Opći sabor
Naš osobni Spasitelj
Opći sabor u travnju 2021.


Naš osobni Spasitelj

Zbog njegove pomirbene žrtve, Spasitelj ima moć očistiti, iscijeliti i osnažiti nas jednog po jednog.

Zahvalan sam što mogu biti s vama ovoga predivnoga uskrsnog jutra. Kada razmišljam o Uskrsu, volim u sebi ponavljati riječi koje su izgovorili anđeli onima koji su bili pored grobnice u vrtu: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!«1 Svjedočim da je Isus Nazaretski uskrsnuo i da živi.

Što mislite o Kristu?

Prije trideset i četiri godine misionarski suradnik i ja upoznali smo i podučavali izrazitog intelektualca koji je bio honorarni novinar u mjesnim novinama u Davao Cityju na Filipinima. Uživali smo podučavati ga jer je imao mnogo pitanja i bio je pun poštovanja prema našim vjerovanjima. Najupečatljivije pitanje koje nam je postavio bilo je: »Što mislite o Kristu?«2 Mi smo naravno uzbuđeno iznijeli naše osjećaje i iznijeli svjedočanstvo o Isusu Kristu. Kasnije je objavio članak na istu temu koji je sadržavao predivne riječi i izraze o Spasitelju. Sjećam se da sam bio impresioniran, ali ne neophodno uzdignut. Sadržavao je dobre informacije, ali djelovao je prazno i nedostajalo je duhovne moći.

Spoznavati ga sve više

»Što mislite o Kristu?« Dolazim do razumijevanja da to koliko intimno poznajem Spasitelja značajno utječe na moju sposobnost da ga čujem, kao i na to kako odgovaram. Prije nekoliko godina, starješina David A. Bednar postavio je sljedeća pitanja kao dio svojih napomena: »Samo znamo za Spasitelja ili ga sve više spoznajemo? Kako možemo spoznati Gospodina?«3

Dok sam proučavao i promišljao, došao sam do potpunog shvaćanja da ono što znam o Spasitelju uvelike nadmašuje koliko ga doista poznajem. Zatim sam odlučio uložiti više truda da ga upoznam. Jako sam zahvalan za Sveta pisma i svjedočanstva vjernih muških i ženskih učenika Isusa Krista. Moje vlastito putovanje tijekom zadnjih nekoliko godina odvelo me je na mnoga putovanja proučavanja i otkrića. Molim se da će Duh Sveti danas prenijeti vama poruku koja je daleko veća od nedostatnih riječi koje sam zapisao.

Prvo, trebamo prepoznati da je poznavanje Spasitelja najvažnija potraga naših života. Trebala bi imati prioritet iznad svega drugoga.

»A ovo je život vječni: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.«4

»Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.«5

»Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«6

Drugo, dok sve više dolazimo do spoznaje Spasitelja, svetopisamski odlomci i riječi proroka postaju tako intimno značajni nama da postaju naše vlastite riječi. Nije u pitanju kopiranje riječi, osjećaja i iskustava drugih koliko je u pitanju dolazak do spoznaje za sebe, na naš jedinstven način, eksperimentirajući po riječima7 i primanjem svjedočanstva od Duha Svetoga. Kao što je prorok Alma izjavio:

»Zar držite da ja sam ne znam o tome? Gle, svjedočim vam da uistinu znadem kako je ovo o čemu govorah istinito. A što mislite kako znadem o pouzdanosti toga?

Gle, kažem vam, to mi otkri Sveti Duh Božji. Gle, ja postih i moljah se mnoge dane da bih mogao doznati o tomu sam za sebe. A sad znadem sam za sebe da je to istinito; jer mi Gospod Bog to očitova Svetim Duhom svojim, i to je duh objave koji je u meni.«8

Treće, povećano razumijevanje da se Pomirenje Isusa Krista odnosi na nas osobno i pojedinačno pomoći će nam da ga upoznamo. Često nam je jednostavnije razmišljati i govoriti o Kristovom Pomirenju općenito, nego prepoznati njegov osobni značaj u našim životima. Pomirenje Isusa Krista beskonačno je, vječno i sveobuhvatno u svojoj širini i dubini, no i potpuno osobno i individualno po svojim učincima. Zbog njegove pomirbene žrtve, Spasitelj ima moć očistiti, iscijeliti i osnažiti nas jednog po jednog.

Jedina Spasiteljeva želja, njegova jedina svrha od samog početka, jest vršiti volju Očevu. Očeva je volja da on pomogne »[ostvariti] besmrtnost i život vječni za čovjeka«9 tako da postane »zagovornik[] kod Oca«.10 Stoga, »premda je bio Sin, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio te postigavši savršenstvo postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnoga spasenja«.11

»I on će ići, trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta…

I on će uzeti na sebe smrt, kako bi odriješio uze smrti… i uzet će na sebe slabosti njihove, kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem… da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim…

Sin Božji trpi po tijelu da bi uzeo na sebe grijehe naroda svojega, da bi izbrisao prijestupe njihove u skladu s moću izbavljenja svojega.«12

Volio bih iznijeti jednostavno iskustvo koje prikazuje borbu da ponekad trebamo prigrliti osobnu narav Gospodinova Pomirenja.

Prije mnogo godina, na poziv moga nadređenog vođe, pročitao sam Mormonovu knjigu od korice do korice i označio stihove koji imaju referencu na Gospodinovo Pomirenje. Moj me vođa također pozvao da pripremim sažetak od jedne stranice o tome što sam naučio. Rekao sam sebi: »Jedne stranice? Može, to je lagano.« Na moje iznenađenje, međutim, otkrio sam da je zadatak iznimno težak, i nisam uspio.

Od tada sam shvatio da nisam uspio jer sam pogriješio svrhu i imao netočne pretpostavke. Prvo, očekivao sam da sažetak bude nadahnjujući svima. Sažetak je trebao biti za mene i za nikoga drugoga. Trebao je obuhvatiti moje osjećaje i emocije o Spasitelju i onome što je učinio za mene kako bi svaki put kad ga čitam iznio na površinu predivna, pronicljiva i osobna duhovna iskustva.

Drugo, očekivao sam da sažetak bude veleban, opsežan i sadrži velike riječi i izraze. No nikada nisu bile u pitanju velike riječi. Trebao je biti jasna i jednostavna izjava uvjerenja. »Jer duša moja uživa u jasnoći; jer na taj način Gospod Bog djeluje među djecom ljudskom. Jer Gospod Bog daje svjetlost razumijevanju.«13

Treće, očekivao sam da bude savršen, sažetak koji će okončati sve sažetke – konačni sažetak kojem nitko ne može i ne treba nadodati – umjesto da to bude radno djelo kojem mogu dodati riječ ovdje ili izraz ondje kako moje razumijevanje o Pomirenju Isusa Krista raste.

Svjedočanstvo i poziv

Kao mladić, učio sam mnogo iz svojih razgovora sa svojim biskupom. Tijekom tih nježnih godina, naučio sam voljeti ove riječi iz omiljene pjesme:

Ja s divljenjem uživam ljubav što dobivam

od Isusa koji me milošću dariva

I drhtim kad njegove žrtve se spomenem,

Jer znam da za mene On život svoj dao je.

O kako divno je da on me voli

dovoljno da za me mre.

O kako divno je da On me voli dovoljno da za me mre.14

Prorok Moroni pozvao nas je: »I sad vam preporučujem da tražite ovoga Isusa o kojemu proroci i apostoli pisahu.«15

Predsjednik Russell M. Nelson obećao je da će, »nastavi[mo] li učiti sve što može[mo] o Isusu Kristu… porasti [naša] sposobnost da se okrene[mo] od grijeha. [Naša] želja da obdržava[mo] zapovijedi vinut će se u visine.«16

Ove uskrsne nedjelje, kao što je Spasitelj ustao iz svoga kamenog groba, probudimo se i mi iz duhovnog sna i uzdignimo se iznad oblaka sumnje, stiska straha, opijenosti ohološću i uljuljkanosti samozadovoljstvom. Isus Krist i Nebeski Otac žive. Svjedočim o njihovoj savršenoj ljubavi za nas. U ime Isusa Krista. Amen.