeljeni nakon što su ih ugrizle otrovnice, Mojsije im je dao lak način da budu spašeni: jednostavno pogledati mjedenu zmiju koja je predstavljala Jahvu. To je sve što su trebali učiniti. Samo jedan pogled i živjeli bi. No mnogi su odabrali to ne učiniti i poginuli. (Vidi 1 Nefi 17:41.)
Ta me priča tjera na razmišljanje o tome kako ponekad nosimo otrovnu težinu razočaranja i zamjeranja zbog svojih neispunjenih očekivanja, kada je lijek točno ispred nas!
Ključ osjećanja nade, mira i vjere za našu budućnost je jednostavno gledati prema Isusu Kristu (vidi Helaman 8:14–15; Ivan 3:14–17).
Oduvijek sam bio oštri kritičar samog sebe kada pogriješim. No budući da sam doista nastojao učiti o Nebeskom Ocu i Isusu Kristu te vjerovati u njih, znam da uvijek mogu računati na njih za oprost, rast i iscjeljenje u teškim vremenima. Znam da kada ih gledam kroz molitvu, proučavajući program Dođi i slijedi me, provodeći vrijeme u hramu i veličajući svoj poziv, osjećam osjećaj zahvalnosti i obnove.
Dok ih tražim, vidim evanđelje Isusa Krista onakvim kakvo ono jest: utočište koje nam nudi utjehu, sigurnost i iscjeljenje od zmija svijeta.
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola brižno je posvjedočio: »‘Savršen sjaj nade’, rođene od ljubavi prema Bogu i svim ljudima – to je ono što želimo za vas… Ono što će pratiti tu blistavu nadu bit će neporeciv šapat da vas Bog voli, da je Krist vaš Zagovornik, da je evanđelje istinito. Njegov sjaj podsjećat će vas da u evanđelju uvijek postoji – svaki dan, svaki sat – nova prilika, novi život, nova godina. Kakvo čudo! Kakav dar! I zbog Kristova su dara najbolje stvari u životu naše ako postojano i dalje vjerujemo te se nastavimo truditi i nadati se.«3
Krećite se prema Isusu Kristu
Mlada odrasla dob donosi mnogo promjena, puno nesigurnosti i, da, ponekad čak i neispunjena očekivanja. No evanđelje Isusa Krista uvijek je sigurno i uvijek postojano. A njegova obećanja i obećanja Nebeskog Oca sigurna su dok stalno ostajemo na putu saveza. Zbog svijeta ponekad može biti tako teško zadržati našu usredotočenost na njega. No, bilo koji korak naprijed koji nas vodi k njemu jest napredak. Kada se krećemo prema Kristu, nikada nismo besciljni - krećemo se prema nadi, miru i radosti.
Autor živi u Manchesteru, Engleska.