10. poglavlje

»Dođite u hramove«

»Izgledi koje je Bog predstavio pred našim očima prekrasni su i divni; mašta ih ne može zamisliti. Dođite u hramove i pokazat ćemo vam.«

Iz života Lorenza Snowa

Ubrzo nakon krštenja i potvrde, Lorenzo Snow počeo je pohađati sastanke u hramu Kirtland. Tamo je s prorokom Josephom Smithom i drugim crkvenim vođama primio velike duhovne blagoslove. U svoj je dnevnik zapisao: »Tamo smo imali dar proroštva – dar jezika – tumačenja jezika – prepričani su viđenja i čudesni snovi — čuli smo pjevanje nebeskih zborova i bili smo svjedoci predivnih prikaza moći iscjeljenja posluživanjem starješina. Bolesni su bili iscijeljeni – gluhi su dobili sluh – u mnogim su slučajevima slijepi mogli vidjeti, a hromi hodati. Bilo je jasno pokazano da je sveti i božanski utjecaj – duhovno ozračje prožimalo tu svetu građevinu.«¹

Lorenzo Snow volio je hram u Kirtlandu znajući da ga je »Božji Sin, u svojoj slavi, počastio svojom kraljevskom nazočnošću«. Kao posljedica toga, bio je zapanjen kada je po prvi puta stao za govornicu kako bi podučavao. »Nikakve riječi ne mogu opisati moje osjećaje«, rekao je, »kada sam po prvi puta stao za jednu od onih govornica obratiti se slušateljima – govornicu s naslonom na kojoj je nedavno stajalo to sveto Biće –‘kosa mu na glavi bijaše bijela poput čista snijega, [oči] mu sjaše jače od sjaja sunčanog’– gdje su Mojsije, i obojica Ilija došli i predali ključeve svojih rasporedbi Josephu Smithu.« [Vidi NiS 110.]²

Mnogo godina kasnije, 6. travnja 1892, predsjednik Lorenzo Snow stao je pred drugi skup, ovoga puta ispred gotovo dovršenog hrama u Salt Lakeu. Otprilike 40 000 svetaca posljednjih dana nahrupilo je u ograđeni prostor oko Hramskog trga, a još oko 10 000 »zaposjelo je krovove obližnjih kuća i mjesta s kojih su mogli vidjeti«.³ Mnoštvo se okupilo radi ceremonije na kojoj će se vršni kamen postaviti na najviši toranj hrama. Kasnije tog dana na taj će kamen biti postavljen kip anđela Moronija. Po zaduženju Prvog predsjedništva, predsjednik Snow, koji je tada bio predsjednik Zbora dvanaestorice apostola, trebao je voditi svece u uzviku hosana. Dok je mnoštvu objašnjavao uzvik hosana, iskazao je svoju ljubav i entuzijazam za hramsko djelo.

»Riječi uzvika hosana«, rekao je, »koje treba izgovoriti tijekom ili nakon polaganja vršnog kamena danas, predstavio je predsjednik Joseph Smith u hramu Kirtland, i korištene su na svečanom skupu gdje je moć Božja bila prikazana, a vizija Svemogućega otvorena za braću. To nije obična izjava, već je – i želimo da bude izrazito jasno – sveti uzvik, i koristi se samo u iznimnim situacijama poput ove koja je pred nama. Želimo također da bude izrazito jasno kako ne želimo da braća i sestre samo izgovaraju riječi, već da njihova srca budu ispunjena zahvalnošću prema Bogu nebesa koji je kroz našu slobodu odabira ostvario ovo čudesno i izuzetno djelo. Prije trideset i devet godina na današnji dan, kamen temeljac – ugaoni kamen – ovog hrama bio je položen, a osvrtanje i meditiranje o predivnim blagoslovima koje je Bog udijelio nama, svom narodu, tijekom ovih godina koje su prošle od tada, želimo da sveci osjete kada izgovore ovaj uzvik kao da dolazi iz njihovih srca. Neka vam srca budu ispunjena zahvalnošću.« Pokazao je kako uzviknuti hosana, a zatim je rekao: »Sada kada dođemo pred hram, i uzviknemo, želimo da svaki muškarac i svaka žena uzviknu te riječi iz petnih žila, kako bi se svaka kuća u ovom gradu potresla, ljudi u svakom dijelu ovog grada čuli, i neka dosegne vječne svjetove.«⁴

Sljedeća priča o ceremoniji vršnog kamena pokazuje pobožnost svetaca i ushićenje tijekom događaja:

»Kada je stiglo podne, predsjednik Wilford Woodruff iskoračio je na platformu, s potpunim pogledom na okupljeno mnoštvo, među kojim je vladala svečana tišina. Srca su ljudi zadrhtala dok je govorio:

»‘Počuj, cijeli dome Izraelov, i svi narodi zemaljski! Sada ćemo položiti vršni kamen na hram našega Boga, čiji je temelj postavio i posvetio prorok, vidjelac i objavitelj Brigham Young.’

Predsjednik Woodruff zatim je pritisnuo električno dugme, a vršni kamen hrama sigurno je postavljen na svoje mjesto. Prizor koji je uslijedio nemoguće je opisati riječima. Uvaženi predsjednik Dvanaestorice, apostol Lorenzo Snow, istupio je naprijed i poveo četrdeset tisuća svetaca u ujedinjeni uzvik:

‘Hosana! Hosana! Hosana! Bogu i Jaganjcu. Amen, amen i amen!

Hosana! Hosana! Hosana! Bogu i Jaganjcu. Amen, amen i amen!

Hosana! Hosana! Hosana! Bogu i Jaganjcu. Amen, amen i amen!’

Svaki je uzvik popraćen mahanjem rupčića… Oči su tisuća ljudi bile navlažene suzama u punini njihove radosti. Činilo se kao da se zemlja trese snagom zvuka koji je odzvanjao obližnjim brdima. Veći ili impozantniji spektakl od ove ceremonije polaganja vršnog kamena na hram nije zabilježen u povijesti. Hosane su jedva završile kad je veliko mnoštvo zapjevalo veličanstvenu nadahnjujuću himnu: ‘Duh Božji u nama k’o oganj sad gori.’«⁵

Predsjednik Woodruff posvetio je hram Salt Lake točno godinu dana kasnije, 6. travnja 1893. godine, nakon što su sveci radili 40 godina kako bi ga dovršili. Predsjednik Lorenzo Snow bio je pozvan služiti kao prvi predsjednik tog hrama i obavljao je taj poziv dok nije postao predsjednik Crkve u rujnu 1898. godine. Portret predsjednika Snowa i danas visi u hramu Salt Lake, kao sjećanje na njegovu predanost onome što je nazvao »moćno djelo koje ostvarujemo« u domu Gospodnjem.⁶ [Vidi 1. prijedlog na 137. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

U hramovima učimo o čudesnim blagoslovima koje je Bog pripremio za vjerne.

Izgledi koje je Bog predstavio pred našim očima prekrasni su i divni; mašta ih ne može zamisliti. Dođite u hramove i pokazat ćemo vam. Pretpostavljam da su mnogi od vas bili tamo i čuli čudesne stvari koje je Bog pripremio za one koji ga ljube i nastavljaju biti vjerni do kraja…

Pripremio je sve za svece posljednjih dana što mogu poželjeti ili zamisliti kako bi utjecao na njihovu potpunu sreću kroz beskrajne vječnosti.⁷ [Vidi 2. prijedlog na 137. stranici]

Kroz hramske uredbe stvaramo svete veze koje mogu povezati obitelji zajedno za vrijeme i vječnost.

Razmislite o obećanjima koja su vama dana u predivnoj i veličanstvenoj ceremoniji koja se koristi za bračni savez u hramu. Kada se dvoje svetaca posljednjih dana ujedini u braku, daju im se obećanja za njihovo potomstvo koja se protežu od vječnosti do vječnosti.⁸

Primili smo mnogo mudrosti i spoznaje o stvarima koje zadivljuju svijet kada o njima govorimo. Naučili smo da u hramovima možemo stvoriti veze koje se ne razrješuju u smrti, već koje posežu u vječnost; svete veze koje vežu obitelji za vrijeme i vječnost.⁹ [Vidi 3. prijedlog na 137. stranici.]

U hramovima primamo uredbe uzvišenja u ime naših mrtvih predaka.

Svaki Božji sin i kći imat će priliku potrebnu za uzvišenje i slavu… Postoji samo jedan način na koji se uzvišenje i slava mogu postići. Moramo biti kršteni za otpust grijeha i imati položene ruke za primanje Duha Svetoga. Te su i druge uredbe apsolutno neophodne za uzvišenje i slavu; a u slučaju gdje su pojedinci živjeli kada evanđelje nije bilo dostupno, te stvari mogu obaviti njihovi prijatelji. Došli smo sada na svijet kako bismo radili te stvari – barem je to jedan od glavnih ciljeva našeg dolaska. Ne možemo previše naglasiti važnost ovog djela.¹⁰

Nismo slučajno došli na svijet. Došli smo s naročitom svrhom, a to je bez sumnje bilo kroz određene dogovore u drugom životu gdje smo živjeli prije dolaska u ovaj život. U hramovima ostvarujemo veliko djelo vezano uz naše mrtve pretke. S vremena na vrijeme imamo važna očitovanja da je Bog odobrio ovo djelo koje obavljamo u našim hramovima. Najčudesnija očitovanja iskusili su pojedinci koji rade za svoje pretke. To je moćno djelo koje ostvarujemo. Tisuće je ljudi bilo kršteno za svoje mrtve tijekom napretka naših radova u hramovima…

Sada u našim hramovima omogućavamo osobama da uđu, nakon što su istražili svoje porijeklo, bez obzira koliko unazad, i budu kršteni za njihovog preminulog oca, djeda, pradjeda i tako dalje, koliko god mogu pratiti svoju liniju. Zatim im omogućavamo da zapečate žene za njihove muževe, kroz cijelu liniju porijekla, dokle god je mogu pratiti. Razmotrite slučaj kreposnog mladića koji je živio prije nego što je evanđelje predstavljeno ljudskoj djeci… Oženio je ženu i podigao obitelji; no nikada nije imao povlasticu primiti evanđelje poput vas i mene. Međutim, podučavao je svoju obitelji načelima moralnosti, i bio je nježan i dobar svojoj ženi i djeci. Što je još mogao učiniti? Ne bi trebao biti proklet zato što nije primio evanđelje jer ga nije bilo da ga primi. Ne bi trebao izgubiti svoju ženu jer, kada ju je oženio, nije mogao otići u hram da bude zapečaćena za njega za vrijeme i vječnost. Djelovao je prema najboljem znanju koje je posjedovao, a ona je udana za njega za vrijeme, prema običajima zemlje. Mi poštujemo taj brak, proslavljen prema zakonima njegove zemlje… Mi pečatimo djecu njihovim roditeljima i žene njihovim muževima, kroz cijelu liniju.¹¹

Spasitelj je jednom prigodom rekao: »Zaista, zaista, kažem vam, dolazi čas, i već je tu, kada će mrtvaci slušati glas Sina Božjega.« Nastavio je i naveo ovu čudesnu izjavu: »I koji ga budu poslušali, živjet će.« [Ivan 5:25.] Vjerujem da će biti vrlo malo onih koji neće primiti istinu. Oni će čuti glas Sina Božjega; čut će glas svećeništva Sina Božjega, te će primiti istinu i živjeti. Ova braća i sestre koji tako marljivo rade u hramovima imat će čast biti, kao što jesu, spasitelji njihovim precima i prijateljima u čije ime poslužuju te uredbe.¹² [Vidi 4. prijedlog na 137. stranici.]

Trebamo težiti obavljanju hramskog djela i obiteljskog rodoslovlja, čak i ako je potrebno da se žrtvujemo.

Sada, cilj u umu svakog muškarca i žene trebao bi biti da dođu u naše hramove i obave ovaj rad. To je divan rad, kao i vrlo važan. Kada se vratimo na onaj život i pronađemo naše mrtve prijatelje koji tamo žive, ako nismo obavili djelo koje je potrebno za njihovo uzvišenje i slavu, nećemo biti vrlo sretni i to neće biti vrlo ugodan sastanak.

Ne trebamo uvijek čekati da prilike budu ugodne i povoljne; no trebamo težiti, čak i ako je potrebno da se malo žrtvujemo, da se stavimo u stanje ispunjavanja ovog djela… Željni smo da naša braća i sestre ne zanemare ovo važno djelo. Znate li koji će biti glavni posao tijekom tisuću godina mira [Tisućljetnice]? To će biti ono što pokušavamo potaknuti svece posljednjih dana da izvrše u ovom trenutku. Hramovi će biti izgrađeni po ovoj zemlji, a braća će i sestre odlaziti u njih i možda raditi danju i noću kako bi ubrzali djelo i ostvarili radove potrebne prije nego što Sin Čovječji može predstaviti svoje kraljevstvo svome Ocu. Ovo djelo treba biti ostvareno prije nego što Sin Čovječji može doći i primiti svoje kraljevstvo da ga predstavi svom Ocu.¹³ [Vidi 5. prijedlog na 137. stranici.]

Kada čistog srca uđemo u hram, Gospodin nas blagoslivlja prema onome što on zna da je najbolje za nas.

Kada odemo u hram osjećamo da uživamo u Duhu Gospodnjem potpunije nego na bilo kojem drugom mjestu. To su Gospodnja zdanja, a njegovo najvažnije djelo obavlja se među njihovim zidovima…

Zadovoljan sam kada ljudi idu u te hramove, oni ne [odlaze] a da se ne osjećaju bolje i s odlučnošću u svojim mislima da budu malo bolji nego što su bili. To je osjećaj koji želimo da sveci dobiju…

Budite vjerni, braćo i sestre, i ustrajni; dođite u hram i obavite svoje djelo tamo i uživat ćete, i biti bolje opremljeni kako biste se oduprijeli neugodnostima svijeta.¹⁴

Oni koji [uđu] u hram čistog srca i duha raskajana neće izaći iz njega bez primanja osebujnih blagoslova, iako će u nekim slučajevima, a moguće i mnogim, razlikovati od onoga što možda očekujemo… Neki sveci možda očekuju pojavljivanje posluživanja anđeoskog… ili očekuju da će vidjeti Božje lice. Možda vam ne bilo od koristi da imate udjela u takvim očitovanjima. Gospodin zna što je najbolje za svaku osobu i prilagodit će darove za stvaranje najvećeg dobra za one koji ih primaju. Može se sa sigurnošću očekivati da će svaki vjeran svetac koji uđe u taj dom primiti blagoslov koji će dati veliko zadovoljstvo primatelju. Prije nego što oni koji uđu u hram [izađu] iz njega, nešto [će] se dogoditi u njihovim srcima i razumijevanju što [će] im biti korisno u njihovim budućim životima. Na to, kao pravi sveci posljednjih dana, imaju pravo.¹⁵ [Vidi 6. prijedlog na 137. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Pročitajte zapis o ceremoniji postavljanja vršnog kamena za hram Salt Lake (131–132. stranica). Ako ste sudjelovali u posvećenju hrama, razmislite o tome kako ste se tada osjećali. Kada sudjelujemo u uzviku hosana, što iskazujemo Gospodinu?
Osvrnite se na poziv predsjednika Snowa »dođite u hramove« (132. stranica). Razmislite o tome kako možete prihvatiti ovaj poziv i kako možete uputiti ovaj poziv članovima obitelji i prijateljima.
Dok proučavate prvi odsjek na 133. stranici, razmislite o blagoslovima koji mogu doći kroz primanje hramskih uredbi i sklapanje hramskih saveza. Kako su ti blagoslovi utjecali na vas i vašu obitelj?
Pročitajte odsjek na 134. stranici. Na koje načine djelujemo kao »spasitelji [našim] precima i prijateljima« kada obavljamo ovo djelo? Koje nam je resurse osigurala Crkva kako bi nam pomogla?
Što možemo učiniti kako bismo hramskom djelu i obiteljskom rodoslovlju posvetili pažnju i vrijeme koje zaslužuju? (Osvrnite se na odsjek koji započinje na 134. stranici.)
Koji su neki osobni, duhovni blagoslovi koje možemo primiti kada sudjelujemo u hramskom djelu? (Za neke primjere, vidi 134–136. stranicu.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama: NiS 97:15–17; 109:1–23; 128:15–18; 132:19; 138:57–59

Pomoć pri podučavanju: »Možete pomoći onima koje podučavate da se osjećaju sigurniji u svojoj sposobnosti sudjelovanja u raspravi, ako pozitivno odgovorite na svaki iskreni komentar. Na primjer, možete reći: ‘Hvala vam na odgovoru. To je bilo vrlo promišljeno’ … ‘To je dobar primjer’ ili ‘Cijenim sve što ste danas rekli’« (Podučavanje, nema većeg poziva,64).

Dana 6. travnja 1892, tisuće su se ljudi okupili da svjedoče postavljanju vršnog kamena na najviši toranj hrama Salt Lake.

Roditelji mogu pomoći svojoj djeci kako bi se pripremili prihvatiti poziv da dođu u hram.