Melkisedekovo svećeništvo i ključevi
U Crkvi, ovlast svećeništva primjenjuje se pod usmjerenjem svećeničkog vođe koji drži ključeve tog svećeništva.
Odabrao sam dodatno govoriti o svećeništvu Božjem, temi o kojoj su govorila već tri govornika koji su nas podučili o tome kako svećeništvo blagoslivlja život žena, djevojaka i mladića.
Svećeništvo je božanska moć i ovlast koja se povjerava radi uporabe za Božje djelo na korist sve njegove djece. Svećeništvo nisu oni koji su bili zaređeni u svećeničku službu ili oni koji primjenjuju njegovu ovlast. Muškarci koji obnašaju svećeništvo nisu svećeništvo. Iako ne bismo trebali govoriti o zaređenim muškarcima kao o svećeništvu, prikladno je govoriti o njima kao o obnašateljima svećeništva.
Moć svećeništva postoji i u Crkvi i u obiteljskoj organizaciji. No svećenička moć i svećenička ovlast djeluju drugačije u Crkvi nego što djeluju u obitelji. Sve je ovo u skladu s načelima koja je Gospodin uspostavio. Svrha je Božjeg nauma voditi njegovu djecu do vječnog života. Smrtne su obitelji ključne za taj naum. Crkva postoji kako bi pribavila nauk, ovlast i uredbe nužne za ovjekovječivanje obiteljskih odnosa u vječnostima. Time obiteljska organizacija i Crkva Isusa Krista imaju obostrano ojačavajući odnos. Blagoslovi svećeništva – poput punine evanđelja te uredbi poput krštenja, potvrde i primanja dara Duha Svetoga, hramskog podarivanja i vječnog braka – jednako su dostupni muškarcima i ženama.1
Svećeništvo o kojem ovdje govorimo Melkisedekovo je svećeništvo, obnovljeno na početku Obnove evanđelja. Josepha Smitha i Olivera Cowderyja zaredili su Petar, Jakov i Ivan koji su izjavili za sebe »da posjeduju ključeve kraljevstva, i rasporedbe punine vremenā« (Nauk i savezi 128:20). Ovi su vodeći apostoli primili tu ovlast od samog Spasitelja. Sve su druge ovlasti ili službe u svećeništvu samo dodaci Melkisedekovom svećeništvu (vidi Nauk i savezi 107:5), jer ono »obnaša pravo predsjedništva te ima moć i ovlast nad svim službama u crkvi u svim razdobljima svijeta« (Nauk i savezi 107:8).
U Crkvi, ovlast višeg svećeništva, Melkisedekovog svećeništva, i nižeg ili Aronovog svećeništva primjenjuje se pod usmjerenjem svećeničkog vođe, poput biskupa ili predsjednika, koji drži ključeve tog svećeništva. Kako bismo razumjeli primjenjivanje svećeničke ovlasti u Crkvi, moramo razumjeti načelo svećeničkih ključeva.
Petar, Jakov i Ivan predali su ključeve Melkisedekovog svećeništva koji spadaju na kraljevstvo, ali time nije dovršena obnova svećeničkih ključeva. Neki su ključevi svećeništva došli kasnije. Po završetku posvećenja prvog hrama u ovoj rasporedbi u Kirtlandu, Ohio, trojica su proroka – Mojsije, Ilijas i Ilija – obnovila »ključev[e] ove rasporedbe«, uključujući ključeve vezane za sabiranje Izraela i djelo hramova Gospodnjih (vidi Nauk i savezi 110), kao što je to predsjednik Eyring upravo tako uvjerljivo opisao.
Najpoznatiji primjer funkcije ključeva nalazi se u vršenju svećeničkih uredbi. Uredba je svečani čin kojim se označava sklapanje saveza i obećanje blagoslova. U Crkvi se sve uredbe vrše pod ovlasti svećeničkog vođe koji drži ključeve za tu uredbu.
Uredbu najčešće vrše osobe koje su zaređene u službu u svećeništvu djelujući pod usmjerenjem osobe koja drži svećeničke ključeve. Na primjer, obnašatelji raznih službi Aronovog svećeništva službuju u uredbi sakramenta pod ključevima i usmjerenjem biskupa koji drži ključeve Aronovog svećeništva. Isto načelo primjenjuje se na svećeničke uredbe u kojima žene službuju u hramu. Iako žene ne obnašaju službu u svećeništvu, one vrše svete hramske uredbe pod ovlašću predsjednika hrama koji drži ključeve za uredbe hrama.
Drugi primjer svećeničke ovlasti pod usmjerenjem osobe koja drži ključeve naučavanja su muškaraca i žena pozvanih naučavati evanđelje, bilo u razredima u svojim domaćim odjelima ili na misijskom polju. Drugi su primjeri onih koji drže svećeničke položaje u odjelu i primjenjuju svećeničku ovlast u svojem vodstvu po osnovi svojih poziva i pod odjeljenjem i usmjerenjem svećeničkog vođe koji drži ključeve u odjelu ili kolčiću. To je kako se ovlast i moć svećeništva primjenjuju i uživaju u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.2
Svećenička ovlast također se primjenjuje i njezini blagoslovi ostvaruju u obiteljima svetaca posljednjih dana. Pod obitelji mislim na vjenčane muškarca, koji obnaša svećeništvo, i ženu te na njihovu djecu. Također uključujem varijacije od idealnih odnosa poput onih uzrokovanih smrću ili razvodom.
Načelo da se svećenička ovlast može koristiti samo pod vodstvom onoga koji drži ključeve za tu funkciju temeljno je u Crkvi, ali to se ne primjenjuje u obitelji. Na primjer, otac predsjedava i primjenjuje svećeništvo u svojoj obitelji po ovlasti svećeništva koje obnaša. On nema potrebu imati usmjerenje ili odobrenje osobe koja drži svećeničke ključeve da bi vršio svoje razne obiteljske funkcije. One uključuju savjetovanje članova svoje obitelji, održavanje obiteljskih sastanaka, pružanje svećeničkih blagoslova svojoj supruzi i djeci ili pružanje blagoslova iscjeljenja članovima obitelji ili drugima.3 Autoriteti Crkve podučavaju članove obitelji, ali ne usmjeravaju primjenjivanje svećeničke ovlasti u obitelji.
Isto načelo primjenjuje se kada je otac odsutan i majka je vođa obitelji. Ona predsjedava u svojem domu te je sredstvo u donošenju moći i blagoslova svećeništva u svojoj obitelji kroz svoje podarivanje i pečaćenje u hramu. Iako nije ovlaštena davati svećeničke blagoslove koje može davati samo osoba koja obnaša određenu službu u svećeništvu, ona može vršiti sve druge funkcije obiteljskog vodstva. Čineći to, ona primjenjuje moć svećeništva na korist djece nad kojom predsjedava u svojem položaju vodstva u obitelji.4
Ako bi očevi veličali svoje svećeništvo u svojoj obitelji, to bi unaprijedilo poslanje Crkve kao i bilo što drugo što bi mogli učiniti. Očevi koji obnašaju Melkisedekovo svećeništvo trebali bi primjenjivati svoju ovlast »uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću i krotkošću, i ljubavlju nehinjenom« (Nauk i savezi 121:41). To visoko mjerilo za primjenjivanje sve svećeničke ovlasti najvažniji je u obitelji. Obnašatelji svećeništva trebali bi također obdržavati zapovijedi kako bi imali moć svećeništva da daju blagoslove članovima svoje obitelji. Oni bi trebali njegovati brižne obiteljske odnose kako bi ih članovi obitelji željeli tražiti za blagoslov. I roditelji bi trebali poticati više svećeničkih blagoslova u obitelji.5
Na ovim sastancima sabora, dok tražimo kratko utočište od naših smrtnih briga s razornom pandemijom, podučeni smo velikim načelima vječnosti. Potičem svakoga od nas da imamo oko »uprto« na primanje ovih istina vječnosti kako bi naše tijelo bilo »puno svjetla« (3 Nefi 13:22).
U svojoj je propovijedi mnoštvu, zabilježenoj u Bibliji i Mormonovoj knjizi, Spasitelj naučavao da smrtna tijela mogu biti puna svjetla ili puna tame. Mi, naravno, želimo biti ispunjeni svjetlom, a naš nas je Spasitelj podučio kako to možemo ostvariti. Trebali bismo slušati poruke o istinama vječnosti. On je iskoristio primjer našeg oka kroz koje uzimamo svjetlo u svoje tijelo. Ako je naše oko »uprto« – drugim riječima, ako se koncentriramo na primanje vječnoga svjetla i razumijevanja – objasnio je: »cijelo će tijelo tvoje biti puno svjetla« (Matej 6:22; 3 Nefi 13:22). No ako je naše »oko zlo« – to jest, ako tražimo zlo i to uzimamo u svoje tijelo – upozorio je: »cijelo će tijelo tvoje biti puno tame« (stih 23). Drugim riječima, svjetlo ili tama u našem tijelu ovise o tome kako vidimo – ili primamo – vječne istine kojima smo podučeni.
Trebali bismo slijediti Spasiteljev poziv da nastojimo i tražimo razumjeti istine vječnosti. On obećava da je naš Otac na Nebu voljan podučiti svakoga o istinama koje oni traže (vidi 3 Nefi 14:8). Želimo li to i imamo li svoje oko uprto na njihovo primanje, Spasitelj obećava da će nam se istine vječnosti »otvorit[i]« (3 Nefi 14:7–8).
Suprotno tomu, Sotona je revan da zbuni naše razmišljanje ili nas navede na stranputicu od važnih pitanja poput postupaka svećeništva Božjega. Spasitelj je upozorio na takve »lažn[e] prorok[e] koji dolaze k vama u ovčjoj odjeći, a iznutra su grabežljivi vuci« (3 Nefi 14:15). On nam je dao ovaj test kako bi nam pomogao odabrati istinu među različitim naučavanjima koja bi nas mogla zbuniti: »Prepoznat ćete ih po plodovima njihovim«, naučavao je (3 Nefi 14:16). »Dobro stablo ne može uroditi zlim plodom, niti iskvareno stablo može uroditi dobrim plodom« (stih 18). Stoga, trebali bismo tražiti rezultate – »plodov[e]« – načela koja se naučavaju i osoba koje ih naučavaju. To je najbolji odgovor na mnoge primjedbe koje čujemo protiv Crkve, njezinih nauka, pravila i vodstva. Slijedite test koji je Spasitelj naučavao. Tražite plodove – rezultate.
Kada razmišljamo o plodovima evanđelja i obnovljenoj Crkvi Isusa Krista, radujemo se u tome kako se Crkva, u životnom vijeku svojih članova, proširila od mjesnih kongregacija na međuplaninskom Zapadu do mjesta gdje prebiva većina od njezinih 16 milijuna članova u drugim nacijama osim Sjedinjenih Država. S tim rastom osjetili smo povećanje u svojstvu Crkve da pomogne svojim članovima. Pomažemo u obdržavanju zapovijedi, ispunjavanju dužnosti da naviještamo obnovljeno evanđelje, u sabiranju Izraela i u izgradnji hramova diljem svijeta.
Vodi nas prorok, predsjednik Russell M. Nelson, čije je vodstvo Gospodin iskoristio kako bi ostvario napredak koji smo osjećali stalno tijekom sada više od dvije godine njegovog vodstva. Sada ćemo biti blagoslovljeni čuti predsjednika Nelsona koji će nas podučiti kako unaprijediti naš napredak u ovoj obnovljenoj Crkvi Isusa Krista u ovim izazovnim vremenima.
Svjedočim o istini ovih stvari i pridružujem vam se u molitvi za našeg proroka kojeg ćemo sljedećeg čuti, u ime Isusa Krista. Amen.