17. poglavlje

Svećeništvo – »za spasenje ljudske obitelji«

»Svećeništvo koje obnašamo objavljeno je za spasenje ljudske obitelji. Moramo uložiti veliki trud u razmišljanje o tome.«

Iz života Lorenza Snowa

Starješina Lorenzo Snow zaređen je za apostola 12. veljače 1849. godine. Osam mjeseci kasnije pozvan je uspostaviti misiju u Italiji. S drugom braćom koji su bili pozvani služiti, krenuo je na misiju 19. listopada 1849. godine. On i njegovi suradnici dugo su putovali pješice, na konju i brodom.

Dolazeći u Italiju u lipnju 1850. on i njegovi suradnici primijetili su kako stanovnici glavnih talijanskih gradova nisu bili spremni primiti evanđelje. No ljudi poznati kao valdenzi privukli su njegovu pažnju i on je osjetio nadahnuće raditi među njima. Valdenzi su stoljećima živjeli u zabačenoj pokrajini Piedmont – u dolini brda neposredno južno od talijansko-švicarske granice i istočno od talijansko-francuske granice. Organizirajući svoje društvo zbog želje za vjerskom reformom, bili su posvećeni proučavanju Biblije i slijeđenju primjera Spasiteljevih apostola.

Kada je razmišljao o tome treba li propovijedati evanđelje valdenzima, starješina je Snow rekao: »Činilo se da je bujica svjetlosti preplavila moj um.«¹ No unatoč tim uvjerenjima, smatrao je kako ne bi bilo mudro odmah započeti aktivan misionarski rad budući da su neprijatelji Crkve razdijelili tiskovine među ljudima šireći laži o Crkvi.² Starješina je Snow izvijestio: »Osjetivši kako je volja Duha da trebamo započeti sporim i opreznim koracima, prepustio sam se nebeskoj volji.«³

Iako misionari nisu odmah počeli propovijedati, starješina Snow nadgledao je tiskanje brošura na talijanskom i francuskom jeziku. Osim toga, on i njegovi suradnici sprijateljili su se s ljudima u svom okruženju. »Naporno smo radili kako bismo položili temelj za buduću korist«, rekao je, »tiho pripremajući umove ljudi za primanje evanđelja, kultivirajući prijateljske osjećaje u njedrima onih koji su nas okruživali. Ipak, bilo je prilično neobično, i doista izazov za strpljenje, biti tjednima i mjesecima među zanimljivim ljudima bez aktivnog i javnog sudjelovanja u propovijedanju divnih načela koje sam došao proglasiti.«⁴

Mišljenja valdenga o Crkvi počela su se značajno mijenjati nakon što je starješina Snow poslužio svećenički blagoslov dječaku koji se teško razbolio. Starješina Snow napisao je sljedeće u svoj dnevnik:

»6. rujna – Jutros je moja pažnja bila usmjerena na Josepha Guya, trogodišnjeg dječaka, najmlađeg djeteta našeg domaćina. Mnogi prijatelji došli su vidjeti dijete budući da se svima činilo kako mu se bliži kraj. Otišao sam ga posjetiti poslijepodne: smrt se nadvila nad njegovim tijelom; nekada zdravo, sada je postalo poput kostura, a samo smo pomnim promatranjem mogli vidjeti da je živ.«

Zabrinut zbog protivljenja propovijedanju evanđelja i zbog malog Josepha Guya, te se večeri starješina Snow obratio Gospodinu za pomoć. Kasnije se prisjetio: »Neko vrijeme prije nego što sam otišao na počinak, pozvao sam Gospodina da nam sada pomogne. Moji osjećaji u toj prigodi neće se lako izbrisati iz mog sjećanja.

7. rujna – Jutros sam predložio… da trebamo postiti, povući se u brda i moliti. Na polasku otišli smo posjetiti dijete; njegove su se oči okrenule prema gore, kapci mu se spustili i zatvorili, a lice i uši bili su mu blijedi poput mramora, ukazujući na skorašnju smrt. Hladan znoj smrti pokrio je njegovo tijelo, a život je gotovo iščeznuo. Gospođa Guy i druge žene jecale su dok je gospodin Guy pognuo svoju glavu.« Šapćući starješini Snowu i drugim misionarima, gospodin Guy je rekao: »On umire. Umire.«

Starješina Snow je nastavio: »Nakon kraćeg odmora u brdima, bez rizika da budemo ometani, zazvali smo Gospodina u svečanoj molitvi da poštedi djetetov život. Dok sam razmišljao o tome što trebamo učiniti i o stvarima o kojima ćemo uskoro govoriti svijetu, smatrao sam ovu prigodu vrlo važnom. Nije mi poznata ni jedna žrtva koju bih mogao izvesti, koju nisam bio voljan podnijeti kako bi Gospodin mogao udovoljiti našoj molbi.«

Kada se tog poslijepodneva vratio obitelji Guy, starješina Snow dao je Josephu svećenički blagoslov. Otišli su posjetiti obitelj nekoliko sati kasnije, a Josephov im je otac, »s osmjehom zahvalnosti«, rekao da je dječaku puno bolje.

8. rujna – Dijete se osjećalo tako dobro da su se roditelji mogli odmoriti, što neko vrijeme nisu mogli učiniti. Danas su ga mogli ostaviti i posvetiti se svojim poslovima.« Kada je Josephova majka izrekla svoju radost zbog dječakova oporavka, starješina je Snow odgovorio: »To je za vas učinio Bog nebesa.«

»Od tog se trenutka počeo oporavljati«, prisjeća se starješina Snow, »i sa srcem ispunjenim zahvalnošću za našeg Nebeskog Oca, drago mi je što mogu reći da je za nekoliko dana napustio svoj krevet i pridružio se svojim malim prijateljima.«⁵

Nakon tog iskustva, starješina Snow smatrao je kako su okolnosti bile »povoljne onako kako je to očekivao« da bi djelo Gospodnje napredovalo među ljudima. Dana 19. rujna 1850, točno 11 mjeseci nakon što je napustio dom kako bi služio u Italiji, rekao je svojim suradnicima da trebaju »započeti [njihovo] javno djelovanje«. Ponovno su se popeli na brdo gdje je starješina Snow posvetio zemlju za propovijedanje obnovljenog evanđelja.⁶

Riječi starješine Snowa gospođi Guy – »to je za vas učinio Bog nebesa« – odražavaju njegovo životno naučavanje o svećeništvu. Podsjetio je svece da se kroz rad obnašatelja svećeništva »slava i moć Božja… pokaz[uje]« na korist drugima.⁷ [Vidi 1. prijedlog na 203.stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Obnašatelji svećeništva glasnici su Svemogućega, imajući vlast udijeljenu s nebesa da poslužuju svete uredbe.

Mi, sveci posljednjih dana, izjavljujemo da smo od Boga primili puninu vječnog evanđelja; izjavljujemo da posjedujemo sveto svećeništvo – ovlast danu čovjeku od Boga, po kojoj poslužujemo uredbe prihvatljive njemu.⁸

Svaki čovjek koji će se poniziti pred Bogom i biti uronjen u vodu, nakon pokajanja, za otpust grijeha, primit će polaganjem ruku dar Duha Svetoga. Mogu li mu ja to dati? Ne, ja sam samo glasnik Svemogućega kojem je dana ovlast poslužiti uranjanje za otpust grijeha; ja ga jednostavno uronim u vodu imajući vlast da to učinim. Ja samo položim svoje ruke na njega za primanje Duha Svetoga, a zatim Bog, iz svoje nazočnosti, priznaje moju ovlast, priznaje da sam njegov glasnik, i daje Duha Svetoga toj osobi.⁹

Kada [sam] krstio ljude i posluživao uredbe svetog svećeništva, Bog je potvrdio ta djela udjeljujući Duha Svetoga, dajući spoznaju pojedincima kojima sam služio, uvjeravajući ih da je ovlast dana s neba. I svaki starješina koji je otišao propovijedati ovo vječno evanđelje i djelovao u duhu svog poziva, može iznijeti isto svjedočanstvo, da je kroz njegovo služenje u tim svetim uredbama slava i moć Božja bila uvjerljivo pokazana onima kojima su posluživali. To je naše svjedočanstvo; to je svjedočanstvo [dano 1830. godine] jednog čovjeka koji je ustao i izjavio da ga je Bog ovlastio krstiti ljude za otpust grijeha i na njih polagati ruke za primanje Duha Svetoga, koji će im udijeliti spoznaju iz vječnih svjetova da on ima tu ovlast. Taj je čovjek bio Joseph Smith; i on je udijelio tu ovlast, koju su mu dali sveti anđeli, drugima koji su bili poslani iznijeti svjedočanstvo svijetu da oni, koji će primiti te svete uredbe, trebaju primiti svjedočanstvo Svemogućega da su ovlašteni tako posluživati. I to je naše svjedočanstvo; i to je moje svjedočanstvo pred ovim narodom i pred svijetom.¹⁰

Gdje u svijetu možete pronaći grupu vjerskih učitelja koji se usuđuju tvrditi ono što naši starješine tvrde? Gdje je čovjek ili grupa ljudi koje možemo vidjeti kako se usuđuju predstavljati pred svijetom i reći da su bili ovlašteni od Boga posluživati određene uredbe ljudima kroz koje će moći primiti objave od Boga? Za svakoga tko objavljuje nauk ove vrste može brzo biti otkriveno je li varalica – on se stavlja u vrlo opasan položaj i ubrzo će biti otkriven ako nema tu ovlast. Međutim, naši se starješine usuđuju to tvrditi… Bog je poslao svoje svete anđele s neba i obnovio ovlast čovjeku da poslužuje uredb[e] evanđelja.¹¹ [Vidi 2. prijedlog na 203. stranici.]

Svećeništvo nam pomaže pronaći sreću u ovom životu i u vječnosti.

Svećeništvo je bilo obnovljeno; udijeljeno je čovjeku da kroz njega svi koji žele biti dobri i sretni mogu imati tu povlasticu. Evanđelje nam govori kako da budemo divni, dobri i sretni. Duh Kristova evanđelja podučava sve što je potrebno za našu sadašnju i buduću dobrobit.

Te ciljeve imamo danas pred sobom i trebamo ih stalno imati pred sobom. Osvrnite se unatrag dvadeset i pet godina, ili se osvrnite svega deset godina, mnogi od vas bili su u Crkvi cijelo to vrijeme, te pogledajte što smo postigli. Vidimo dalje i bolje shvaćamo stvari i stoga smo bolje pripravljeni za ono što dolazi na zemlju nego što smo bili prije deset, petnaest, dvadeset ili dvadeset i pet godina; bolje znamo kako biti korisni, kako činiti stvari onako kako bi ih trebalo napraviti…

Cilj je svećeništva učiniti sve ljude sretnima, raširiti znanje, učiniti sve dionicima istih blagoslova kada dođe njihov red.¹²

Zbog toga je sveto svećeništvo dano u naše doba, da ovdje vodi i usavršava svece Božje, i u onoj mjeri u kojoj steknemo razum u ovom svijetu, te poštenje i vjernost…w takvo će biti uzvišeno stanje u kojem ćemo se pokazati iza vela.¹³

Gospodin je rekao da će nam dati sve što ima – i to prema prisezi i savezu koji pripadaju svećeništvu [vidi NiS 84:33–44]. Nitko ne bi trebao sumnjati u ono što Isus kaže, a on izjavljuje kako je zapisano u Ivanovom Otkrivenju: »Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.« [Otkrivenje 3:21.] Može li išta biti bolje rečeno od toga? Ne obuhvaća li to sve?¹⁴

Evanđelje koje smo primili bilo je objavljeno s neba, a svećeništvo koje obnašamo objavljeno je za spasenje ljudske obitelji. Moramo uložiti veliki trud u razmišljanje o tome.¹⁵ [Vidi 3. prijedlog na 204. stranici.]

Pravedni obnašatelji svećeništva nastoje marljivo i energično steći duhovne darove da im pomognu služiti drugima.

Mojoj braći u svećeništvu želim izreći nekoliko riječi savjeta, uputa i uvjeravanja. Vi imate velebne i svete odgovornosti koje se odnose na spasenje ne samo ovog naraštaja, već mnogih prošlih naraštaja, i mnogih koji će doći. Sjajan stijeg Emanuelovog kraljevstva još jednom uspostavljenog u svijetu mora biti pokazan svakom narodu, kraljevstvu i carstvu; glas upozorenja… mora se pronijeti svim ljudima; vi ste oni koje je Gospodin odabrao za ovu svrhu, rog Josipov, da nabada narode [vidi Ponovljeni zakonik 33:13–17]. Zasigurno ne možete biti previše revni, niti previše marljivi, dok nastojite najbolje veličati svoje svete pozive na način koji će najviše koristiti vama i čovječanstvu.¹⁶

U ovoj Crkvi ima ljudi koji su tako dobri u svojim srcima i osjećajima kao i najbolji ljudi koji su ikada živjeli, no manjka im vjere i energije, i zapravo ne stječu ono što je njihova povlastica primiti. Ako bi njihova vjera, energija i odlučnost bile jednake njihovim dobrim osjećajima i željama, njihovom poštenju i dobroti, oni bi doista bili moćnici u Izraelu; a bolest i moć opakoga iščeznule bi pred njima poput pljeve pred vjetrom. Ipak kažemo kako smo dobar narod i ne samo da radimo dobro kao i drugi, već uvelike napredujemo u pravednosti pred Bogom; i nesumnjivo je tako. No želim vam naglasiti, moja braćo i sestre, da ima među nama starješina podarenih duhovnim darovima koji se mogu primijeniti uz pomoć Duha Svetoga. Darovi evanđelja moraju se njegovati predanošću i ustrajnošću. Drevni bi proroci, kada su tražili neki određeni blagoslov ili važnu spoznaju, objavu ili viđenje, ponekad postili i molili danima, pa čak i tjednima za tu svrhu.¹⁷

Moja mlada braćo, kada se suočavate s protivljenjem, kada se sve čini crno, vršite svoju dužnost i postat ćete snažni, moćni ljudi; bolesni će biti iscijeljeni vašim služenjima; đavli će bježati pred vama; mrtvi će ustati; i sve što je čovjek ikada učinio od Adama, vi ćete moći učiniti moću Božjom i odgovarajućom željom.¹⁸

Čistoća, krepost, vjernost i pobožnost moraju se željno tražiti ili kruna ne može biti dobivena. Ta načela moraju postati dio nas, utkana u naša tijela, postajući dio nas, čineći nas središtem, izvorom istine, jednakosti, pravde i milosrđa, svime onime što je dobro i divno, kako bi iz nas mogli proizaći svjetlost, život, moć i zakon koji usmjeravaju, upravljaju i pomažu u spašavanju lutajućeg svijeta; djelujući kao sinovi Božji, za i u ime našeg Oca na Nebu. Očekujemo da ćemo u uskrsnuću koristiti moći našeg svećeništva – možemo ih koristiti samo onoliko koliko osiguramo pravednost i savršenstvo svećeništva; te kvalifikacije mogu se dobiti samo ako se traže i prime, tako da ćemo u jutro uskrsnuća posjedovati samo one stečevine koje smo pribavili u ovom svijetu. Pobožnost se ne može dati, već se mora steći, činjenica koje vjerski svijet neobično i žalosno nije svjestan. Nastojte pomagati drugima, i drugi će nastojati pomoći vama; a onaj koji želi biti velik, neka bude dobar, istražujući potrebe drugih, postajući sluga svima.¹⁹

Kao Božji sveci, starješine u Izraelu, trebamo biti voljni posvetiti vrijeme i trud, žrtvujući sve što je potrebno kako bismo stekli prave duhovne kvalifikacije da budemo vrlo korisni u našim mnogim pozivima. Neka Gospodin nadahne svako srce s razumijevanjem važnosti ovih stvari kako bismo mogli marljivo i energično tražiti darove i moći koje su obećane kroz evanđelje koje smo obdržavali.²⁰ [Vidi 4. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Osvrnite se na zapis od 195–198. stranice. Na koje se načine obnašatelji Melkisedekovog svećeništva pripremaju dati svećeničke blagoslove? Što svi mi možemo učiniti kako bismo se pripremili primiti svećeničke blagoslove?
Pročitajte odlomak na 199. stranici. Na koje se načine svećeničke uredbe očituju moću Božjom u našim životima?
Na koje nam načine svećeničke uredbe i blagoslovi pomažu pronaći sreću u ovom životu? Kako nam pomažu osigurati vječnu sreću? Vezano uz ova pitanja, razmislite o učenjima predsjednika Snowa na stranicama 200-201.
Na stranicama 201–203. pregledajte duhovne darove za koje je predsjednik Snow potaknuo obnašetelje svećeništva da ih njeguju. Što mislite da njegovanje duhovnih darova znači? Kako se ovaj savjet odnosi na trud svih članova Crkve?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Jakovljeva 5:14–15; Alma 13:2–16; NiS 84:19–22; 128:8–14; Članci vjere 1:3, 5

Pomoć pri podučavanju: »Da biste pomogli učenicima u pripremanju odgovora na pitanja, prije nego što se nešto pročita ili prezentira možete im reći da ćete ih tražiti da navedu svoje odgovore… Na primjer, možete reći: ‘Slušajte dok čitam ovaj odlomak kako biste mogli reći što vas je u njemu najviše zainteresiralo’ ili ‘Dok čitamo ovaj dio iz Svetih pisama, razmislite možete li razumjeti što nam Gospodin govori o vjeri’« (Podučavanje, nema većeg poziva, 69).

Današnja fotografija pokrajine Piedmont u Italiji, gdje je starješina Lorenzo Snow služio kao misionar početkom 1850-ih.

Svi odani članovi Gospodinove Crkve blagoslovljeni su svećeničkim uredbama i savezima.

Drevni apostoli Petar, Jakov i Ivan predali su Melkisedekovo svećeništvo Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju.