»Skoči u rijeku!«
Elvin Jerome Laceda
Pampanga, Filipini
Ilustracija: Gary Alfonso
Jednog je dana moja baka zatražila da odnesem nešto hrane koju je pripremila mojoj ujni. Bilo je vruće subotnje poslijepodne i bilo je mnogo toga drugoga što sam želio činiti radije nego obaviti posao za moju baku. Rekao sam joj neka pita jednog od mojih rođaka da ode, ali ona je inzistirala da ja trebam ići.
Prošao je sat vremena i počeo sam osjećati da trebam učiniti što je moja baka tražila. Uzeo sam hranu i krenuo prema kući moje ujne. Bilo je daleko i kad sam stigao nisam namjeravao ostati dugo.
Pronašao sam svoju ujnu i njezinu petomjesečnu bebu u visećoj ležaljci privezanoj za dva mlada stabla manga. Stabla su bila pored rijeke koja je tekla iza kuće. Išao sam prema njima da izručim hranu. Iznenada su konopci viseće ležaljke pukli. Moja ujna i njezina beba otkotrljale su se u rijeku. Uhvatio me strah. Nisam znao plivati i nije bilo nikoga da pomogne. Nisam znao što učiniti.
Istog sam trena začuo glas Duha: »Skoči u vodu!«
Uskočio sam bez imalo razmišljanja. Na sreću, pronašao sam bebu nakon nekoliko sekundi, a moja je ujna uspjela izaći iz vode. Dok sam izlazio iz vode s bebom, nisam mogao vjerovati što se upravo dogodilo. Uskočio sam u rijeku kada nisam znao plivati, ali zato što sam slušao Duha, moja mala rođakinja i ja bili smo spašeni od utapanja.
Shvatio sam koliko je važno prepoznati i slušati vodstvo i nadahnuće koje nam Bog daje kroz Duha Svetoga. Zahvalan sam što sam naposljetku učinio što je moja baka zatražila i odnio hranu u kuću moje ujne. Znam da moramo uložiti trud kako bismo bili osjetljivi na duhovne poticaje tako da možemo biti ruke Božje u pomaganju njegovoj djeci.