Opći sabor
Razmotrite dobrotu i veličinu Božju
Opći sabor u travnju 2020.


Razmotrite dobrotu i veličinu Božju

Pozivam vas da se svaki dan sjetite veličine Nebeskog Oca i Isusa Krista i onoga što su oni učinili za vas.

Tijekom vremena, čak i posebno tijekom teških vremena, proroci su nas ohrabrivali da se sjetimo veličine Božje i razmotrimo što je on učinio za nas kao pojedince, kao obitelji i kao narod.1 Ovo se usmjerenje može pronaći posvuda u Svetim pismima, ali najzastupljenije je u Mormonovoj knjizi. Naslovna stranica objašnjava da je jedna od svrha Mormonove knjige »pokazati ostatku doma Izraelova koje velike stvari Gospod učini za očeve njihove«.2 Mormonova knjiga završava s Moronijevom molbom: »Gle, htio bih vas usrdno potaknuti kad budete čitali ovo… da se spomenete kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj… i pomno razmišlja[te] o tome u srcima svojim.«3

Zapanjujuća je dosljednost molbi proroka da se podsjećamo na dobrotu Božju.4 Naš Nebeski Otac želi da se sjećamo dobrote njega i njegovog ljubljenog Sina, ne za njihovo vlastito zadovoljenje, već radi utjecaja kakav takvo sjećanje ima na nas. Razmatrajući njihovu ljubaznost, naši su pogled i razumijevanje uvećani. Sjećajući se njihove sućuti, postajemo ponizniji, skloniji molitvi i postojaniji.

Dirljivo iskustvo s bivšim pacijentom pokazuje kako nas zahvalnost za velikodušnost i sućut može preobraziti. Godine 1987. upoznao sam se s Thomasom Nielsonom, čudesnim čovjekom koji je trebao presađivanje srca. Imao je 63 godine i živio je u Loganu, Utah, u Sjedinjenim Državama. Nakon vojne službe tijekom Drugog svjetskog rata, oženio se Donnom Wilkes u hramu Logan, Utah. Postao je energičan i uspješan zidar. U kasnijim godinama posebno je uživao raditi sa svojim najstarijim unukom, Jonathanom, tijekom školskih praznika. Njih su dvojica razvili posebnu povezanost, djelomično zato što je Tom toliko vidio sebe u Jonathanu.

Toma je frustriralo čekanje na donirano srce. On nije bio posebno strpljiv čovjek. Uvijek je bio sposoban postavljati i ostvarivati ciljeve kroz naporan rad i čistu odlučnost. Mučeći se s otkazivanjem srca, dok mu je život bio na čekanju, Tom bi me ponekad upitao što radim kako bih ubrzao proces. Šaleći se, predlagao bi puteve koje bih mogao slijediti kako bi mu donirano srce postalo dostupno ranije.

Jednoga radosnog, ali strašnog dana, idealno donirano srce postalo je dostupno Tomu. Poklapale su se veličina i krvna grupa, a donor je bio mlad, tek 16 godina. Donirano srce pripadalo je Jonathanu, Tomovom voljenom unuku. Ranije toga dana, Jonathan je bio smrtno ozlijeđen kada je prolazeći vlak udario automobil u kojem se vozio.

Kad sam posjetio Toma i Donnu u bolnici, bili su potreseni. Teško je zamisliti kroz što su prolazili, znajući da bi se Tomov život mogao produžiti korištenjem srca njihovog unuka. U početku su odbijali uzeti u obzir srce koje su nudili Jonathanovi tugujući roditelji, njihova kćer i zet. Međutim, Tom i Donna znali su da je Jonathanov mozak mrtav i shvatili su da njihove molitve za donirano srce za Toma nisu uzrokovale Jonathanovu nesreću. Ne, Jonathanovo srce bilo je dar koji je mogao blagosloviti Toma u njegovom trenutku potrebe. Oni su prepoznali da nešto dobro može izaći iz ove tragedije i odlučili su ići dalje.

Procedura presađivanja prošla je dobro. Nakon toga Tom je bio drugačiji čovjek. Promjena je bila više od poboljšanog zdravlja ili čak zahvalnosti. Rekao mi je da je svakog jutra razmišljao o Jonathanu, o svojoj kćeri i zetu, o daru koji je primio i o tome što je taj dar uključivao. Iako su njegovo urođeno dobro raspoloženje i ustrajnost još uvijek bili dosta očiti, primijetio sam da je Tom bio dostojanstveniji, promišljeniji i dobroćudniji.

Tom je živio dodatnih 13 godina nakon presađivanja, godina koje inače ne bi imao. Njegova je osmrtnica navela da su mu ove godine omogućile da dirne živote svoje obitelji i drugih s velikodušnošću i ljubavlju. Bio je privatni dobročinitelj i primjer optimizma i odlučnosti.

Baš poput Toma, svatko je od nas primio darove koje nismo mogli omogućiti sebi, darove od našega Nebeskog Oca i njegovoga ljubljenog Sina, uključujući otkupljenje kroz pomirbenu žrtvu Isusa Krista.5 Primili smo život u ovom svijetu; primit ćemo fizički život u budućem svijetu te vječno spasenje i uzvišenje – ako to odaberemo – sve zbog Nebeskoga Oca i Isusa Krista.

Svaki put kada koristimo ove darove, primamo koristi od njih ili čak razmišljamo o njima, trebamo razmotriti žrtvu, velikodušnost i sućut davatelja. Pobožnost prema davateljima čini više od poticanja zahvalnosti u nama. Razmišljanje o njihovim darovima može nas i treba preobraziti.

Jedno čudesno preobraženje bilo je kod Alme mlađega. Dok Alma »iđa[še] okolo buneći se protiv Boga«,6 anđeo se ukazao. »Glasom grmljavine«,7 anđeo je ukorio Almu zbog proganjanja Crkve i »kra[đe] srca naroda«.8 Anđeo je dodao ovo upozorenje: »Idi i sjeti se sužanjstva otaca svojih… i sjeti se kako li velika djela [Bog] učini za njih.«9 Od svih mogućih poticaja, anđeo je ovo naglasio.

Alma se pokajao i sjećao. Kasnije je iznio anđelovo upozorenje svojem sinu Helamanu. Alma je savjetovao: »Htio bih da činiš kao što sam ja činio, spominjući se sužanjstva otaca naših; jer oni bijahu u ropstvu, i nitko ih ne mogaše izbaviti osim da to bijaše Bog Abrahamov… Izakov i… Jakovljev; i on ih doista izbavi u nevoljama njihovim.«10 Alma je jednostavno rekao: »Stavljam uzdanje svoje u njega.«11 Alma je razumio da sjećajući se izbavljenja iz sužanjstva i podrške tijekom »kušnja i tegoba svakojakih« mi spoznajemo Boga i sigurnost njegovih obećanja.12

Malo će nas imati iskustvo dramatično poput Alminog, ali naša preobrazba može biti jednako duboka. Spasitelj se u drevno doba zakleo:

»Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću… srce kameno i dat ću vam srce od mesa.

Duh svoj udahnut ću u vas…

I bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.«13

Uskrsnuli Spasitelj rekao je Nefijcima kako započinje ova preobrazba. Prepoznao je ključnu značajku u naumu Nebeskog Oca kad je rekao:

»A Otac me moj posla da budem uzdignut na križ; i nakon što bijah uzdignut na križ, da mogu privući sve ljude k sebi…

I iz tog razloga bijah uzdignut; zato ću u skladu s moću Očevom privući sve ljude k sebi.«14

Što je potrebno da biste bili privučeni Spasitelju? Razmotrite podlaganje Isusa Krista volji njegovog Oca, njegovu pobjedu nad smrću, njegovo uzimanje na sebe vaših grijeha i pogrešaka, njegovo primanje moći od Oca da posreduje za vas i njegovo krajnje otkupljenje vas.15 Nisu li ove stvari dovoljne da vas privuku njemu? Za mene jesu. Isus Krist »stoji otvorenih ruku, s nadom i spremnošću da [vama i meni] oprosti te da iscijeli, pročisti, osnaži i posveti [vas i mene].«16

Ove nam istine trebaju dati novo srce i potaknuti nas da biramo slijediti Nebeskog Oca i Isusa Krista. Ipak, čak i nova srca mogu biti »sklona lutanju… sklona ostaviti Boga kojeg voli[mo]«.17 Kako bismo se borili protiv ove sklonosti, trebamo razmišljati svaki dan o darovima koje smo primili i što su oni uključivali. Kralj Benjamin savjetovao je: »Htio bih da se sjećate i uvijek zadržite u sjećanju veličinu Božju… te dobrotu njegovu i dugotrpnost prema vama.«18 Učinimo li to, osposobljavamo se za čudesne nebeske blagoslove.

Razmišljanje o Božjoj dobroti i milosrđu pomaže nam postati duhovno prijemljivijima. Kao rezultat, povećana duhovna osjetljivost omogućuje nam da spoznamo istinu o svemu moću Duha Svetoga.19 To uključuje svjedočanstvo o istinitosti Mormonove knjige, znanje da Isus jest Krist, naš osobni Spasitelj i Otkupitelj te prihvaćanje da je njegovo evanđelje obnovljeno u ovim posljednjim danima.20

Kad se sjetimo veličine našega Nebeskog Oca i Isusa Krista te onoga što su učinili za nas, nećemo ih uzimati zdravo za gotovo, baš kao što Tom nije uzeo Jonathanovo srce zdravo za gotovo. Na radostan i pobožan način, Tom se svaki dan sjećao tragedije koja mu je omogućila dulji život. U ushićenju spoznaje da možemo biti spašeni i uzvišeni, trebamo se sjetiti da su spasenje i uzvišenje došli po velikoj cijeni.21 Možemo biti pobožno radosni kada shvatimo da smo bez Isusa Krista osuđeni, ali s njim možemo primiti najveći dar koji Nebeski Otac može dati.22 Zaista, ova nam pobožnost omogućuje da uživamo u obećanju »vječnoga života na ovome svijetu« i naposljetku primimo »vječni život… i to besmrtnu slavu« u budućem svijetu.23

Kada razmotrimo dobrotu našega Nebeskog Oca i Isusa Krista, naše povjerenje u njih raste. Naše se molitve mijenjaju zato što znamo da je Bog naš Otac i mi smo njegova djeca. Ne nastojimo mijenjati njegovu volju već uskladiti svoju volju s njegovom te osigurati za sebe blagoslove koje on želi udijeliti, pod uvjetom da ih zatražimo.24 Čeznemo biti krotkiji, čišći, postojaniji, kristolikiji.25 Ove nas promjene osposobljavaju za dodatne nebeske blagoslove.

Priznajući da sve dobro dolazi od Isusa Krista, učinkovitije ćemo pokazati svoju vjeru drugima.26 Imat ćemo hrabrost kada se suočimo s naizgled nemogućim zadacima i okolnostima.27 Osnažit ćemo svoju odlučnost da obdržavamo saveze koje smo sklopili da ćemo slijediti Spasitelja.28 Bit ćemo ispunjeni ljubavlju Božjom, željet ćemo pomoći onima u potrebi bez osuđivanja, voljet ćemo našu djecu i odgajati ih u pravednosti, sačuvat ćemo otpust naših grijeha i uvijek ćemo se radovati.29 Ovo su čudesni plodovi podsjećanja na Božju dobrotu i milosrđe.

Suprotno tome, Spasitelj je upozorio: »Ni u čemu čovjek ne vrijeđa Boga, to jest ni protiv koga se gnjev njegov ne raspaljuje, doli protiv onih koji ne priznaju ruku njegovu u svemu.«30 Ne mislim da je Bog uvrijeđen kada ga zaboravimo. Zapravo, mislim da je duboko razočaran. On zna da smo se lišili prilike da mu se približimo sjećajući se njega i njegove dobrote. Tada propuštamo njegovo približavanje nama i određene blagoslove koje je obećao.31

Pozivam vas da se svaki dan sjetite veličine Nebeskog Oca i Isusa Krista i onoga što su oni učinili za vas. Neka vaše razmatranje njihove dobrote čvršće veže vaše lutajuće srce k njima.32 Pomno razmišljajte o njihovoj sućuti i bit ćete blagoslovljeni dodatnom duhovnom osjetljivošću i postat ćete više kristoliki. Promišljanje o njihovom suosjećanju pomoći će vam »izdrž[ati]… vjerni do svršetka« sve dok ne budete »primljeni… u nebo« da »prebivat[e] s Bogom u stanju beskrajne sreće«.33

Naš je Nebeski Otac, govoreći o svom ljubljenom Sinu, rekao: »Čuj ga!«.34 Dok djelujete prema tim riječima i slušate ga, sjetite se, radosno i pobožno, da Spasitelj voli obnavljati ono što vi ne možete obnavljati, on voli liječiti rane koje vi ne možete liječiti, on voli popravljati ono što je nepopravljivo slomljeno,35 on nadoknađuje za svako vama naneseno nepoštenje,36 i on voli trajno popravljati čak i razorena srca.37

Dok sam razmišljao o darovima od našega Nebeskog Oca i od Isusa Krista, spoznao sam njihovu beskrajnu ljubav i njihovu nepojmljivu sućut za svu djecu Nebeskog Oca.38 To me je znanje promijenilo, a promijenit će i vas. U ime Isusa Krista. Amen.