Moći svećeništva
Veličanje svetog svećeništva koje obnašate od vitalnog je značaja za djelo Gospodnje u vašim obiteljima i u vašim crkvenim pozivima.
Moja ljubljena braćo, čuli smo objaviteljsku obavijest od predsjednika Russella M. Nelsona. Čuli smo važne razrade od starješine Christoffersona i Rasbanda te od predsjednika Eyringa. Ono što će biti rečeno, uključujući više od predsjednika Nelsona, obrazložit će što ćete vi, Gospodinovi vođe i obnašatelji svećeništva, sada raditi u vašim odgovornostima. Kako bih vam pomogao oko toga, ponovit ću neka temeljna načela koja upravljaju svećeništvom koje obnašate.
I. Svećeništvo
Melkisedekovo svećeništvo je božanska ovlast koju je Bog delegirao da ostvari svoje djelo »ostvarivati… vječni život čovjeka« (Mojsije 1:39). Godine 1829., bilo je predano Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju po Spasiteljevim apostolima Petru, Jakovu i Ivanu (vidi NiS 27:12). Sveto je i snažno iznad naših moći da opišemo.
Ključevi svećeništva su moći za upravljanje korištenja svećeničke ovlasti. Stoga, kada su apostoli predali Melkisedekovo svećeništvo Josephu i Oliveru, također su im dali ključeve da upravljaju njegovim korištenjem (vidi NiS 27:12–13). No nisu svi ključevi svećeništva predani u to vrijeme. Cjelokupni ključevi i spoznaja potrebnih u ovoj »rasporedbi punine vremenā« (NiS 128:18) daju se »redak za retkom« (stih 21). Dodatni ključevi dani su u hramu Kirtland sedam godina kasnije (vidi NiS 110:11–16). Ti ključevi bili su dani za upravljanje svećeničkom ovlasti u dodatnim zaduženjima koja su dana u to vrijeme, poput krštenja za mrtve.
Melkisedekovo svećeništvo nije status ili oznaka. Ono je božanska moć koja se drži u povjerenju za upotrebu na korist Božjeg djela za njegovu djecu. Uvijek trebamo upamtiti da ljudi koji obnašaju svećeništvo nisu »svećeništvo«. Nije primjereno obraćati se »svećeništvu i ženama«. Trebamo se obraćati »obnašateljima svećeništva i ženama«.
II. Službeništvo služenja
Razmotrimo sada što Gospodin Isus Krist očekuje od onih koji obnašaju njegovo svećeništvo – kako da mi dovedemo duše k njemu.
Predsjednik Joseph F. Smith je podučio: »Doista je rečeno da je Crkva savršeno organizirana. Jedini je problem što ove organizacije nisu potpuno svjesne obaveza koje imaju. Kada se temeljito probude za zahtjeve koji su pred njima, one će ispuniti svoje dužnosti vjernije, a djelo Gospodnje bit će utoliko jače, snažnije i utjecajnije u svijetu.«1
Predsjednik Smith također je upozorio:
»Bogomdane počasne titule… povezane s nekoliko službi i redova svetog svećeništva, ne smiju se koristiti niti smatrati titulama koje potječu od čovjeka; one nisu za kićenje niti su pokazatelj dominacije, već imenovanje u poniznu službu u djelu onog Učitelja kojem kažemo da služimo…
Mi radimo za spasenje duša, i trebamo osjećati da je to najveća dužnost prenesena na nas. Stoga, trebamo biti voljni žrtvovati sve, ako je potrebno, za ljubav Božju, spasenje ljudi, i trijumf kraljevstva Božjeg na Zemlji.«2
III. Službe u svećeništvu
U Gospodnjoj Crkvi, službe u Melkisedekovom svećeništvu imaju različite funkcije. U Nauku i savezima govori se o velikim svećenicima kao »staln[im] predsjedni[cima] ili službeni[cima] nad različitim kolčićima raspršenim posvuda« (NiS 124:134). Govori o starješinama kao »stalni[m] službenici[ma] crkvi [Gospodinovoj]« (NiS 124:137). Ovdje su druga naučavanja o tim odvojenim funkcijama.
Veliki svećenik službuje i upravlja u duhovnim stvarima (vidi NiS 107:10, 12). Također, kako je predsjednik Joseph F. Smith podučavao: »Budući da je zaređen kao veliki svećenik, [on] bi trebao osjećati obavezu… postaviti primjer dostojan oponašanja pred starima i mladima, i postaviti se u položaj da bude učitelj pravednosti, ne samo po odredbama, već posebno primjerom – dajući mlađima korist iskustva godina, i tako postati individualno moć usred zajednice u kojoj živi.«3
O dužnostima starješine, starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola je podučio: »Starješina je službenik Gospodina Isusa Krista… Njemu je povjereno stajati na mjestu svojeg Učitelja i predstavljati ga… u službeništvu svojim bližnjima. On je Gospodinov predstavnik.«4
Starješina McConkie je kritizirao ideju da je netko »samo starješina«. »Svaki starješina Crkve obnaša isto svećeništvo kao i predsjednik Crkve…«, rekao je. »Tko je starješina? On je pastir, pastir koji služi ovčinjaku Dobrog Pastira.«5
Na ovoj važnoj funkciji služenja u ovčinjaku Dobrog Pastira, ne postoji razlika između službe velikog svećenika i starješine u Melkisedekovom svećeništvu. U velikom odsjeku 107 Nauka i saveza, Gospodin je izjavio: »Veliki svećenici prema redu Melkisedekova svećeništva imaju pravo službovati na svom položaju, pod ravnanjem Predsjedništva, u upravljanju onim što je duhovno, i također u službi starješine, [ili bilo koje službe u Aronovom svećeništvu].« (NiS 107:10; vidi i stih 12).
Najvažnije načelo za sve obnašatelje svećeništva je načelo koje je podučio prorok Jakov iz Mormonove knjige. Nakon što su on i njegov brat Josip bili posvećeni svećenici i učitelji naroda, izjavio je: »I mi uveličasmo službu svoju za Gospoda, preuzimajući na sebe odgovornost, primajući grijehe naroda na svoje glave, ako ih ne bismo podučavali riječ Božju svom marljivošću« (Jakov 1:19).
Braćo, naše odgovornosti kao obnašatelja svećeništva su ozbiljne stvari. Druge organizacije mogu se zadovoljiti svjetovnim mjerilima uspješnosti u iznošenju svojih poruka i obavljanju svojih drugih funkcija. Ali mi koji obnašamo svećeništvo Božje imamo božansku moć koje upravlja ulaskom u celestijalno kraljevstvo Božje. Imamo svrhu i odgovornost koje je Gospodin definirao u objavljenom predgovoru Nauka i saveza. Mi trebamo proglasiti svijetu:
»Da bi svaki čovjek mogao govoriti u ime Boga Gospoda, i to Spasitelja svijeta;
Da bi vjera također mogla porasti na zemlji;
Da bi vječni savez moj mogao biti uspostavljen;
Da bi puninu evanđelja mojega slabi i priprosti mogli proglasiti sve do na kraj svijeta« (NiS 1:20–23).
Kako bismo ispunili ovaj božanski nalog, moramo biti vjerni u »veličanju« naših svećeničkih poziva i odgovornosti (vidi NiS 84:33). Predsjednik Harold B. Lee objasnio je što znači veličati svećeništvo: »Kada netko postane obnašatelj svećeništva, on postaje predstavnik Gospodina. On bi trebao razmišljati o svojem pozivu kao da je na dužnosti za Gospodina. To je ono što znači veličati svećeništvo.«6
Stoga, braćo, kada bi sam Gospodin bio ovdje da vas zamoli da pomognete nekom od njegovih sinova ili kćeri – što je napravio kroz svoje sluge – biste li to učinili? A ako bi, biste li djelovali kao njegov zastupnik, »na Gospodnjoj dužnosti«, uzdajući se u njegovu obećanu pomoć?
Predsjednik Lee imao je još jedno naučavanje o veličanju svećeništva: »Kada držite povećalo iznad nečega to se čini većim nego što možete vidjeti golim okom; to je povećalo. Sada… ako itko veliča svoje svećeništvo – to jest, čini ga većim nego što je prvi put pomislio i važnijim nego što je bilo tko drugi mislio da jest – to je način kako veličate svoje svećeništvo.«7
Ovo je primjer obnašatelja svećeništva koji veliča svoju svećeničku odgovornost. Čuo sam ovo od starješine Jeffreya D. Ereksona, mog suradnika na saboru kolčića u Idahu. Kao mladi oženjeni starješina, očajno siromašan i misleći da neće moći završiti zadnju godinu koledža, Jeffrey je odlučio ispisati se i prihvatiti privlačnu ponudu za posao. Nekoliko dana kasnije njegov predsjednik zbora starješina došao je u njegov dom. »Razumiješ li značaj svećeničkih ključeva koje obnašam?«, pitao ga je predsjednik zbora starješina. Kada je Jeffrey rekao da razumije, predsjednik mu je rekao da od kad je čuo za njegovu namjeru da se ispiše iz koledža, Gospodin ga je mučio tijekom besanih noć da prenese Jeffreyu ovu poruku: »Kao predsjednik zbora starješina, savjetujem ti da se ne ispišeš iz koledža. To je moja poruka za tebe od Gospodina.« Jeffrey je ostao u školi. Godinama kasnije sreo sam ga kada je bio uspješan biznismen i čuo ga kako govori publici obnašatelja svećeništva: »Taj [savjet] je učinio svu razliku u mom životu.«
Obnašatelj svećeništva veličao je svoje svećeništvo i poziv, i to je učinilo »svu razliku« u životu drugog Božjeg djeteta.
IV. Svećeništvo u obitelji
Do sada sam govorio o funkcijama svećeništva u Crkvi. Sada ću govoriti o svećeništvu u obitelji. Počinjem s ključevima. Načelo da se svećenička ovlast može koristiti samo pod vodstvom onoga koji drži ključeve za tu funkciju temelj je Crkve, ali se ne odnosi na korištenje svećeničke ovlasti u obitelji.8 Otac koji obnaša svećeništvo predsjedava u svojoj obitelji ovlašću svećeništva koje obnaša. On ne treba imati usmjerenje ili odobrenje svećeničkih ključeva kako bi savjetovao članove svoje obitelji, držao obiteljske sastanke, dao svećeničke blagoslove svojoj ženi i djeci, ili dao blagoslove iscjeljenja članovima svoje obitelji ili drugima.
Ako bi očevi veličali svoje svećeništvo u svojoj obitelji, to bi unaprijedilo poslanje Crkve kao i bilo što drugo što bi mogli učiniti. Očevi koji obnašaju Melkisedekovo svećeništvo trebali bi obdržavati zapovijedi kako bi imali moć svećeništva da daju blagoslove članovima svoje obitelji. Očevi bi također trebali njegovati brižne obiteljske odnose kako bi članovi obitelji željeli tražiti svoje očeve za blagoslov. A roditelji bi trebali poticati više svećeničkih blagoslova u obitelji.
Očevi, djelujte kao »ravnopravni partneri« svojim ženama, kao što obiteljski proglas podučava.9 I očevi, kad ste povlašteni koristiti moć i utjecaj svoje svećeničke ovlasti, činite to »uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću i krotkošću, i ljubavlju nehinjenom« (NiS 121:41). To visoko mjerilo za korištenje svećeničke ovlasti najvažniji je u obitelji. Predsjednik Harold B. Lee dao je ovo obećanje netom nakon što je postao predsjednik Crkve: »Nikada moć svećenišva, koju obnašate, nije ljepša nego kada postoji kriza u vašem domu, ozbiljna bolest ili neka velika odluka koju treba donijeti… Stečena u moći svećeništva, koja je moć Svemogućega Boga, je moć da izvodite čudesa ako Gospodin to želi, no kako bismo koristili to svećeništvo, moramo biti dostojni da ga koristimo. Neuspjeh da razumijemo ovo načelo je neuspjeh da primimo blagoslove obnašanja tog velikog svećeništva.«10
Moja voljena braćo, veličanje svetog svećeništva koje obnašate od vitalnog je značaja za djelo Gospodnje u vašim obiteljima i u vašim crkvenim pozivima.
Svjedočim o onome čije je to svećeništvo. Kroz njegovu pomirbenu patnju, žrtvu i uskrsnuće, svi muškarci i žene imaju sigurnost besmrtnosti i priliku za vječni život. Svatko od nas treba biti marljiv u izvođenju našeg dijela u ovom velebnom djelu Boga, našeg Vječnog Oca, u ime Isusa Krista. Amen.