Drugi izvori
Pad


Pad

U rajskom vrtu Bog je zapovjedio: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! No, možeš sam birati, jer ti je to dano. Ali, sjeti se da ja to zabranjujem, jer u onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti« (Mojsije 3:16–17). Zbog toga što su Adam i Eva prekršili ovu zapovijed i jeli plod sa stabla spoznaje dobra i zla, izbačeni su iz prisutnosti Božje (vidi NiS 29:40–41). Drugim riječima, iskusili su duhovnu smrt. Također su postali smrtnici – podložni fizičkoj smrti. Duhovna i fizička smrt naziva se pad.

Naše palo stanje

Kao potomci Adama i Eve, naslijedili smo palo stanje tijekom smrtnosti (vidi Alma 42:5–9, 14). Odvojeni smo od Gospodnje prisutnosti i podložni smo fizičkoj smrti. Stavljeni smo i u stanje oprečnosti u kojem smo pod kušnjama život-nih teškoća i iskušenjima Sotone (vidi 2. Nefi 2:11–14; NiS 29:39; Mojsije 48–49).

U ovom palom stanju, postoji sukob u nama. Mi smo Božja duhovna djeca, s mogućnošću da budemo »dionici božanske naravi« (2. Petrova 1:4). Međutim, mi »smo nevrijedni pred [Bogom]. Uslijed pada naravi naše postadosmo trajno zli« (Eter 3:2). Moramo bez prestanka nastojati savladavati nepravedne strasti i želje.

Ponavljajući riječi anđela, kralj Benjamin je rekao »naravan je čovjek neprijatelj Bogu, a tako je to od Adamova pada«. Kralj Benjamin je upozorio da u će ovom prirodnom ili palom stanju svaka osoba biti neprijatelj Bogu zauvijek »ne prepusti li se porivima Svetoga Duha, i svuče naravnoga čovjeka, i ne posveti li se pomirenjem Krista Gospodina, ne postane li poput djeteta odan, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi, voljan podložiti se svemu što Gospod smatra podobnim da mu nanese, kao što se dijete podlaže ocu svojemu« (Mosija 3:19).

Prednosti pada

Pad je bitan dio nauma spasenja Nebeskog Oca (vidi 2. Nefi 2:15–16; 9:6). Ima dvostruki smjer – prema dolje, a ipak naprijed. Uz predstavljanje fizičke i duhovne smrti, pad nam je dao mogućnost da se rodimo na zemlji te da učimo i napredujemo. Kroz pravedno korištenje slobode izbora i iskreno pokajanje kada sagriješimo, možemo doći Kristu i kroz njegovo pomirenje pripremiti se da primimo dar vječ-nog života. Prorok Lehi je podučavao:

»Da ne prestupi, Adam ne bi pao, već bi ostao u vrtu eden-skomu. I sve što bijaše stvoreno, moralo bi ostati u onom stanju u kojemu bijaše, pošto bi stvoreno. I moralo bi ostati zauvijek i svršetka ne bi imalo.

I [Adam i Eva] nikakve djece imali ne bi. Ostali bi, dakle, u stanju nevinosti, nemajući radosti, jer bijedu poznavali ne bi, dobro ne čineći, jer grijeha poznavali ne bi.

No, gle, sve bijaše učinjeno u mudrosti onoga koji sve znade.

Adam pade da bi ljudi bili, a ljudi jesu da bi radost imali.

A Mesija dolazi u punini vremena da sinove ljudske otkupi od pada« (2. Nefi 2:22–26; vidi i stihove 19–21, 27).

Adam i Eva izrazili su svoju zahvalnost za blagoslove koji su došli kao rezultat pada:

»… blagoslivljaše Adam Boga i ispuni se, i stade proricati o svim obiteljima zemaljskim, govoreći: Blagoslovljeno ime Božje, jer se zbog prijestupa mojega oči moje otvoriše, i radosti ću imati u ovom životu i nanovo u tijelu Boga ću gledati.

A Eva, žena njegova, ču sve to i razveseli se, govoreći: Da ne bijaše prijestupa našega, nikad mi potomstva imali ne bismo i nikad razaznali dobro od zla, ni spoznali radost otkupljenja svojega, ni život vječni što ga Bog svim poslušnima daje« (Mojsije 5:10–11).

Otkupljenje od pada

Zbog naše pale, smrtne prirode i individualnih grijeha, naša jedina nada je u Isusu Kristu i u naumu spasenja.

Kroz pomirenje Isusa Krista, svi će biti otkupljeni od učinaka pada. Bit ćemo uskrišeni i vraćeni u prisustvo Gospoda kako bi nam bilo suđeno (vidi 2. Nefi 2:5–10; Alma 11:42–45; Helaman 14:15–17).

Uz to što nas je otkupio od sveopćih učinaka pada, Spasitelj nas može otkupiti od naših vlastitih grijeha. U palom stanju, griješimo i udaljavamo se od prisutnosti Gospoda, dovodeći na sebe duhovnu smrt. Kao što je apostol Pavao rekao: »Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave« (Rimljanima 3:23). Ako ostanemo u svojim grijesima, ne možemo prebivati u prisutnosti Boga jer »ništa nečisto ne može boraviti… u nazočnosti njegovoj« (Mojsije 6:57). Srećom, pomirenje »ostvaruje uvjet za obraćenje« (Helaman 14:18), što čini mogućim za nas da zadobijemo oprost za naše grijehe i prebivamo u Božjoj prisutnosti zauvijek. Alma je podučavao: »Čovjeku bi udijeljeno razdoblje u kojem se može obratiti. Ovaj, dakle, život postade stanje kušnje, vrijeme priprave za susret s Bogom, vrijeme priprave za ono neprolazno stanje o kojemu vam govorismo, koje dolazi nakon uskrsnuća mrtvih« (Alma 12:24).

Zahvalnost za Spasiteljevu pomirbenu žrtvu

Kao što ne želimo hranu dok nismo gladni, nećemo u potpunosti željeti vječno spasenje dok ne prepoznamo našu potrebu za Spasiteljem. Ova spoznaja dolazi dok rastemo u svojem razumijevanju pada. Kao što je prorok Lehi podučavao: »Sav, dakle, ljudski rod bijaše u izgubljenom i palome stanju, i zauvijek će biti ne osloni li se na toga Otkupitelja« (1. Nefi 10:6).

Dodatne reference: Postanak 3; Mormon 9:12–14; Mojsije 4

Vidi i Sloboda izbora; Pomirenje Isusa Krista; Prvotni grijeh; Naum spasenja; Grijeh