20. poglavlje
Kraljevstvo Božje ide naprijed
»Dužnost je onih koji tvrde da su angažirani u [Božjem] djelu da napreduju, idu naprijed… Dokle god postoji korak naprijed koji se može poduzeti, treba ga poduzeti.«
Iz života Lorenza Snowa
Godine 1844, dok je ispunjavao zaduženje u istočnim Sjedinjenim Državama, Lorenzo Snow je saznao da su prorok Joseph Smith i njegov brat Hyrum ubijeni. Rekao je: »Vijest o ovom tragičnom događaju došla je potpuno neočekivano i pogodila me je velikim zaprepaštenjem i tugom koje riječi ne mogu opisati.« Slijedeći upute Zbora dvanaestorice apostola, obavio je pripreme za povratak svom domu u Nauvoo, Illinois.1
Kasnije se prisjetio: »Neki su u vrijeme Josepha smatrali kako ova Crkva ne može napredovati osim ako bi Joseph upravljao njezinom sudbinom, a kada je došlo vrijeme da on kao mučenik prijeđe iz ovog svijeta u svijet duhova, sveci širom Božjeg kraljevstva bili su uvelike uznemireni. Bilo je to nešto neočekivano. Jedva su znali kako nastaviti. Odgovornost za [vođenje Crkve] tada je prešla na Zbor dvanaestorice apostola; a kroz blagoslove Božje za njih i duha nadahnuća koji je prebivao u njihovim njedrima, te pod vodstvom Svemogućega, kraljevstvo je napredovalo.«2
Drugi predsjednik Crkve, Brigham Young, preminuo je 1877, nakon što je vodio Crkvu 33 godine. Starješina Lorenzo Snow, tada član Dvanaestorice apostola, još je jednom bio svjedok promjene crkvenog zemaljskog vodstva. Kasnije je rekao kako je predsjednik Young »preminuo gotovo neočekivano. Sveci baš i nisu bili spremni za to. A kraljevstvo je Božje opet napredovalo.«3
Kada je John Taylor, treći predsjednik Crkve, preminuo 1887, starješina Snow utješio je svece: »Gospodin je sada smatrao primjerenim pozvati našeg voljenog brata, predsjednika Taylora, iz ovoga svijeta patnje, svijeta mučeništva; a Crkva i dalje napreduje.«4
Godine 1898, oko 11 godina nakon što je utješio svece na sprovodu predsjednika Taylora, Lorenzo Snow bio je u potrebi za takvom utjehom. U to je vrijeme on služio kao predsjednik Zbora dvanaestorice. Predsjednik Wilford Woodruff služio je kao predsjednik Crkve, a njegovo se fizičko zdravlje pogoršavalo. Predsjednik Snow znao je kako će prema uspostavljenom slijedu sukcesije on predsjedavati Crkvom ako nadživi predsjednika Woodruffa. Jedne je večeri osjećao veliki teret zbog te mogućnosti. Smatrajući se neadekvatnim preuzeti vodstvo Crkve, otišao je sam u sobu u hramu Salt Lake kako bi se molio. Zamolio je Boga da poštedi život predsjednika Woodruffa, no također je obećao da će izvršiti svaku dužnost koja se od njega traži.
Predsjednik Woodruff umro je 2. rujna 1898, nedugo nakon gorljive molitve predsjednika Snowa u hramu. Predsjednik Snow bio je u Brigham Cityju, oko 100 kilometara sjeverno od Salt Lake Cityja, kada je primio vijest. Pripremio se za povratak vlakom u Salt Lake City tu večer. Po svom dolasku, ponovno je otišao u izdvojenu prostoriju u hramu kako bi se molio. Priznao je svoje osjećaje o neadekvatnosti, no iskazao je svoju voljnost da izvrši Gospodnju volju. Zatražio je vodstvo i čekao odgovor, no nije ga primio. Stoga je napustio prostoriju.
Ulazeći u veliki hodnik, primio je odgovor – i utjehu – koji je tražio. Pred njime je stajao uskrsli Spasitelj, koji mu je rekao što treba učiniti. Predsjednik Snow kasnije je ispričao svojoj praunuci Alice Pond o ovom iskustvu. Alice je zapisala razgovor koji je imala sa svojim djedom u hramu Salt Lake:
»U velikom hodniku koji vodi u celestijalnu sobu, hodala sam nekoliko koraka ispred djeda kad me on zaustavio i rekao: ‘Pričekaj trenutak Allie, htio bih ti reći nešto. Upravo mi se ovdje ukazao Gospodin Isus Krist u vrijeme smrti predsjednika Woodruffa. Dobio sam uputu da krenem i odmah ponovno organiziram Prvo predsjedništvo Crkve, da ne čekam kao što se činilo nakon smrti prethodnih predsjednika i da ja trebam naslijediti predsjednika Woodruffa.’
Tad je djed prišao korak bliže, ispružio svoju lijevu ruku i rekao: ‘Stajao je upravo ovdje, oko metar iznad poda. Izgledalo je kao da stoji na postolju od čistog zlata.’
Djed mi je rekao kako je proslavljena osoba Spasitelj i opisao je njegove ruke, noge, lice i prekrasnu bijelu odjeću, sve u takvoj slavi bjeline i sjaja da ga je jedva mogao gledati.
Tada je [djed] prišao još jedan korak bliže, stavio svoju desnu ruku na moju glavu i rekao: ‘Sada, unuko, želim da zapamtiš da je ovo svjedočanstvo tvog djeda, da ti je rekao svojim vlastitim ustima kako je zaista vidio Spasitelja, ovdje u hramu, i razgovarao s njim licem u lice.’«5
Susret predsjednika Snowa sa Spasiteljem bio je sveta potvrda istine koju je znao mnogo godina – da je Isus Krist glava Crkve. Nadahnut ovom istinom, predsjednik Snow često je svjedočio da će Crkva nastaviti napredovati unatoč protivljenju. Izrazio je svoju zahvalnost za povlasticu sudjelovanja u unapređenju Gospodnjeg djela u posljednje dane. Na općem saboru u listopadu 1898, na kojem je podržan kao predsjednik Crkve, rekao je: »Odlučimo u našim srcima, posvjedočimo Gospodinu iz naše nutrine, da ćemo biti bolji ljudi, ujedinjeniji na našem sljedećem saboru nego što smo to danas. To bi trebao biti osjećaj i odlučnosti svakog čovjeka i žene prisutnih na ovom svečanom skupu. Osjećam u svom srcu da ću pokušati biti predaniji nego što sam bio u prošlosti interesima Božjeg kraljevstva i izvršavanju njegovih nakana.«6 [Vidi 1. prijedlog na 234. stranici.]
Naučavanja Lorenza Snowa
U ispunjenju proroštva, Gospodin je obnovio svoju Crkvu na zemlji.
Kao Božji sluga svjedočim o objavi njegove volje u devetnaestom stoljeću. Došla je njegovim vlastitim glasom s nebesa, osobnim očitovanjem njegovog Sina i posluživanjem svetih anđela. On zapovijeda svim ljudima da se obrate, odvrate od svojih opakih putova i nepravednih želja, budu kršteni za otpust svojih grijeha kako bi mogli primiti Duha Svetoga i doći u doticaj s njim. Započeo je djelo otkupljenja o kojem govore svi sveti proroci, mudraci i vidioci u svakom dobu i među svim ljudskim rasama.7
Mormonstvo, nadimak za pravu vjeru svetaca posljednjih dana, ne pretendira da je nešto novo, osim za ovaj naraštaj. Ono se proglašava kao izvorni naum spasenja koji je uspostavljen na nebesima prije postanka svijeta, a objavljen od Boga čovjeku u različitim razdobljima. Mi kao narod doista vjerujemo da su Adam, Henok, Noa, Abraham, Mojsije i drugi drevni sveci sukcesivno imali ovu religiju, u slijedu rasporedbi. Ukratko, mormonizam je obnovljena drevna kršćanska vjera, davno evanđelje ponovno vraćeno – ovoga puta da uvede posljednju rasporedbu, predstavi Tisućljetnicu i dovrši djelo otkupljenja koje se odnosi na ovaj planet.8
Možemo vidjeti ruku Svemogućega kako uspostavlja kraljevstvo o kojem je u davnini govorio prorok Daniel – kraljevstvo koje će rasti dok ne ispuni cijelu zemlju [vidi Daniel 2:44], kada će svjetlost i znanje biti toliko rašireno da više neće biti potrebno da ijedan čovjek kaže svom bližnjem: »‘Spoznajte Jahvu!’ nego će me svi poznavati, i malo i veliko« [vidi Jeremija 31:34] i kada će Duh Gospodnji biti izliven na svako tijelo do te mjere da će njihovi sinovi i kćeri proricati, njihovi stari sanjati sne, njihovi mladići gledati viđenja [vidi Joel 2:28], i kada neće biti ničega što će pustošiti na svetoj gori Gospodinovoj [vidi Izaija 11:9].9 [Vidi 2. prijedlog na 234. stranici.]
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana izgrađena je na sigurnom temelju i nastavit će napredovati unatoč protivljenju.
Braćo i sestre, Bog je uspostavio svoju Crkvu i kraljevstvo na zemlji za korist i blagoslov ljudske obitelji, da ih vodi na putu istine, pripremi ih za uzvišenje u njegovoj nazočnosti i za njegov slavan dolazak i kraljevstvo na zemlji. Njegove će svrhe biti ispunjene unatoč svom protivljenju koje im može doći od opakih ljudi i sila tame. Sve što stoji na putu ovog djela bit će uklonjeno. Ništa neće moći odoljeti njegovoj moći, već će sve što je objavio biti ispunjeno i savršeno ostvareno. Ljubav Božja za njegov narod nastavit će se i živjeti, a oni će izvojevati pobjedu u njegovoj snazi.10
Trebamo li razgovarati o uništenju ovog kraljevstva?… To je kao da pokušate skinuti zvijezde sa svoda ili mjesec ili sunce iz njihove orbite! To se ne možete dogoditi jer ovo je djelo Svemogućega.11
Kraljevstvo se Božje kreće u snazi i moći, te s divnim i sjajnim uspjehom.12
Ovo je djelo izgrađeno na sigurnom temelju, uspostavljeno na hridini njegovoj… Bez obzira tko se izgubi na putu i doživi brodolom vjere, Crkva će nastaviti.13
Ova će Crkva stajati jer se nalazi na čvrstom temelju. Nije od čovjeka; nije od proučavanja Novog ili Starog zavjeta; nije posljedica naučavanja koja smo primili na fakultetima ili vjeroučilištima, već je došla izravno od Gospodina. Gospodin nam je to pokazao objavom Svetoga Duha svjetlosti i svaki čovjek može primiti taj isti duh…
On nam daje spoznaju onoga što ćemo učiniti, onoliko koliko smo voljni žrtvovati naše živote umjesto da se suprotstavljamo toj spoznaji. Otvara nam tajne celestijalnog kraljevstva i stalno nam priopćava stvari koje su nam u prošlosti bile nepoznate. Ova spoznaja i razum stalno rastu u nama…
Primili smo previše spoznaja da bismo bili preusmjereni sa svojih ciljeva. Oni koji žele proganjati i uništiti mormonstvo, neka idu i vrše svoje djelo… Naše je djelo rasti u spoznaji Boga, obdržavati Božje zapovijedi, biti vjerni i nastaviti napredovati, te postajati sve savršeniji kako sazrijevamo tijekom godina.14 [Vidi 3. prijedlog na 234. stranici.]
Mi smo narod Božji, a on će nas zaštiti dok idemo naprijed i činimo sve što on zahtijeva.
U mnogim slučajevima… gdje se uništenje Božjeg naroda činilo neizbježno, i izgledalo je kao da nema mogućnosti za bijeg… odjednom se nešto dogodilo što je bilo pripremljeno za njihovo spasenje kako bi se izbjeglo predstojeće uništenje. To vidimo u slučaju Izraelaca kada ih je vodio Mojsije. Kada su došli do Crvenoga mora, a egipatska je vojska iza njih prijetila uništenjem, činilo se da nema izlaza, no u trenutku kada je izbavljenje bilo potrebno, gle, ukazalo se i bili su izbavljeni [vidi Izlazak 14:10–25].
Tako je bilo i tako će biti s nama. Bez obzira što naše teškoće mogu izgledati vrlo teške, ipak će nam biti pripravljen izlaz ako obavljamo dužnosti koje su nam dane kao djeci Božjoj. No u budućnosti će možda biti potrebno – i to je ono što želim naglasiti – da neki sveci odigraju ulogu Estere, kraljice, i budu voljni žrtvovati sve što se od njih traži kako bi postigli izbavljenje svetaca posljednjih dana.
Prvo trebamo znati da smo Božji narod… Naša je dužnosti istupiti poput Estere i biti voljni riskirati sve za spas ljudi. Prilikom ispunjavanja svog zadatka, Estera je rekla: »Treba li da poginem, poginut ću.« [Vidi Estera 4:3–16.] … No narod Božji neće poginuti. Uvijek će se naći ovan zapleten u grmlje za naše izbavljenje [vidi Postanak 22:13]. …
Gospodin je rekao: »Odlučih u srcu svojemu… da ću vas u svemu iskušati hoćete li ostati u savezu mojemu, i to do smrti, da biste se vrijednima našli.« [Vidi NiS 98:14–15.] Imamo nešto za što vrijedi živjeti; imamo sve za što vrijedi umrijeti. Ali u ovome nema smrti. Ima spasenja i ima života ako će narod Božji – oni koji se nazivaju imenom Gospodina Isusa Krista – obdržavati njegove zapovijedi i činiti ono što je prihvatljivo u njegovim očima. Naum Svemogućega nije dopustiti da njegov narod bude uništen. Ako ćemo činiti ono što je ispravno i obdržavati njegove zapovijedi zasigurno će nas izbaviti iz svake teškoće.15 [Vidi 4. prijedlog na 234. stranici.]
Vrijeme je da se ponizimo pred Bogom i ispunimo djelo koje nam je povjerio.
Dužnost je onih koji kažu da su angažirani u njegovom djelu da napreduju, idu naprijed… bez mrmljanja ili nagovaranja; dokle god postoji korak naprijed koji se može poduzeti, treba ga poduzeti.16
Sada je vrijeme da se sveci posljednjih dana ponize pred Svemogućim… Sada je vrijeme da sveci posljednjih dana otkriju na što su se obvezali; vrijeme je da se sveci posljednjih dana pokaju od svojih grijeha i ludorija, te zazovu Svemogućega, da njegova pomoć može biti udijeljena… da možemo ići naprijed i ostvariti divno djelo koje je povjereno našoj skrbi.17
Uključeni smo u Božje djelo. Pred nama su sjajne mogućnosti, no budimo svjesni, u svakom djelu naših ruku, da smo Božji sluge i da vršimo njegovu volju. Neka naše poštenje ne bude narušeno, već neka se naša vjera stalno povećava dok idemo kroz život. Bio bih zadovoljan djelovati tamo gdje me božanska providnost smjesti i pitati Gospodina što ja mogu učiniti kako bih pomogao u izgradnji kraljevstva Božjeg na tom mjestu, i da mi pomogne prehraniti svoju obitelj.18
Možemo povećati spoznaju i moć, i našu sposobnost izgradnji kraljevstva Božjeg na zemlji, i to našom marljivošću, poniznošću i vjernošću savezima koje smo sklopili.19
Može se činiti zbog našeg neznanja što ne razumijemo u potpunosti putove Božje i njegove nakane, da dok radimo na tome da ispunimo njegov naum, ponekad dođemo do mjesta gdje se možemo malo odmoriti, no činjenica je da takvo nešto nije u planu, i ne može biti, dokle god ljudi nastavljaju svoje napore stavljajući svoje povjerenje u Božja obećanja…
Neka svaki čovjek bude vjeran i vrlo marljiv u obdržavanju Božjih zapovijedi, i njegovanju želje da čini dobro onima oko sebe; i ako, osvrćući se u prošlost, uočimo da nismo djelovali u skladu s poticajima naše savjesti i dužnosti, ispravimo se pred Bogom i čovjekom, da možemo biti spremni za svaki događaj koji se može dogoditi. Neka se djelo izgradnje hramova i domova bogoštovlja nastavi; nastavimo podučavati [našu] djecu i odgajati ih u strahu Gospodnjem, i neka se evanđelje i dalje pronosi dalekim narodima…
Ovo je Božje djelo i on upravlja njegovim tijekom i napretkom na zemlji, i ovo bi djelo trebalo biti najvažnije u našem umu; i onoliko koliko se nađemo na putu dužnosti, možemo zasigurno ostati čvrsti, nepokolebljivi i odlučni u našoj nakani, te tako pokazati svijetu našu vjeru i predanost načelima istine koje je Bog objavio…
Gospodin vrlo vjerojatno može staviti veliki teret na nas, onakav koji će zahtijevati veliku žrtvu od njegovog naroda. Pitanje koje je pred nama glasi: Hoćemo li se žrtvovati? Ovo djelo je djelo Svemogućega i blagoslovi koje tražimo, a koji su bili obećani, doći će nakon što se dokažemo i pokažemo da smo vjerni. Nemam posebnih vijesti za ovaj narod da se pred njima nalazi, ili ne nalazi, teško iskušenje kroz koje će biti pozvani proći; pitanje koje imam za sebe je jesam li spreman primiti i upotrijebiti na pravi i ispravan način bilo koji blagoslov koji je Gospodin spremio za mene ili njegov narod; ili s druge strane, jesam li spreman žrtvovati sve što on može tražiti od mene? Ne bih dao ni pol boba za vjeru za koju ne vrijedi živjeti i za koju ne vrijedi umrijeti; i ne bih puno dao ni za čovjeka koji nije voljan žrtvovati sve za svoju vjeru.
[Kažem] svima: Pokrenite se! Pokrenite se, pogledajte spasenje Gospodnje, i nemojte stajati na mjestu.20 [Vidi 5. prijedlog na 234. stranici.]
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.
-
Osvrnite se na zapise od 225–228. stranice. Što mislite da znači kada kažemo da kraljevstvo Božje napreduje? Koja su iskustva pomogla vama vidjeti da kraljevstvo Božje napreduje?
-
U drugom odlomku na 229. stranici, predsjednik Snow govori o četiri proročanstva iz Starog zavjeta. Na koje se načine ova proročanstva ispunjavaju danas?
-
Proučite naučavanja predsjednika Snowa o napredovanju Crkve unatoč protivljenju (stranice 229–231). Kako nam ova naučavanja mogu pomoći kada nas ljudi progone zbog naše vjere? Kako ste se nosili s protivljenjem vašem svjedočanstvu?
-
Proučite prvi i drugi odlomak na stranici. Kada se od nas traži da žrtvujemo, što možemo naučiti iz Esterinog primjera? U takvim situacijama, što mislite kako će nam pomoći to što »zna[mo] da smo narod Božji«?
-
U posljednjem dijelu poglavlja, predsjednik Snow savjetuje članove da grade kraljevstvo Božje gdje god ih Gospodin smjesti. Na koje načine napor roditelja u kući pomaže izgraditi Božje kraljevstvo širom zemlje? Kako kućni učitelji i kućne posjetiteljice mogu izgraditi Božje kraljevstvo?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 24:14; Eter 12:27; Moroni 7:33; NiS 12:7–9; 65:1–6; 128:19–23
Pomoć pri podučavanju: »Često pomaže da započnete razmišljati o predstojećoj lekciji ubrzo nakon što ste završili s podučavanjem prethodne. Vjerojatno ćete najviše biti svjesni onih koje podučavate te njihovih potreba i interesa odmah nakon što ste bili s njima« (Podučavanje, nema većeg poziva, 97).
Predsjednik Lorenzo Snow svjedočio je o obnovi evanđelja kroz proroka Josepha Smitha.
»Braćo i sestre, Bog je uspostavio svoju Crkvu i kraljevstvo na zemlji za korist i blagoslov ljudske obitelji.«