1 I tako ćemo dovršiti nebesa i zemlju, i sve vojske njihove.

2 I Bogovi rekoše između sebe: U sedmom vremenu završit ćemo djelo svoje, o kojem se savjetovasmo; i otpočinut ćemo u sedmom vremenu od svega djela svojega o kojem se savjetovasmo.

3 I Bogovi završiše u sedmom vremenu, zato što će u sedmom vremenu otpočinuti od svih djela svojih o kojima se oni (Bogovi) savjetovahu među sobom da će ih oblikovati; i posvetiše ga. I takve bijahu odluke njihove u vrijeme kad se oni savjetovahu među sobom da će oblikovati nebesa i zemlju.

4 I Bogovi siđoše dolje i oblikovaše ove naraštaje nebesa i zemlje, kada oni bijahu oblikovani u dan u koji Bogovi oblikovaše zemlju i nebesa,

5 U skladu sa svim onim što oni bijahu rekli gledom na svaku biljku poljsku prije nego što ona bijaše na zemlji, i svako raslinje poljsko prije nego što ono izraste; naime, Bogovi ne učiniše da kiši na zemlji kad se savjetovahu da ih načine, i ne oblikovaše čovjeka da obrađuje zemlju.

6 Ali magla uziđe iz zemlje, i natopi sve površje tla.

7 I Bogovi oblikovaše čovjeka od praha zemaljskoga, i uzeše duh njegov (to jest duh čovjekov), i staviše ga u nj; i udahnuše u nosnice njegove dah života, i čovjek postade živa duša.

8 I Bogovi zasadiše vrt, na istoku u Edenu, i ondje smjestiše čovjeka, čiji duh bijahu stavili u tijelo koje bijahu oblikovali.

9 I iz tla učiniše Bogovi da raste svako stablo koje je ugodno pogledu i dobro za hranu; stablo života, također, posred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

10 Bijaše rijeka što istjecaše iz Edena, kako bi natapala vrt; i odatle se ona granala i postade četiri izvora.

11 I Bogovi uzeše čovjeka i staviše ga u Edenski vrt, da ga njeguje i da ga čuva.

12 I Bogovi zapovjediše čovjeku, govoreći: Sa svakog stabla u vrtu možeš slobodno jesti,

13 Ali sa stabla spoznaje dobra i zla, nećeš jesti s njega; jer u vremenu u kojem budeš jeo s njega zasigurno ćeš umrijeti. Evo ja, Abraham, vidjeh da to bijaše prema Gospodnjem vremenu, koje bijaše prema vremenu Kolobovu; jer još uvijek Bogovi ne odrediše Adamu računanje njegovo.

14 I Bogovi rekoše: Načinimo pomoć podesnu za čovjeka, jer nije dobro da čovjek bude sam, zato ćemo oblikovati pomoć podesnu za njega.

15 I Bogovi učiniše da dubok san pade na Adama; te on zaspa, i oni uzeše jedno od rebara njegovih, i zatvoriše meso na mjestu njegovu;

16 I od rebra koje Bogovi uzeše čovjeku, oblikovaše oni ženu, i dovedoše je čovjeku.

17 I Adam reče: Ovo bijaše kost od mojih kostiju, i meso od mojega mesa; sad će se zvati Ženom, zato što bijaše uzeta iz čovjeka;

18 Zato će čovjek ostaviti oca svoga i majku svoju, i prionut će uz ženu svoju, i oni će biti jedno tijelo.

19 I oni bijahu oboje goli, čovjek i žena njegova, i ne osjećahu stida.

20 I iz zemlje Bogovi oblikovaše svaku zvijer u polju, i svaku pticu u zraku, i dovedoše ih Adamu da vide kako će ih on nazvati; i kako god Adam nazove svako živo stvorenje, to će biti ime njegovo.

21 I Adam nadjenu imena svoj stoci, pticama u zraku, svakoj zvijeri u polju; a gledom na Adama, nađe se pomoć podesna za njega.