»Pronaći cjelovitost kroz Isusa Krista«, Lijahona, siječanj 2024.
Vjerno starenje
Pronaći cjelovitost kroz Isusa Krista
Zašto se nisam osjećala ispunjeno s novootkrivenom slobodom, prilikama i pustolovinom koja proizlazi iz praznog gnijezda? Što je nedostajalo?
Ilustracije: Dilleen Marsh
Suze su mi tekle dok sam se molila za mir kada je moj najmlađi sin ispunio svoju misionarsku prijavu. Doista sam htjela da ode na misiju. Jesam. Stalno sam se pokušavala uvjeriti u to.
Volim svojeg Spasitelja i bila sam iskreno oduševljena zbog prilike mojeg sina da iznosi radost koju možemo pronaći kroz Isusa Krista. Ipak, duboko u sebi bojala sam se njegova odlaska. Znala sam da se više nikada neće istinski vratiti kući nakon svoje misije. Čak i da živi kod kuće, ne bi bilo isto.
Moji su mi prijatelji rekli da je faza praznog gnijezda bila prekrasna. Moj suprug i ja bili smo ushićeni i radovali se slobodi i prilikama koje nismo imali dok smo odgajali svoju djecu.
S tom novootkrivenom slobodom bacila sam se u bezbroj aktivnosti. Putovala sam sa svojim suprugom, učila svirati orgulje za svoj poziv, igrala se sa svojim unucima te radila na hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti.
Pronašla sam uzbuđenje i pustolovinu. Pronašla sam samopoboljšanje. Pronašla sam predivne stvari.
Ipak, uvijek je nešto nedostajalo. Nečeg još uvijek nije bilo. Kada je moj sin otišao, uzeo je velik dio mojeg srca koji nisam mogla ispuniti.
Otprilike godinu dana nakon što je moj sin otišao, imala sam izljev bijesa koji se mogao natjecati sa svim izljevima bijesa koje su moja djeca imala kad su bila mala. Moj me suprug pogledao i rekao: »Michelle, trebaš služiti«. Prijavila sam se za priliku služenja.
Ipak me je srce boljelo. Bilo mi je teško baciti se u službu ili bilo koje druge poduhvate koji su me dozivali. S obzirom da su mi sva djeca otišla, osjećala sam da moj život više nikada neće biti potpun.
Jedne noći kada sam se molila za pomoć, Duh me obavijestio da proživljavam prazninu koja dolazi od gubitka – gubitka svrhe. Mislila sam da sam se nosila s tom posebnom tugom ispunjavajući svoj život svim tim divnim aktivnostima.
U potrazi za odgovorima
Dok sam tražila odgovore, pronašla sam ovu izjavu iz povijesti proroka Josepha Smitha: »Kada izgubimo [nešto ili nekoga] na koga samo postavili svoja srca, to bi nam trebalo biti upozorenje… Naše privrženosti trebale bi biti usmjerene na Boga i njegovo djelo intenzivnije nego na naše bližnje.«1
Trzaj svjetlosti probio je tamni oblak iznad mojeg srca. Pokušavala sam ispuniti svoju duboku šupljinu tuge stvarima, aktivnostima i iskustvima – služenjem, ljubavlju, traženjem talenata. Sve dobre stvari, ali nisu ispunile moju prazninu. Nisu iscijelile onako kako je meni bilo potrebno iscjeljenje.
Shvatila sam da ta vrsta mira i ispunjenja može doći samo kroz našeg Spasitelja, Isusa Krista. Isus je podučio: »Ja sam put, istina i život« (Ivan 14:6). Samo kroz njega pronalazimo radost, cjelovitost, mir i zadovoljstvo. U Psalmu 16:11 piše: »Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim«.
Kako sam se promijenila
Život se nije odmah promijenio. Moje srce nije odmah zacijelilo. Ali znala sam gdje moram biti usredotočena da se to dogodi.
Moje su se molitve promijenile. Počela sam tražiti od Nebeskog Oca da mi pomogne izgraditi snažniji odnos sa svojim Spasiteljem. Kada bih bila obeshrabrena, svjesno bih se podsjetila da je Isus Krist bio tu za mene i da će mi kroz milost svoje pomirbene moći pomoći. Moje proučavanje Svetih pisama postalo je više usredotočeno na izgradnju odnosa s njim. Trebalo je vremena, ali ustrajala sam u usmjeravanju svojih emocija, energije i misli prema Isusu Kristu.
Dok sam to učinila, gusta se tama počela uzdizati. Pronalazila sam veće uživanje u malenim djelima služenja i ljubavi svaki dan. Svjetlo i nada osvjetljavali su moj put i ispunili prazninu u mojem srcu. Stavljanje Spasitelja na prvo mjesto dalo je dublje značenje i uživanje u svakom aspektu svojeg života, od služenja do provođenja vremena s obitelji, od putovanja do razvijanja svojih talenata. Sve je postalo bogatije s Kristom u središtu.
Svako putovanje kroz promjenjiva vremena u životu je jedinstveno. Međutim, rješenje na naše tuge jest odgovoriti na Kristov poziv kada kaže: »Do[đite] k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću [vas] iscijeliti« (3 Nefi 18:32). Samo ćemo kroz njega pronaći istinsko iscjeljenje, mir, ljubav i radost.
Autorica živi u Uti u SAD-u.