Dođite Kristu – živeći kao sveci posljednjih dana
Možemo učiniti ono teško i pomoći drugima da učine isto zato što znamo u koga imati povjerenje.
Hvala vam, starješino Soares, na vašem snažnom i proročkom svjedočanstvu o Mormonovoj knjizi. Nedavno sam imao jedinstvenu priliku držati stranicu izvornog rukopisa Mormonove knjige. Na ovoj su konkretno stranici, po prvi puta u ovoj rasporedbi, ove smione Nefijeve riječi bile zabilježene: »I dogodi se da ja, Nefi, rekoh ocu svome: Poći ću i učiniti ono što Gospod zapovjedi, jer znadem da Gospod ne daje zapovijedi djeci ljudskoj, osim ako ne pripravi put za njih da mogu izvršiti ono što im zapovjedi.«1
Dok sam držao ovu stranicu, bio sam ispunjen dubokom zahvalnošću za nastojanja 23-godišnjeg Josepha Smitha koji je preveo Mormonovu knjigu »darom i moću Božjom«.2 Također, osjetio sam zahvalnost za riječi mladog Nefija od kojeg se zatražilo da izvrši vrlo težak zadatak stjecanja mjedenih ploča od Labana.
Nefi je znao da ako nastavi biti usredotočen na Gospodina, bit će uspješan u ispunjavanju onoga što mu je Gospodin zapovjedio. On je ostao usredotočen na Spasitelja tijekom svojeg života iako je propatio kušnje, fizička iskušenja pa čak i izdaju nekih od njegove bližnje obitelji.
Nefi je znao u koga je mogao imati povjerenja.3 Nedugo nakon što je izjavio: »O jadan li sam ja čovjek! Da, srce moje žalosti se zbog tijela mojega«,4 Nefi je izjavio: »Bog moj bijaše potpora moja; on me vođaše kroz nevolje moje u divljini; i sačuva me na vodama velike dubine«.5
Kao sljedbenici Kristovi, nismo pošteđeni izazova i kušnji našeg života. Često se od nas traži da učinimo teške stvari koje bi, kada bismo ih pokušali učiniti sami, bile nadmoćne i možda nemoguće. Dok prihvaćamo Spasiteljev poziv: »Dođite k meni«,6 on će pružiti podršku, utjehu i mir koji su nužni, baš kao što je to učinio za Nefija i Josepha. Čak i u našim najdubljim kušnjama, možemo osjetiti topao zagrljaj njegove ljubavi dok imamo povjerenja u njega i prihvaćamo njegovu volju. Možemo iskusiti radost pridržanu za njegove vjerne učenike jer »Krist je radost«.7
Godine 2014., dok sam služio cjelodnevnu misiju, naša je obitelj doživjela neočekivani preokret događaja. Kada se spuštao niz strmo brdo na longboardu, naš je najmlađi sin pao i pretrpio povredu svojeg mozga opasnu po život. Kako se njegova situacija pogoršavala, medicinsko je osoblje izvelo hitnu operaciju na njemu.
Naša je obitelj kleknula na pod inače prazne bolničke sobe i izlila svoja srca Bogu. Posred ovoga zbunjujućeg i bolnog trenutka, bili smo ispunjeni ljubavlju i mirom našega Nebeskog Oca.
Nismo znali što je budućnost nosila niti hoćemo li ponovno vidjeti našeg sina živog. Vrlo smo jasno znali da je njegov život bio u Božjim rukama i rezultat će, s vječnog gledišta, biti ostvaren za njegovo i naše dobro. Kroz dar Duha bili smo u potpunosti spremni prihvatiti bilo koji ishod.
Nije bilo lako! Nesreća je rezultirala dvomjesečnim boravkom u bolnici dok smo predsjedavali nad više od 400 cjelodnevnih misionara. Naš je sin iskusio značajan gubitak pamćenja. Njegov je oporavak uključivao dugačke i teške fizičke, govorne i profesionalne terapije. Izazovi su ostali, no s vremenom smo svjedočili čudu.
Jasno razumijemo da neće svaka kušnja s kojom se suočavamo imati rezultat koji mi želimo. Međutim, dok ostajemo usredotočeni na Krista, osjećat ćemo mir i vidjeti Božja čuda, koja god ona bila, u njegovo vrijeme i na njegov način.
Postojat će trenutci kada nećemo moći vidjeti nikakav način da će trenutna situacija završiti dobro i možda ćemo čak izraziti, poput Nefija: »Srce moje stenje zbog grijeha mojih«. Možda će biti trenutaka kada jedina nada koju imamo jest Isus Krist. Kakav je blagoslov imati tu nadu i povjerenje u njega. Krist je taj koji će uvijek ispunjavati svoja obećanja. Njegov je pokoj zajamčen svima koji mu dođu.9
Naši vođe iskreno žele da svi osjete mir i utjehu koji dolaze kroz povjerenje u Spasitelja Isusa Krista i usredotočenost na njega.
Naš živući prorok, predsjednik Russell M. Nelson, priopćavao je Gospodinovo viđenje za svijet i članove Kristove Crkve: »Naša poruka svijetu je jednostavna i iskrena: pozivamo svu Božju djecu s obje strane vela da dođu svojem Spasitelju, prime blagoslove svetog hrama, imaju trajnu radost i osposobe se za vječni život.«10
Ovaj poziv da »dođ[emo] Kristu« ima određene implikacije za svece posljednjih dana.11 Kao članovi Spasiteljeve Crkve, sklopili smo saveze s njim i postali njegovi duhovno rođeni sinovi i kćeri.12 Također, dana nam je prilika da radimo s Gospodinom u pozivanju drugih da dođu k njemu.
Dok radimo s Kristom, naša nastojanja na koja se moramo najviše usredotočiti trebaju biti ona unutar naših vlastitih domova. Bit će trenutaka kada će se članovi obitelji i bliski prijatelji suočavati s izazovima. Glasovi svijeta, a možda i njihove osobne želje, mogle bi ih potaknuti da propitkuju istinu. Trebali bismo učiniti sve što možemo kako bismo im pomogli osjetiti i Spasiteljevu i našu ljubav. To me podsjeća na svetopisamski stih koji je postao naša omiljena pjesma »Volite druge« koja nas podučava: »Ljudi će znati da moja ste djeca, ako i vi volite druge«.13
U našoj ljubavi prema onima koji propitkuju istinu, neprijatelj svake radosti mogao bi nas pokušati natjerati da mislimo kako izdajemo one koje volimo ako mi sami živimo puninu evanđelja i naučavamo njegove istine.
Naša sposobnost da pomognemo drugima doći Kristu ili mu se vratiti uvelike će biti određena primjerom koji postavimo kroz našu osobnu predanost da ostanemo na putu saveza.
Ako je naša istinska želja spasiti one koje volimo, mi sami moramo ostati čvrsto uz Krista prihvaćajući njegovu Crkvu i puninu njegovog evanđelja.
Vraćajući se na Nefijevu priču, znamo kako je Nefijeva sklonost da ima povjerenje u Gospodina bila pod utjecajem sklonosti njegovih roditelja da imaju povjerenje u Gospodina i njihovog primjera obdržavanja saveza. To je predivno dočarano u Lehijevom viđenju o stablu života. Nakon što je blagovao od slatkog i radosnog ploda sa stabla, Lehi je »svrnu[o] pogled svoj unaokolo, ne bi[] li možda otkrio i obitelj svoju«.14 Vidio je Sariju, Sama i Nefija kako stoje »kao da ne znaju kamo trebaju poći«.15 Lehi je tada izjavio: »I dogodi se da im mahnuh; i također im rekoh jakim glasom da priđu k meni, i blaguju od ploda, koji bijaše poželjniji od svih drugih plodova.«16 Molim vas, zamijetite da Lehi nije napustio stablo života. Ostao je duhovno s Gospodinom i pozvao svoju obitelj da dođu tamo gdje je on bio kako bi blagovali od ploda.
Neprijatelj bi namamio neke da napuste radost evanđelja odvajajući Kristova naučavanja od njegove Crkve. On bi htio da vjerujemo kako možemo sami ostati čvrsto na putu saveza kroz našu vlastitu duhovnost, neovisno o njegovoj Crkvi.
U ovim je posljednjim danima Kristova Crkve obnovljena kako bi pomogla Kristovoj djeci saveza ostati na njegovom putu saveza.
U Nauku i savezima čitamo: »Gle, ovo je nauk moj — tko se god pokaje i dođe k meni, taj je crkva moja.«17
Kroz Kristovu Crkvu, osnaženi smo kroz iskustva kao zajednica svetaca. Čujemo njegov glas kroz njegove proroke, vidioce i objavitelje. Najvažnije, kroz njegovu su nam Crkvu pruženi svi ključni blagoslovi Kristovog Pomirenja koji mogu biti ostvareni samo kroz sudjelovanje u svetim uredbama.
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana Kristova je Crkva na Zemlji, obnovljena u ovim posljednjim danima na korist sve Božje djece.
Svjedočim da dok »do[lazimo] Kristu« i živimo kao sveci posljednjih dana, bit ćemo blagoslovljeni s dodatnom mjerom njegove ljubavi, radosti i mira. Poput Nefija, možemo učiniti ono teško i pomoći drugima da učine isto zato što znamo u koga imati povjerenje.18 Krist je naše svjetlo, naš život i naše spasenje.19 U ime Isusa Krista. Amen.