Vjerno starenje

Čak i kada ste stariji, dobrotvornost nikada ne prestaje

Richard M. Romney

Crkveni časopisi

Pozvane da budu u predsjedništvu Potpornog društva u svojim kasnijim godinama, ove žene donose iskustvo i razumijevanje u svoju službu.

tri starije žene s hodalicama

Fotografija: Richard M. Romney

»Mi bismo baš mogle biti najstarije predsjedništvo Potpornog društva u Crkvi«, kaže Sharon Alexander. Upravo je navršila 89 godina. A njezine savjetnice Marlene Peterson i Dorothy Arnold imaju 90 i 91 godinu, ponaosob.

»Dakle, naša je prosječna dob 90 godina«, kaže Dorothy, smijući se.

Ovo predsjedništvo Potpornog društva služi u ogranku u ustanovi za starije i nemoćne u Ogdenu, Utah, SAD. Ustanova je dom mnogim starijim članovima Crkve, a predsjedništvo se često može vidjeti kako se oslanja na svoje hodalice dok idu od vrata do vrata, pozdravljajući ljude i provjeravajući jesu li svi dobro.

Neko su vrijeme ljudi iz mjesnih odjela pružali takve poslužiteljske posjete. Tada se predsjednik kolčića osjetio potaknutim ohrabriti predsjedništvo ogranka da upita Gospodina koji bi korisnici mogli služiti i u kojim pozivima.

Previše blagoslovljena da kaže ne

»Kada mi je predsjednik ogranka uputio poziv da budem predsjednica Potpornog društva«, kaže Sharon, »pomislila sam, primila sam previše blagoslova da kažem ne«. Ona je zatim primila nadahnuće o tome tko bi trebale biti njezine savjetnice. »Marlene mi je prva pala na pamet«, rekla je. »Radile smo zajedno na razini kolčića, pripremajući imena za hramsko djelo. Znala sam da je njezin suprug preminuo nedavno, i iako se s tim mučila, znala sam da je vjerna.«

Zatim je, nakon sakramentalnog sastanka, Sharon pogledala po sobi, tražeći nadahnuće. »Ugledala sam Dorothy. Nasmiješila mi se i znala sam da je ona druga savjetnica. Gospodin me je doveo do obje i ni na jednoj nije pogriješio.«

Poput velike obitelji

Sharon također kaže da može vidjeti prednost toga što ljudi iz ustanove služe drugima u ustanovi. »Bliže smo situaciji«, kaže ona. »Razumijemo da smo ponekad nesposobni, ponekad toliko zaboravljamo, a ponekad se jednostavno ne osjećamo dobro. I znamo kako se smijati problemima s kojima se zajedno suočavamo.«

»Ljudi koji žive ovdje već su na neki način poput velike obitelji«, kaže Marlene. »Zajedno jedemo svoje obroke pa se vidimo tri puta na dan. Osim toga ponekad smo zajedno i na aktivnostima. Stoga mislim da je predsjednik kolčića bio nadahnut kada je osjetio da ovdje ima ljudi koji mogu služiti jedni drugima.«

»Znamo što se događa iz dana u dan. Znamo treba li nekome pomoć ili ako se netko razboli«, kaže Dorothy.

Uz posluživanje i pomaganje drugima da poslužuju, članice predsjedništva organiziraju podučavanje Potpornog društva. One predlažu korisnice koji bi mogle biti pozvane podučavati te prilagođavaju zaduženja i rasporede prema pojedinačnim potrebama učiteljica.

Sjetite se, Gospodin vas voli

»Ali naš je glavni posao podsjetiti druge korisnike da ih Gospodin voli«, kaže Marlene. »I dok to činimo, i mi osjećamo njegovu ljubav.«

»Svi mi imamo muke«, kaže Sharon. »Sada imam probleme koje nisam imala prije pet mjeseci. No kada počnem sažalijevati samu sebe, pomislim: ‛Hej, to je ništa u usporedbi s onime kroz što je Spasitelj prošao.’ Mi smo ovdje kako bismo napredovali i rasli. Pa čak i u starosti, ako dopustite svojim iskustvima da vas poduče, možete nastaviti učiti zauvijek.«

Budući da su sve izgubile voljene osobe, članice predsjedništva također su naučile puno o sućuti. One znaju kako pomoći onima kojima je utjeha potrebna. Na primjer, u jednoj je godini Marlene izgubila četiri člana obitelji i najbolju prijateljicu.

»Zato što smo prošle kroz teške stvari«, kaže ona, »možemo pomoći i drugima proći kroz teške stvari. Ako se mučite s nečim, izgubite se u služenju drugima. To mi je ovaj poziv pomogao učiniti.«

Članice predsjedništva donose svojim pozivima bogatstvo iskustva i razumijevanja. Živjele su i radile na mnogim mjestima – u Kaliforniji, Ohiju, Wyomingu i Uti. Služile su u hramu, na pozivima u odjelu i kolčiću, u Maloj školi, Djevojkama i u humanitarnoj službi. No Dorothy nikada do sada nije obnašala poziv u Potpornom društvu.

»Koje je geslo Potpornog društva?«, kaže ona. »‛Ljubav nikad ne prestaje’ To je istina kada ste mladi, ali jednako je istina kada ste stariji. Kao predsjedništvo, učimo to svaki dan.«

»Mislim da jako dobro radimo zajedno«, kaže Sharon, namigujući, »za predsjedništvo koje u prosjeku ima 90 godina«.