»Što je doista pobožnost?«, Lijahona, ožujak/travanj 2022.

Što je doista pobožnost?

Destiny Yarbro

Dok proširujemo svoje razumijevanje pobožnosti, povećavamo svoju sposobnost da budemo pobožni u najnevjerojatnijim situacijama.

Slika

muškarac nosi slušalice

Zbog nekih jedinstvenih iskustava koja sam imala, razmišljala sam o značenju pobožnosti. Evo kako je predsjednik Dallin H. Oaks, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, definira:

»Bogoštovlje često uključuje radnje, no istinsko bogoštovlje uvijek uključuje određeni stav.

Stav bogoštovlja priziva najdublje osjećaje odanosti, klanjanja i divljenja. Bogoštovlje spaja ljubav i poštovanje u stanje odanosti koje naš duh privlači bliže Bogu.« ¹

Što vam prvo dođe na um kada pomislite na pobožnost? Bi li se sljedeći scenariji mogli smatrati pobožnima ili ne na sakramentalnom sastanku?

Dijete crta u svoju bojanku.
Mladić podjeljuje sakrament noseći slušalice.
Muškarac skače i mahnito maše rukama.
Djevojka igra igricu na svom telefonu.
Misionar nasumično vikne.
Žena sjedi u ulaznom prostoru, nikada u kapeli.
Muškarac leži na madracu u prolazu kapele.
Skupina članova gestikulira i buči.
Tinejdžerka sjedi ispod svog stolca.
Žena hoda amo–tamo u kapeli.

Većina nas bi se složili da je misionar koji viče na sakramentalnom sastanku daleko manje pobožan od djeteta koje crta slike kako bi se zabavilo. No izdvojimo trenutak kako bismo prošli kroz naše pretpostavke o pobožnosti gledajući ovih 10 istinitih scenarija – od kojih sam osobno iskusio svaki na crkvenim sastancima.

Dijete crta u crkvi. Ova je praksa uobičajena i spremno je prihvaćaju gotovo svi članovi. Znamo da ovo obično nije nepobožno osim ako dozvolimo sebi da nas to ometa.
Muškarac podjeljuje sakrament dok sluša muziku na svojim slušalicama. Ovo bi bilo izuzetno neprimjereno u većini slučajeva. No dozvolite mi da iznesem »ostatak priče«. Poznavala sam muškarca sa snažim svjedočanstvom koji je služio misiju i prihvatio razne pozive. Zadnjih godina, međutim, dijagnosticiran mu je shizoafektivni poremećaj. Nošenje slušalica pomaže mu slušati laganu, mirnu glazbu i pomaže mu blokirati sve prisutne glasove u njegovu umu. On je u mogućnosti osjetiti Duha i pobožno služiti drugima uz pomoć svojih slušalica.
Mladić skače i mahnito maše rukama. Ostatak ove priče: Ovaj neverbalni brat s autizmom uzbudi se svaki put kad vidi biskupa na govornici. On priopćava svoj entuzijazam mašući svojim rukama i skačući.

Slika
Children attend primary. One has a service dog and another is in a wheelchair.
Djevojka igra igricu na svom telefonu. Ostatak priče: Ova sestra bori se protiv svoje društvene anksioznosti mirno igrajući igrice na svom telefonu. Zapravo, ona može bolje pobožno slušati i primiti poruke govornika jer je njezina anksioznost usmjerena drugdje.
Misionar nasumično vikne. Ostatak priče: Dok sam bila u centru za obuku misionara, misionar u mojoj zoni imao je Touretteov sindrom. Povremeno bi viknuo u razredu, u blagovaonici i na crkvenim sastancima. Njegovo vikanje ne doživljava se nepobožnim; ubrzo smo uvidjeli da je bio spreman služiti, željan iznositi evanđelje i da je pun Duha.
Žena sjedi u predvorju svaki tjedan, a nikada u kapeli. Ostatak priče: Dok sam radila za Crkvu u Salt Lake Cityju, sestra je pisala našem Uredu za invaliditet o svom iskustvu s posttraumatskim stresnim poremećajem zbog svoje vojne službe. Budući da su zvuk zvonjave telefona ili drugi oblici buke mogli potaknuti prisjećanje, ona nikada nije sjedila u kapeli kako ne bi nenamjerno povrijedila nekoga.
Muškarac leži na madracu u prolazu kapele. Ostatak priče: Kada sam preselila u novi odjel, bila sam iznenađen vidjeti brata na pokretnom bolničkom krevetu u kapeli. Ovaj muškarac imao je mnoge hendikepe i ovo je bio jedini način da dođe u crkvu. Ubrzo sam shvatila da je to bilo uobičajeno za ovaj odjel i brzo sam se prilagodila. Njegova prisutnost nije bila nepobožna, već upravo suprotno. Naposljetku, nije li Spasitelj iscijelio čovjeka kojeg su njegovi prijatelji spustili na njegovoj postelji u prepunu kuću (vidi Luka 5:18–20)?
Skupina članova buči i gestikulira. Ostatak priče: Zajednice gluhih mogu biti »glasne« prisutnima koji čuju. U zajednicama gluhih ne smatra se nepobožnim kada netko stvara buku, smije se ili glasno kašlje, već se nepobožnim smatra kada članovi pokazuju znakove o svjetovnim stvarima tijekom sakramentalnog sastanka.
Tinejdžerica sjedi ispod stolaca. Ostatak priče: Kada sam bila tinejdžerica, jedna od djevojaka moje dobi uvijek je sjedila ispod svog stolca u razredu. Ova mlada sestra odrastala je u mnogim udomiteljskim domovima i osjećala je sigurnost samo u zatvorenim prostorima. Tada sam shvatila da ne možemo očekivati da učenici uče kada su stanju borbe, bijega ili smrzavanja. Učenici moraju osjećati sigurnost ako žele učiti i najvažnije, osjećati Spasiteljevu ljubav.
Žena hoda amo–tamo u predvorju. Ostatak priče: Ovo sam, zapravo, ja. Borila sam se s anksioznošću više od desetljeća, s napadima ozbiljne anksioznosti i drugim zdravstvenim problemima. Tijekom tih razdoblja, jedini način na koji sam mogla pohađati crkvu bio je da se krećem. Koračanje ili igranje s taktički zabavnom igračkom u rukama ponekad je jedini način na koji sam mogla pratiti govornike i osjetiti Duha.

Sotona profitira na činjenici da ne znamo uvijek ostatak priče, da ne znamo uvijek s kojim se izazovima naša braća i sestre suočavaju svakog dana. On želi da zaboravimo da većina članova daje sve od sebe, kako god to moglo izgledati drugima. Scenariji koje sam navela iznad mogu biti rijetki, no predstavljaju mnoge osobne borbe s kojima dragi članovi navigiraju svoje dolaske u crkvu.

Vjerujem da Sotona želi da vjerujemo kako je naše bogoštovlje onemogućeno borbama, različitostima ili slabostima drugih. No u stvarnosti, otkrila sam da upravo u tim trenutcima prividnih poremećaja učim najviše o ljubavi svog Spasitelja.

Što sam naučila pobožnosti

Slika

žena koristi znakovni jezik

1. Pobožnost je odluka i vještina.

Na meni je da budem pobožna. Prečesto se ne osjećam pobožno jer dozvoljavam sebi da budem ometena. Kako razvijam svoju duhovnu disciplinu i obučavam svoj duh da se usredotoči na ono što je važno, mogu bolje preuzeti punu odgovornost za svoj odnos s Nebeskim Ocem.

2. Pobožnost nije univerzalna veličina.

Prijatelj obitelji koji je bio u pritvoru 17 godina pozvao je Duha u svoju ćeliju gradeći detaljne modele hramove od papira. Pobožnost može biti prisutna u bilo kojoj situaciji ako pozovemo Duha.

3. Pobožnost može biti potaknuta, no to je osobni odabir.

Pobožnost dolazi kroz unutarnju predanost da njegujemo »stav bogoštovlja«. Može biti prisutna samo ako iskreno osjećamo i pokažemo svoju ljubav za Gospodina i druge članove. Moj mi je tata jednom rekao da kada prihvatimo odgovornost za svoju pobožnost, naše se gledište mijenja iz »Ometaš moje bogoštovlje!« u »Ti su u redu. Dobrodošao si ovdje. Ne ometaš moju pobožnost jer odabirem biti pobožna«. Tada shvatimo da djela drugih ne ometaju naš osobni odnos s našim Spasiteljem i Nebeskim Ocem. Naravno, preuzimanje osobne odgovornosti za našu vlastitu pobožnost ne znači da trebamo ignorirati kako naše ponašanje može utjecati na iskustvo drugih. Naša osobna pobožnost može biti nastavak naše ljubavi za njih kao naše braće i sestara.

Spasiteljevo službeništvo

U predivnom primjeru posluživanja, Spasitelj je imao sućuti za čovjeka kojeg je zaposjela legija duhova. Iako je muškarac vikao i hodao razodjeven, Isus nije odbio iscijeliti ga. Tek nakon što je bio iscijeljen ovaj je muškarac mogao sjesti »do nogu Isusovih, obučen i pri zdravoj pameti«, moleći da može ostati s Gospodinom. (Vidi Luka 8:27–39; vidi i Marko 5:1–20.)

Na sličan način Isus nije rekao dječaku s nečistim duhom da se prestane grčiti, pjeniti i škripati zubima prije nego što ga iscijeli (vidi Marko 9:17–27). Vidio je ta stanja kao smrtnička iskustva, a ne duhovne mane. Jedino je odbacio farizeje budući da je njihova samopravednost i oholost spriječila iscjeljenje.

Dok vi i ja proširujemo našu definiciju pobožnosti, moći ćemo bolje podučavati i posluživati na Spasiteljev način. Sjetit ćemo se da je vrijednost svake duše velika u očima Božjim (vidi Nauk i savezi 18:10). Moći ćemo biti pobožniji čak i u najnevjerojatnijim situacijama.

Možda pobožnost u Božjim očima ima manje veze s mirnim sjedenjem i tihim govorenjem, a više s mirnoćom naših umova i nježnošću naših srdaca.

Autorica živi u Teksasu, SAD.