Srca isprepletena
Dok posežete prema drugima s ljubaznošću, brigom i sućuti, obećavam da ćete uzdizati ruke koje su obješene i iscjeljivati srca.
Uvod
Nije li zapanjujuće da su značajna znanstvena otkrića ponekad nadahnuta događajima tako jednostavnima kao pad jabuke sa stabla?
Danas bih želio iznijeti otkriće koje se dogodilo zbog testne skupine zečeva.
Tijekom 1970-tih istraživači su uspostavili pokus da ispitaju učinke prehrane na zdravlje srca. Tijekom nekoliko mjeseci hranili su kontrolnu skupinu zečeva visoko masnom hranom i pratili su njihov tlak, rad srca i kolesterol.
Kao što se očekivalo, mnogi su zečevi pokazali nakupljanje masnih naslaga u njihovim arterijama. Ali ovo nije bilo sve! Istraživači su otkrili nešto što nije imalo smisla. Iako su svi zečevi imali nakupljanje, jedna je skupina iznenađujuće imala gotovo 60 posto manje od drugih. Činilo se kao da gledaju dvije različite skupine zečeva.
Znanstvenicima rezultati poput ovih mogu uzrokovati gubitak sna. Kako to može biti? Zečevi su svi bili iste vrste s Novog Zelanda, iz praktički iste genetske baze. Svaki je primao jednaku količinu iste hrane.
Što je to moglo značiti?
Jesu li rezultati poništili studiju? Jesu li postojale mane u planu pokusa?
Znanstvenici su se mučili razumjeti ovaj neočekivani ishod!
Naposljetku su usmjerili pažnju na istraživačko osoblje. Je li bilo moguće da su istraživači učinili nešto kako bi utjecali na rezultate? Dok su ovo istraživali, otkrili su da je svaki zec s manje masnih naslaga bio na brizi jedne istraživačice. Ona je hranila zečeve istom hranom kao i svi drugi. Ali, kao što je jedan znanstvenik izvijestio, »bila je neobično ljubazna i brižna osoba«. Kada je hranila zečeve, »pričala je s njima, grlila ih i mazila… ‘Nije si mogla pomoći. Jednostavno je bila takva.’«1
Ona je učinila više od samog davanja hrane zečevima. Dala im je ljubav!
Na prvi pogled činilo se malo vjerojatno da bi ovo mogao biti razlog za dramatičnu razliku, ali istraživački tim nije mogao vidjeti drugu mogućnost.
Stoga su ponovili pokus – ovaj put strogo kontrolirajući svaku drugu varijablu. Kad su analizirali rezultate, dogodila se ista stvar! Zečevi pod brigom brižne istraživačice imali su značajnije bolje zdravstvene ishode.
Znanstvenici su objavili rezultate ove studije u prestižnom časopisu Science.2
Godinama kasnije, rezultati ovog pokusa još se uvijek čine utjecajnima u medicinskoj zajednici. Nedavno je dr Kelli Harding objavila knjigu nazvanu The Rabbit Effect (Učinak zečeva) koja uzima naziv od pokusa. Njezin zaključak: »Uzmite zeca s nezdravim načinom života. Razgovarajte s njim. Držite ga. Pružite mu ljubav… Taj je odnos stvorio razliku… Naposljetku«, zaključila je, »ono što utječe na naše zdravlje na najznačajnije načine ima mnogo veze s time kako se odnosimo jedni prema drugima, kako živimo i kako razmišljamo o tome što znači biti ljudsko biće«.3
U sekularnom svijetu, mostovi koji povezuju znanost s evanđeoskim istinama ponekad se čine malobrojni i međusobno udaljeni. Ipak, kao kršćanima, sljedbenicima Isusa Krista, svecima posljednjih dana, rezultati ove znanstvene studije mogu se činiti više intuitivni nego zapanjujući. Po meni, ovo postavlja još jedan kamen u temelj dobrote kao temeljnoga, iscjeljujućega evanđeoskog načela – jedan koji može iscijeliti srca emocionalno, duhovno i, kao što je ovdje pokazano, čak i fizički.
Srca isprepletena
Kada je bio upitan: »Učitelju, koja je najveća zapovijed?« Spasitelj je odgovorio: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim«, a nakon toga: »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.«4 Spasiteljev odgovor osnažuje našu nebesku dužnost. Drevni je prorok zapovjedio da »ne bude međusobnih sukoba, već neka iščekuj[emo]… imajući srca svoja isprepletena u jedinstvu i u ljubavi uzajamnoj«.5 Nadalje smo podučeni da se »moć [ili] utjecaj… smiju održavati… blagošću i krotkošću… dobrotom… bez prevare«.6
Vjerujem da ovo načelo ima univerzalnu primjenu kod svih svetaca posljednjih dana: odraslih, mladih i djece.
S tim na umu, na trenutak bih se obratio izravno vama koji ste djeca u dobi Male škole.
Vi već razumijete koliko je važno biti ljubazan. Pripjev jedne od vaših pjesama iz Male škole, »K’o Isus ja želim biti«, podučava:
Kristovu ljubav pokaži ti sad,
voli sve ljude i imaj ih rad.
Da budeš pun blagosti, ne činiš zlo,
tvoj Isus te uči sve to.7
Ipak, ponekad vam može biti teško. Ovo je priča koja bi vam mogla pomoći, o dječaku iz Male škole imenom Minchan Kim, iz Južne Koreje. Njegova se obitelj priključila Crkvi prije oko šest godina.
»Jednoga dana u školi nekoliko se mojih prijatelja iz razreda rugalo drugom učeniku nazivajući ga pogrdnim imenima. Izgledalo je zabavno pa sam im se tijekom nekoliko tjedana pridružio.
Nekoliko tjedana kasnije dječak mi je rekao da je bio povrijeđen našim riječima, iako se pretvarao da mu nije stalo, i plakao je svake večeri. Skoro sam zaplakao kad mi je rekao. Bilo mi je jako žao i želio sam mu pomoći. Sljedećeg sam mu dana prišao, zagrlio ga i ispričao se, govoreći ‘Stvarno mi je žao da sam ti se rugao.’ Kimnuo je na moje riječi i oči su mu se ispunile suzama.
No druga su mu se djeca i dalje rugala. Tada sam se sjetio što sam naučio na satu Male škole: biraj ispravno. Stoga sam zamolio svoje prijatelje iz razreda da prestanu. Većina je odlučila da se neće promijeniti i bili su ljuti na mene. No jedan od drugih dječaka rekao je da mu je žao i nas smo trojica postali dobri prijatelji.
Iako mu se nekoliko ljudi i dalje rugalo, osjećao se bolje jer je imao nas.
Izabrao sam ispravno pomažući prijatelju u nevolji.«8
Nije li ovo dobar primjer kako možete pokušati postati poput Isusa?
A sada, za mladiće i djevojke, kako rastete, ruganje drugima može se vrlo opasno razviti. Tjeskoba, depresija i nešto gore često prate nasilje. »Iako nasilje nije novi koncept, društveni mediji i tehnologija doveli su nasilje na novu razinu. Ono postaje stalnija, uvijek prisutna prijetnja – internetsko nasilništvo.«9
Jasno je da protivnik koristi ovo kako bi naudio vašem naraštaju. Za ovo nema mjesta u vašem internetskom prostoru, vašim susjedstvima, školama, zborovima ili razredima. Molim vas napravite sve što možete kako biste učinili ova mjesta ljubaznima i sigurnijima. Ako pasivno promatrate išta od toga ili sudjelujete u tome, ne znam za bolji savjet od onoga koji je ranije do starješina Dieter F. Uchtdorf:
»Kada govorimo o mržnji, ogovaranju, ignoriranju, ismijavanju, zamjeranju ili želji da se ozljedi, molim vas, primijenite sljedeće:
‘zaustavite to!’«10
Jeste li čuli to? Zaustavite to! Dok posežete prema drugima s ljubaznošću, brigom i sućuti, čak i digitalnim putem, obećavam da ćete uzdizati ruke koje su obješene i iscjeljivati srca.
Budući da sam se obratio djeci Male škole i mladima, sada upućujem svoje riječi odraslima u Crkvi. Mi imamo primarnu odgovornost postaviti model i biti uzori dobrote, uključivanja i ljubaznosti – podučavati nadolazeći naraštaj kristolikom ponašanju u onome što govorimo i kako postupamo. To je posebno važno kada promatramo značajni društveni pomak prema podjeli u politici, društvenom statusu i gotovo svim drugim razlikama koje je čovjek izmislio.
Predsjednik M. Russell Ballard također je podučio da sveci posljednjih dana moraju biti ljubazni, ne samo jedni prema drugima, već i prema svima oko nas. Napomenuo je: »Povremeno čujem kako su članovi uvrijedili ljude drugih vjera zanemarujući i izostavljajući ih. To se posebno može dogoditi u zajednicama gdje su naši članovi u većini. Čuo sam za uskogrudne roditelje koji govore djeci da se ne smiju igrati s određenim djetetom u susjedstvu samo zato što njegova obitelj ne pripada našoj Crkvi. Ovakvo ponašanje nije u skladu s učenjima Gospodina Isusa Krista. Ne mogu razumjeti zašto bi bilo koji član naše Crkve dozvolio da se ovakve stvari događaju… Nikada nisam čuo da se članove ove Crkve potiče na išta drugo osim ljubavi, dobrote, tolerancije i dobrohotnosti prema našim prijateljima i susjedima drugih vjera.«11
Gospodin očekuje od nas da podučavamo kako je uključivanje pozitivan put prema jedinstvu, a da isključivanje vodi prema podjeli.
Kao sljedbenici Isusa Krista, zgroženi smo kada čujemo kako su djeca Božja zlostavljana na temelju njihove rase. Bili smo žalosni kada smo čuli za nedavne napade na ljude koji su crnci, Azijci, Latinoamerikanci ili bilo koja druga skupina. Predrasude, rasna napetost ili nasilje nikada ne smiju imati mjesto u našim susjedstvima, zajednicama ili u Crkvi.
Neka svatko od nas, bez obzira na dob, nastoji biti najbolji što može biti.
Volite svoje neprijatelje
Dok nastojite pružati ruku u ljubavi, poštovanju i dobroti, bez sumnje ćete biti povrijeđeni ili će na vas negativno utjecati tuđi loši odabiri. Što da onda učinimo? Slijedit ćemo Gospodinov savjet: »Ljubite svoje neprijatelje… molite za one koji vas ogovaraju.«12
Činimo sve što možemo da nadvladamo neprijateljstvo koje nam je postavljeno na put. Nastojimo izdržati do svršetka, cijelo se vrijeme moleći da će ruka Gospodnja promijeniti naše okolnosti. Iskazujemo zahvalnost za one koje on postavlja na naš put da nam pomognu.
Dirnut sam primjerom ovoga iz rane povijesti naše Crkve. Tijekom zime 1838., Joseph Smith i drugi crkveni vođe bili su pritvoreni u zatvoru u Libertyju kada su sveci posljednjih dana bili nasilno istjerani iz svojih domova u državi Missouri. Sveci su bili osiromašeni, bez prijatelja i veoma su trpjeli zbog hladnoće i nedostatka resursa. Stanovnici Quincyja, Illinois, vidjeli su njihovu očajničku nevolju i posegnuli su u sućuti i prijateljstvu.
Wandle Mace, stanovnik Quincyja, kasnije se sjećao kada je prvi put vidio svece uzduž rijeke Mississippi u provizornim šatorima: »Neki su raširili plahte kako bi se barem malo zaštitili od vjetra… djeca su drhtala oko vatre koju je vjetar nosio okolo pa im nije puno pomagala. Jadni su sveci strašno trpjeli.«13
Vidjevši nevolju svetaca, stanovnici Quincyja okupili su se kako bi pružili pomoć, neki čak pomažući u prijevozu svojih novih prijatelja preko rijeke. Mace je nastavio: »Donirali su velikodušno, trgovci su se međusobno nadmetali tko će biti najvelikodušniji… sa… svinjetinom… šećerom, čizmama, cipelama i odjećom, svime što su ovi jadni prognanici toliko trebali.«14 Ubrzo su izbjeglice nadmašili brojem stanovnike Quincyja, koji su otvorili svoje domove i dijelili svoje oskudne resurse uz veliku osobnu žrtvu.15
Mnogi su sveci preživjeli oštru zimu samo zbog suosjećanja i velikodušnosti stanovnika Quincyja. Ovi su zemaljski anđeli otvorili svoja srca i domove, donoseći spasonosnu hranu, toplinu i – možda najvažnije – ruku prijateljstva napaćenim svecima. Iako je njihov boravak u Quincyju bio relativno kratak, sveci nisu nikada zaboravili svoj dug zahvalnosti prema svojim voljenim susjedima, a Quincy je postao poznat kao »grad utočište«.16
Kada su protivljenje i nevolja svaljeni na nas kritičnim, negativnim, čak i zlobnim postupcima, možemo odabrati nadati se u Kristu. Ova nada dolazi iz njegova poziva i obećanja da »bud[emo] odvažni, jer ja ću vas voditi«17 te da će on posvetiti vaše nevolje za vašu korist.18
Dobri pastir
Završimo sada gdje smo počeli: sućutna njegovateljica koja je dala od sebe u dobroti s brižnim duhom i neočekivanim ishodom – iscjeljujući srca životinja nad kojima je imala upravništvo. Zašto? Zato što je jednostavno bila takva!
Dok gledamo kroz leću evanđelja, prepoznajemo da smo i mi pod brigom sućutnog njegovatelja, koji daje od sebe u dobroti i s brižnim duhom. Dobri Pastir poznaje svakoga od nas po imenu i »osobno se zanima za nas«.19 Sam je Gospodin Isus Krist rekao: »Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje… I ja [ću] da[ti] život svoj za ovce.«20
Tijekom ovoga svetoga uskrsnog vikenda pronalazim trajan mir u spoznaji da »Jahve je pastir moj«21 i da on poznaje svakoga od nas i s dobrotom se brine za nas. Kada se suočimo sa životnim vjetrovima i olujama, bolestima i ozljedama, Gospodin – naš Pastir, naš Njegovatelj – njegovat će nas ljubavlju i dobrotom. On će iscijeliti naša srca i obnoviti naše duše.
O tome svjedočim – i o Isusu Kristu kao našem Spasitelju i Otkupitelju – u ime Isusa Krista. Amen.