Mosija 2
    Footnotes
    Theme

    Poglavlje 2

    Kralj Benjamin obraća se svome narodu — On opisuje pravičnost, nepristranost i duhovnost svoje vladavine — Savjetuje im da služe svom Nebeskom Kralju — Oni koji se pobune protiv Boga trpjet će bol poput neugasiva ognja. Oko 124. pr. Kr.

    1 I dogodi se, nakon što Mosija učini kako mu otac njegov bijaše zapovjedio, i izda proglas diljem cijele zemlje, narod se sabiraše diljem cijele zemlje, tako da može uzići do hrama kako bi čuo riječi koje će mu kralj Benjamin izgovoriti.

    2 A bijaše ih velik broj, i to toliko mnogo da ih ne izbrojahu; jer se umnožiše silno i postadoše brojni u zemlji.

    3 I oni također uzeše od aprvina stada svojih, da bi mogli prinijeti bžrtvu i cpaljenice du skladu sa zakonom Mojsijevim;

    4 A također i da bi mogli dati zahvale Gospodu Bogu svojemu, koji ih izvede iz zemlje jeruzalemske, i koji ih izbavi iz ruku neprijatelja njihovih, i apostavi pravedne ljude da budu bučitelji njihovi, a i pravedna čovjeka da bude kralj njihov, koji uspostavi mir u czemlji zarahemalskoj, i koji ih poduči da dobdržavaju zapovijedi Božje, tako da se mogu radovati i biti ispunjeni eljubavlju prema Bogu i svim ljudima.

    5 I dogodi se, kad uziđoše do hrama, oni razapeše šatore svoje naokolo, svaki čovjek prema aobitelji svojoj, koja se sastojaše od žene njegove, i sinova njegovih, i kćeri njegovih, i njihovih sinova, i njihovih kćeri, od najstarijih do najmlađih, a svaka obitelj bijaše odijeljena jedna od druge.

    6 I oni razapeše šatore svoje oko hrama, i svaki čovjek namjesti ašator svoj s vratima njegovim prema hramu, da bi tako mogli ostati u šatorima svojim i čuti riječi koje će im kralj Benjamin izgovoriti;

    7 Jer mnoštvo bijaše tako veliko da ih kralj Benjamin ne mogaše sve podučavati unutar zidina hrama, zato on naredi da se kula podigne, da bi tako narod njegov mogao čuti riječi koje će im on izgovoriti.

    8 I dogodi se da on poče govoriti narodu svojemu s kule; i oni ne mogahu svi čuti riječi njegove zbog veličine mnoštva; zato on naredi da riječi što ih izgovori budu zapisane i poslane među one što ne bijahu unutar dosega glasa njegova, da bi i oni mogli primiti riječi njegove.

    9 A ovo su riječi koje on aizreče i naredi da budu zapisane, govoreći: Braćo moja, svi vi što se skupiste, vi što možete čuti riječi moje koje ću vam izgovoriti danas; jer vam ne zapovjedih da uziđete amo bpoigravati se riječima koje ću izgovoriti, već da me cposlušate, i otvorite uši svoje tako da možete čuti, i dsrca svoja tako da možete razumjeti, i eumove svoje tako da bi fotajstva Božja mogla biti razotkrivena pogledu vašem.

    10 Ne zapovjedih vam da uziđete amo kako biste me se austrašili, ili da biste pomislili kako sam ja sâm po sebi više nego smrtan čovjek.

    11 Naprotiv, ja sam poput vas, podložan svakovrsnim slabostima tijela i uma; ipak, izabra me narod ovaj i posveti otac moj, i dopusti mi ruka Gospodnja da budem vladar i kralj nad narodom ovim; i uzdrži me i očuva nenadmašiva moć njegova, da vam služim svom moću, umom i snagom koje mi Gospod udijeli.

    12 Kažem vam, pošto mi bijaše dopušteno provesti dane svoje u službi vama, i to sve do ovog vremena, i ne tražah azlata ni srebra, niti ikakva bogatstva od vas;

    13 Niti dopuštah da budete zatočeni po tamnicama, niti da činite jedni druge robovima, niti da ubijate, ili pljačkate, ili kradete, ili činite preljub; niti dopuštah da činite bilo kakvu opačinu, i podučavah vas da obdržavate zapovijedi Gospodnje u svemu što vam on zapovjedi —

    14 Pa i ja se sâm atrudih vlastitim rukama svojim da bih vam služio, i da ne budete opterećeni porezima, i da ništa ne dođe na vas što bijaše teško podnositi — a o svemu ovome što izgovorih vi ste sami svjedoci u ovaj dan.

    15 Ipak, braćo moja, ne činjah sve ovo da bih se mogao hvastati, niti kazujem ovo da bih vas time optužio; već vam govorim ovo da biste znali kako mogu odgovarati čiste asavjesti pred Bogom u ovaj dan.

    16 Gle, kažem vam, zato što vam rekoh da provedoh dane svoje u službi vama, ne želim se hvastati, jer zapravo bijah u službi Bogu.

    17 A gle, kazujem vam ovo da biste mogli naučiti amudrost; da biste mogli naučiti kako ste, kad ste u bslužbi cbližnjima svojim, zapravo u službi Bogu svojemu.

    18 Gle, vi me nazvaste kraljem svojim; a ako li se ja, koga nazivate kraljem svojim, trudim aslužiti vama, onda zar se ne morate i vi truditi da služite jedni drugima?

    19 A gle, također, ako ja, koga vi nazivate kraljem svojim, koji provede dane svoje u službi vama, a ipak bijaše u službi Bogu, zaslužujem bilo kakvu zahvalnost od vas, o koliko li biste vi trebali azahvaljivati nebeskom Kralju svojemu!

    20 Kažem vam, braćo moja, kad biste iskazali svaku zahvalu i ahvalu, koje cijela duša vaša ima moć posjedovati, onomu bBogu koji vas stvori, te vas uzdrži i očuva, i učini da se radujete, i udijeli da živite u miru jedni s drugima —

    21 Kažem vam, kad biste služili njemu koji vas stvori od početka, i čuva vas iz dana u dan udjeljujući vam dah tako da možete živjeti i micati se i činiti po vlastitoj avolji svojoj, i čak vas uzdržava iz jednog trena u drugi — kažem, kad biste služili njemu cijelom dušom svojom, ipak biste bili bbeskorisni sluge.

    22 I gle, sve što on traži od vas jest da aobdržavate bzapovijedi njegove; i obećao vam je da ćete, budete li obdržavali zapovijedi njegove, napredovati u zemlji; i on nikada ne codstupa od onoga što je rekao; zato, budete li dobdržavali zapovijedi njegove, on vas blagoslivlja i obasipa napretkom.

    23 I evo, za početak, on vas stvori i udijeli vam živote vaše, za koje ste mu dužnici.

    24 A drugo, on traži da činite kako vam zapovjedi; zbog čega vas, ako to činite, on odmah ablagoslivlja; i stoga vam je naplatio. I još uvijek ste mu dužnici, i jeste i bit ćete u vijeke vjekova; stoga, čime se imate hvastati?

    25 I sad pitam, možete li reći išta u svoju obranu? Odgovaram vam: Ne. Ne možete reći niti da ste koliko i prah zemaljski; ipak, bijaste astvoreni od bpraha zemaljskoga; no gle, on pripada onomu koji vas stvori.

    26 A ja, niti ja, koga nazivate kraljem svojim, nisam ništa bolji nego što ste vi sami; jer ja sam također od praha. I vidite da sam star, i da ću uskoro prepustiti ovo smrtno tijelo majci njegovoj zemlji.

    27 Zato, kao što vam rekoh da sam služio vama, ahodeći čiste savjesti pred Bogom, isto tako ja sada naredih da se skupite zajedno, tako da bih mogao biti proglašen bez krivnje, i tako da bkrv vaša ne bi pala na me, kad stanem da mi Bog sudi za ono što mi zapovjedi gledom na vas.

    28 Kažem vam, naredih da se skupite zajedno kako bih mogao aoprati haljine svoje od krvi vaše, u ovo vrijeme kada ću uskoro sići u grob svoj, tako da bih mogao sići u miru, te da bi se besmrtni bduh moj mogao pridružiti višnjim czborovima u pjevanju hvalā pravednomu Bogu.

    29 A povrh toga, kažem vam kako naredih da se skupite zajedno, kako bih vam mogao proglasiti da ne mogu više biti učitelj vaš ni kralj vaš;

    30 Jer čak i ovog trena čitavo tijelo moje drhti silno dok vam pokušavam govoriti; no Gospod me Bog podržava, i on mi dopusti da vam govorim, i zapovjedi mi da vam proglasim u ovaj dan da je sin moj Mosija kralj i vladar nad vama.

    31 A sad, braćo moja, htio bih da činite kako ste dosad činili. Kao što obdržavaste zapovijedi moje, a također i zapovijedi oca mojega, i napredovaste, i bijaste sačuvani od pada u ruke neprijatelja vaših, isto tako, budete li obdržavali zapovijedi sina mojega, to jest zapovijedi Božje koje će vam biti predane po njemu, napredovat ćete u zemlji, a neprijatelji vaši neće imati moći nad vama.

    32 Ali, o narode moj, pazite da ne nastanu asukobi među vama, a vi odaberete pokoravati se zlomu duhu, o kojemu govoraše otac moj Mosija.

    33 Jer gle, jao je izrečeno onomu koji odabere pokoravati se tomu duhu; jer ako netko odabere pokoravati mu se, te ostane i umre u grijesima svojim, taj pije aprokletstvo duši svojoj; jer prima za svoju plaću bvječnu kaznu, pošto prekrši zakon Božji protivno spoznaji svojoj.

    34 Kažem vam da nema nikoga među vama, osim dječice vaše koja ne bijahu podučena o svemu tomu, tko ne zna da ste vječni dužnici nebeskomu Ocu vašemu, da mu uzvratite sve što imate i što jeste; i također, tko ne bijaše podučen o zapisima koji sadrže proroštva što ih izrekoše sveti proroci sve do vremena kad otac naš Lehi napusti Jeruzalem.

    35 I također o svemu što izrekoše oci naši do sada. A gle, k tomu, oni govorahu ono što im Gospod zapovjedi; zato su oni pravedni i istiniti.

    36 I evo kažem vam, braćo moja, nakon što spoznaste i bijaste podučeni o svemu tomu, prestupite li i pođete li protivno onomu što bijaše rečeno, te se povučete od Duha Gospodnjega, tako da on ne može imati mjesta u vama da vas vodi stazama mudrosti te uzmognete biti blagoslivljani, i obasuti napretkom, i očuvani —

    37 Kažem vam da onaj koji čini tako, taj izlazi u otvorenu apobunu protiv Boga; zato on odabire pokoravati se zlomu duhu, i postaje neprijatelj svoj pravednosti; zato Gospod nema mjesta u njemu, jer on ne prebiva u bnesvetim hramovima.

    38 Zato, ako se taj čovjek ne apokaje, te ostane li i umre kao neprijatelj Bogu, zahtjevi božanske bpravde bude besmrtnu dušu njegovu do živa osjećaja o vlastitoj ckrivnji njegovoj, što ga tjera da ustukne iz nazočnosti Gospodnje, i ispunja grudi njegove krivnjom, i boli, i patnjom, a to je poput neugasiva ognja, čiji se plamen uzdiže u vijeke vjekova.

    39 I evo, kažem vam da amilosrđe nema pravo na toga čovjeka; zato je konačni usud njegov podnositi beskrajnu muku.

    40 O svi vi starci, a i vi mladići, i vi dječice koja možete razumjeti riječi moje, jer vam govorah jasno tako da biste mogli razumjeti, molim se da probudite aspomen na užasno stanje onih koji upadoše u prijestup.

    41 A povrh toga, želio bih da razmislite o blagoslovljenom i asretnom stanju onih što obdržavaju zapovijedi Božje. Jer gle, oni su bblagoslovljeni u svemu, i vremenitomu i duhovnomu; a izdrže li cvjerni do svršetka, primljeni su u dnebo, te tako mogu prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće. O sjetite se, sjetite se da je ovo istina; jer Gospod Bog reče to.