Moje svjedočanstvo
Zovem se Dinko Zaharija i od nedavno sam novi član Crkve. Rođen sam 27. studenog 1957. u Rijeci gdje i danas živim. U toku svoga života kad god bih jako zgriješio zapadao bih u neki očaj poslije čega bih srljao u još veće probleme i tako si samo pogoršavao situaciju. Upravo se to dogodilo i u mojem braku kada sam jednoga dana ušao u svijet kocke ne uviđajući opasnost u kojoj se nalazim. Tada sam izgubio svoju obitelj. Bili su to ponovno teški dani koje sam sada kao beskućnik provodio po ulicama i parkovima, pokrivajući se noću kartonskim kutijama. Znao sam dolaziti i do poznatih adresa, ali kada je trebalo samo pokucati na ta vrata spasenja odjednom bi mi ponestalo snage, te bi me taj osjećaj krivice ponovo vraćao u tamu i samoću. Kako sam počeo sve više propadati krenuli su i očajnički i nepromišljeni potezi zbog kojih sam na kraju morao odležati godinu dana u zatvoru. Po povratku iz zatvora moja ovisnost o kocki ponovno me odvela na ulicu. Iz tog svog začaranog svijeta kocke u kojem sam bio skroz zaslijepljen ipak sam se nekako izvukao i ponovno zaposlio. No nakon svega kada sam se na kraju našao sam, na naplatu su mi počeli stizati i svi moji gubici. S time sam se jako teško nosio jer mi je uvijek nedostajala nečija prava podrška i utjeha. No to se ipak sve promijenilo prošlog ljeta kada mi se u ruci našla jedna knjiga za koju su mi rekli da sadrži jako puno blaga. Iako skeptičan, istu večer sam je otvorio i započeo ju čitati. I što sam duže čitao to sam sve više pronalazio bogatstva koja su se u njoj krila. Kada sam je sklopio prisjetio sam se i riječi jednoga starca iz moje mladosti koji je poznavao moj nemirni duh te mi je jednom prilikom rekao: Slušaj me dobro sada! Jednoga dana kada te život potpuno porazi tada se obavezno obrati crkvi jer će ti jedino ona moći pomoći. I tako je i bilo. Sljedećeg dana kada sam bio pozvan od onih istih sestara koje su mi i darovale tu vrijednu knjigu nimalo nisam dvojio te sam im se odmah odazvao. I nije prošlo ni pedesetak dana upoznavanja i podučavanja kad se dogodilo moje krštenje. Bila je to velika svečanost koja me od uzbuđenja i sreće sve više uzdizala i koja mi je širom otvorila vrata moga spasenja. Nakon tog svetog čina svi redom su mi čestitali i poželjeli mnogo sreće i radosti. Među njima je bila i moja mlađa kćer što me još više obradovalo. I tako se rodila moja nova ljubav koja mi sada jako puno znači u mojoj samoći, a ja ću se potruditi da to što duže potraje. Za taj svoj veliki korak najviše mogu zahvaliti Mormonovoj knjizi koju više ne ispuštam iz ruku. No dobro znam da je ovo tek početak moje veze jer me očekuje još mnogo posla do moga vječnoga života.