Ovo je naše vrijeme!
Bog nas je poslao upravo ovamo, upravo sada, u ovom značajnom vremenu u povijesti.
Godine 1978. stajao sam na nogometnom terenu na stadionu ispunjenom sa 65 000 navijača. Preda mnom je bilo nekoliko veoma velikih protivnika koji su izgledali kao da me žele skratiti za glavu. Bila mi je to prva igra kao početnom vođi napada u Nacionalnoj nogometnoj ligi (NFL) i igrali smo protiv trenutnih pobjednika Super Bowla. Da budem iskren, pitao sam se jesam li dovoljno dobar da budem na terenu. Povukao sam se da prvi put proslijedim loptu i kad sam bacio loptu, bio sam oboren snažnije nego što sam ikada prije bio oboren. U tom trenutku, ležeći pod gomilom tih masivnih sportaša, pitao sam se što radim tu. Trebao sam donijeti odluku. Hoću li dopustiti da me sumnje nadvladaju ili ću pronaći hrabrost i snagu da ustanem i nastavim?
Associated Press
U tom trenutku nisam shvatio kako će me ovo iskustvo pripremiti za buduće prilike. Trebao sam naučiti da mogu biti snažan i hrabar suočavajući se s teškim situacijama.
Nogometna utakmica možda nije ni blizu toliko važna kao izazovi s kojima ćete se suočiti. U većini slučajeva, neće postojati stadion pun ljudi koji gledaju. No vaše odvažne odluke imat će vječni značaj.
Možda se ne osjećamo uvijek dorasli izazovu, ali naš nas Nebeski Otac vidi kao neustrašive graditelje njegova kraljevstva. Zato nas je poslao ovamo tijekom ovoga najključnijeg vremena u povijesti svijeta. Ovo je naše vrijeme!
Poslušajte što je predsjednik Russell M. Nelson rekao nedugo nakon što je postao predsjednik Crkve: »Naš Spasitelj i Otkupitelj, Isus Krist, učinit će neka od svojih najmoćnijih djela od sada pa do svog ponovnog dolaska. Vidjet ćemo čudesne naznake da Bog Otac i njegov ljubljeni Sin, Isus Krist, predsjedavaju nad ovom Crkvom u veličanstvu i slavi.« (»Objava za Crkvu, objava za naš život«, Lijahona, svibanj 2018., 96.)
Najmoćnija djela? Čudesne naznake? Kako će to izgledati? Koju ćemo ulogu mi igrati i kako ćemo razumjeti što činiti? Ne znam sve odgovore, ali znam da nas Gospodin treba da budemo spremni! Dostojno primjenjivati svećeničku moć nikada nije bilo važnije.
Vjerujemo li Božjem proroku? Možemo li pronaći i ispuniti svoju sudbinu? Da, možemo, i da, moramo, jer ovo je naše vrijeme!
Kada čujemo priče o Božjim moćnim slugama koji su bili prije nas – poput Mojsija, Marije, Moronija, Alme, Estere, Josipa i mnogih drugih – oni se čine veći od života. No oni nisu bili tako drugačiji od nas. Oni su bili obični ljudi koji su se suočili s izazovima. Uzdali su se u Gospodina. Donosili su ispravne odluke u najvažnijim trenucima. I s vjerom u Isusa Krista, izveli su djela potrebna u njihovo vrijeme.
Goodsalt
Razmotrite junaka iz Starog zavjeta – Jošuu. On je bio odani sljedbenik Mojsija, jednog od najvećih vođa u povijesti. Nakon što je Mojsije otišao, bilo je Jošuino vrijeme. Trebao je uvesti djecu Izraelovu u obećanu zemlju. Kako je to mogao učiniti? Jošua je bio rođen i odrastao je u ropstvu u Egiptu. Nije imao priručnik ni videozapise s uputama da mu pomognu. Nije čak imao ni pametni telefon! No imao je ovo obećanje od Gospodina:
»Ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.
Budi odvažan i hrabar« (Jošua 1:5–6).
Kad sam bio novi i neiskusni član Sedamdesetorice, primio sam hitan telefonski poziv iz ureda Prvog predsjedništva, tražeći mogu li predstavljati proroka u posjeti mladiću u bolnici – odmah. Mladić se zvao Zach. Pripremao se da postane misionar, ali doživio je nesreću i pretrpio ozbiljnu ozljedu glave.
Dok sam se vozio u bolnicu, misli su mi jurile. Zadatak za proroka – stvarno? S čim ću se suočiti? Kako ću pomoći ovom mladiću? Imam li dovoljno vjere? Žarka molitva i znanje da posjedujem ovlast svetog svećeništva postali su moja sidra.
Kad sam stigao, Zach je ležao u bolničkom krevetu. Bolničar je bio spreman odjuriti s njim u operacijsku sobu kako bi mu liječnici mogli olakšati pritisak na mozak. Pogledao sam njegovu uplakanu majku i uplašenoga mladog prijatelja koji su stajali u blizini i jasno sam znao da Zach treba svećenički blagoslov. Njegov je prijatelj nedavno primio Melkisedekovo svećeništvo pa sam ga zamolio da mi pomogne. Osjećao sam moć svećeništva dok smo ponizno davali Zachu blagoslov. Nakon toga bio je žurno odveden na operaciju, a miran je osjećaj potvrdio da će se Spasitelj pobrinuti za problem prema svojoj mudrosti.
Medicinsko osoblje izvršilo je zadnju rendgensku snimku prije početnog reza. Otkrili su, na svoju zapanjenost, da operacija neće biti potrebna.
Nakon mnogo terapije, Zach je ponovno naučio hodati i govoriti. Služio je uspješnu misiju i sada odgaja predivnu obitelj.
Naravno, to nije uvijek ishod. Davao sam druge svećeničke blagoslove s jednakom vjerom i Gospodin nije udijelio potpuno iscjeljenje u ovom životu. Mi se uzdamo u njegove svrhe i prepuštamo rezultate njemu. Ne možemo uvijek birati ishod naših radnji, ali možemo birati da budemo spremni djelovati.
Možda vas Prvo predsjedništvo nikada neće zatražiti da ih predstavljate u situaciji gdje je život ugrožen. No kao predstavnici Gospodina svi smo mi pozvani činiti stvari koje mijenjaju život. On nas neće napustiti. Ovo je naše vrijeme!
Petar, Spasiteljev glavni apostol, bio je u lađi na moru kada je ugledao Isusa kako hoda po vodi. Želio mu se pridružiti pa je Spasitelj rekao: »Dođi!« Hrabro i čudesno, Petar je napustio sigurnost lađe i počeo hodati prema Spasitelju. No kada se Petar usredotočio na žestoki vjetar, njegova je vjera posustala. »Ali se uplaši… te poče tonuti i vikati: ‘Spasavaj, Gospodine!’ Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga.« (Vidi Matej 14:22–33.)
Kada vjetrovi zapušu u našem životu, gdje je naša usredotočenost? Sjetite se, uvijek postoji jedan pouzdani izvor snage i hrabrosti. Isusove ruke pružaju se prema nama, kao što su se pružile prema Petru. Kada posegnemo prema njemu, on će nas s ljubavlju spasiti. Mi smo njegovi. Rekao je: »Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!« (Izaija 43:1). On će prevladati u vašem životu ako mu dopustite. Odabir je vaš. (Vidi Russell M. Nelson, »Neka Bog prevlada«, Lijahona, studeni 2020., 92. – 95.)
Na kraju svog života Jošua je preklinjao svoj narod: »Danas izaberite kome ćete služiti… Ja i moj dom služit ćemo Jahvi« (Jošua 24:15). Zbog odluka koje je donio da će služiti Gospodinu, Jošua je postao veliki vođa u svoje vrijeme. Moji dragi prijatelji, ovo je naše vrijeme! I odluke koje donosimo odredit će našu sudbinu (vidi Thomas S. Monson, »Decisions Determine Destiny« [sastanak duhovne misli Sveučilišta Brighama Younga, 6. studenog 2005.], speeches.byu.edu).
Dok sam služio kao biskup, imali smo moto u našem odjelu: Dobre odluke znače sreću – u vječnosti. Mladi bi me sretali na hodniku govoreći: »Biskupe, ja donosim dobre odluke!« To je biskupov san!
Što smatramo »dobrim odlukama«? Netko je jednom upitao Isusa: »Koja je najveća zapovijed u Zakonu?« On je odgovorio:
»‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!’
To je najveća i prva zapovijed.
Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’« (Matej 22:36–39).
Ne znam što vi mislite, ali kada ja čitam ove dvije velike zapovijedi, otkrivam treću, nagoviještenu zapovijed: voljeti sebe.
Jeste li ikada razmišljali o ljubavi prema sebi kao o zapovijedi? Možemo li zaista voljeti Boga i njegovu djecu ako ne volimo sebe?
Mudri vođa nedavno je savjetovao čovjeka koji je nastojao nadvladati godine razornih odluka. Čovjek je osjećao stid, sumnjajući da je dostojan ičije ljubavi.
Njegov mu je vođa rekao: »Gospodin te poznaje, on te voli i zadovoljan je tobom i hrabrim koracima koje poduzimaš.« No zatim je dodao: »[Ti] trebaš čuti zapovijed da voliš sebe tako da možeš osjetiti [Božju] ljubav i voljeti druge.«
Kad je ovaj brat čuo taj savjet, vidio je život novim očima. Kasnije je rekao: »Proveo sam cijeli svoj život pokušavajući pronaći mir i prihvaćanje. Tražio sam te stvari na mnogim krivim mjestima. Samo u ljubavi Nebeskog Oca i Spasitelja mogu pronaći utjehu. Znam da oni žele da volim sebe; to zaista jest jedini način kako mogu osjećati njihovu ljubav za mene.«
Naš Nebeski Otac želi da volimo sebe – ne da postanemo oholi ili sebični, već da vidimo sebe kao što nas on vidi: mi smo njegova dragocjena djeca. Kada se ova istina utisne duboko u naša srca, naša ljubav prema Bogu raste. Kada gledamo na sebe s iskrenim poštovanjem, naša su srca otvorena tome da se tako odnosimo prema drugima. Što više prepoznajemo našu božansku vrijednost, bolje razumijemo ovu božansku istinu: da nas je Bog poslao upravo ovamo, upravo sada, u ovom značajnom vremenu u povijesti, tako da možemo učiniti što je moguće više dobroga s talentima i darovima koje imamo. Ovo je naše vrijeme! (Vidi Russell M. Nelson, »Becoming True Millennials« [globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe, 10. siječnja 2016.], broadcasts.ChurchofJesusChrist.org.)
Joseph Smith podučio je da su svi proroci, u svakom dobu, »s radošću iščekivali dan u kojem mi živimo… pjevali su, pisali i prorokovali o ovome našem vremenu… Mi smo povlašteni narod kojeg je Bog izabrao da izvede slavu posljednjih dana« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.] 185.).
Dok se suočavate sa svojim svakodnevnim izazovima, sjetite se ove utjehe koju je ponudio starješina Jeffrey R. Holland: »Toliko toga je na nama, no bit će to veličanstveno i uspješno iskustvo… Pobjeda u ovom posljednjem natjecanju već je objavljena. Pobjeda je već u zapisima… Svetim pismima!« (»Be Not Afraid, Only Believe« [obraćanje vjeroučiteljima Crkvenoga obrazovnog sustava, 6. veljače 2015.], broadcasts.ChurchofJesusChrist.org)
Ovoga bih predivnoga uskršnjeg vikenda uputio poziv da se svi mi molimo kako bismo prepoznali i prigrlili naše osobne uloge dok se pripremamo za veličanstveni dan kada će Spasitelj ponovno doći. Gospodin nas voli više nego što možemo shvatiti i on će odgovoriti na naše molitve! Bilo da smo na nogometnom terenu, u bolničkoj sobi ili na bilo kojem drugom mjestu, možemo biti važan dio tih čudesnih događaja – jer ovo je naše vrijeme! U ime Isusa Krista. Amen.