»Vidjeti Božje lice u našim neprijateljima«, Lijahona, ožujak/travanj 2022.
Vidjeti Božje lice u našim neprijateljima
Ove lekcije o prevladavanju sukoba iz Knjige Postanka mogu pružiti obrazac za naše vlastite živote.
Ilustracije: David Green
Kao posrednik u sukobima, skupio sam dosta mudrosti o tome kako preobraziti sukob i pozvati na pomirenje gledajući primjer i naučavanja Isusa Krista u Novom zavjetu. Međutim, Novi zavjet nije jedina knjiga Svetih pisama koja me je vodila tijekom moje karijere. Stari zavjet ima neke iznenađujuće duboke uvide koji nam mogu pomoći kada zapnemo u destruktivnom sukobu.
Što je destruktivni sukob? To je kada nas naša nesposobnost da zajednički riješimo probleme s drugima dovede do toga da povrijedimo druge ili sebe.
S destruktivnim sukobom dolazi strah od boli i u iščekivanju kao i u posljedici sukoba, strah da nećemo biti voljeni ili viđeni onako kako to želimo, i strah od neuspjeha da pronađemo rješenja za probleme koji su nas zadesili. Kada dozvolimo da strah prevlada, više se ne osjećamo opremljeno riješiti probleme s kojima se suočavamo i često iskusimo osjećaje očajanja, srama i bespomoćnosti.
Taj oblik sukoba djeluje opasno za većinu ljudi i zbog toga na kraju koristimo nekorisne stilove sukoba poput izbjegavanja, udovoljavanja ili natjecanja kao način da se riješimo sukoba. Nažalost, kod destruktivnog sukoba, nijedno od ovih rješenja neće zapravo djelovati.
Da, trebamo izbjegavati sukobljavanje (vidi 3 Nefi 11:29). No nikada ne bismo trebali izbjegavati ljude, odustati od njih ili napadati one s kojima smo u sukobu. Umjesto toga, trebamo naučiti kako voljeti ljude s kojima smo u sukobu. To zahtijeva primjenu dobrotvornosti, čiste Kristove ljubavi, prema našim neprijateljima (vidi Moroni 7:47).
Isus je podučio da je lako voljeti one koji vas vole. Također je rekao: »A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone« (Matej 5:44). Spasitelj od nas traži da ljubimo poput njega i postanemo savršeni kao što je to on (vidi Ivan 13:34; 3 Nefi 12:48). To može značiti biti voljan voljeti druge čak i kada se takva ljubav čini rizičnom. Možemo oklijevati jer prirodno želimo izbjeći opasnost. No odluka da volimo one koji nas mogu povrijediti omogućava nam da pređemo preko straha i postanemo ispunjeni dobrotvornošću.
Ova vrsta ljubavi zahtijeva neustrašivost uoči sukoba. Poziva nas da se otvorimo prema ljudima s kojima smo u sukobu »strpljiv[o]… dobrostiv[o]… ne traž[eć]i svoje, ne razdražuj[ući]se, zaboravlja[jući] i prašta[jući] zlo… sve ispričava[juć]i, sve vjeruj[ući], svemu se nada[jući], sve podnos[eć]i… Ljubav nigda ne prestaje« (1 Korinćanima 13:4–5, 7–8). Dobrotvornost pokazuje tu vrstu ljubavi bez jamstva da će ljudi s druge strane sukoba učiniti isto.
Ljubav nam dopušta da vidimo našu braću i sestre s kojima smo u sukobu tako jasno da su nam njihove potrebe i želje važne kao i naše vlastite, bez obzira na to kako oni vide nas. Učinit ćemo sve što je potrebno da pronađemo rješenja koja udovoljavaju njihovim potrebama kao i našima.
Dvije priče iz Starog zavjeta odlični su primjeri ove ljubavi.
Ezav i Jakov
Ezav i Jakov se grle, Robert T. Barrett
U Postanku 25 nailazimo na obiteljski sukob između dvojice braće, Ezava i Jakova, sinova Izakovih. Ezav je prodao svoje prvorodstvo Jakovu za zdjelu variva (vidi Postanak 25:30–31). Kasnije, slijedeći savjet svoje majke, Jakov je glumio Ezava kako bi primio Izakov konačni blagoslov (vidi Postanak 27:6–29).
Ezav je mrzio Jakova i zakleo se da će ubiti svog brata. Jakov je pobjegao kako bi živio sa svojim ujakom Labanom. (Vidi Postanak 27:41–45.) Naposljetku, Jakov je naišao na nevolje sa svojim ujakom i bio je prisiljen vratiti se kući (vidi Postanak 31). Jakov je znao da je to značilo suočiti se s Ezavom koji je imao veću vojsku. Bojao se za svoj život i za život svoje obitelji (vidi Postanak 32:7–8).
Na dan kad su se trebali susresti, Jakov je poslao obilje koza, deva, krava, ovaca i magaraca kao mirovnu ponudu. Zatim se poklonio sedam puta dok je prilazio svom bratu. Ezav je reagirao na način na koji Jakov nije očekivao. Ezav je zaplakao, zagrlio svog brata i rekao mu da nema potrebe za mirovnom ponudom.
Jakov je bio ganut Ezavovom ljubavlju i odgovorio:
»Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega. Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati« (Postanak 33:10–11).
Tri elementa potrebna za život u miru
Jakov je utjelovio obrazac ljubavi za koji sam otkrio da je najučinkovitiji način da pozovemo na pomirenje s onima kojima smo učinili loše ili su oni učinili loše nama.
Psalam 85:10 opisuje uvjete pomirenja: »Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.« Čin pomirenja Jakova i Ezava zadovoljava uvjete koji se nalaze u Psalmu.
Bila je potrebna hrabrost da Jakov i Ezav prepoznaju istinu da oni nisu neprijatelji – oni su bili braća. Bilo je potrebno milosrđe da oproste jedan drugome. Bila je potrebna pravednost – vrsta pravde koja ispravlja ono što smo mi ili drugi učinili loše – za Jakova da ponudi Ezavu dio onoga s čime je bio blagoslovljen. Kada su sva tri elementa bila prisutna, to im je omogućilo da žive u miru.
Mi možemo slijediti isti obrazac u našim životima.
Kada zapnemo u destruktivnom sukobu, naš strah od sukoba i naš strah od drugih može naš paralizirati ili prouzročiti da djelujemo na način koji pogoršava stvari, a ne poboljšava. Često racionaliziramo da sve što pokušamo učiniti kako bismo zaustavili destruktivni ciklus neće djelovati. Postanemo cinični po pitanju toga da se drugi mogu promijeniti.
Međutim, Jakovljev primjer također nam pruža način i u toj vrsti sukoba. Jakov se suočio sa svojim strahom od svojega brata i sa svojim strahom od sukoba s njim. Više mu je bilo stalo do »zajedničkog očuvanja« od »samoočuvanja« u trenutku, stoga se okrenuo prema svom bratu i ponudio mu i istinu i pravdu za sve loše što je počinio. Ezavovo srce, koje je nekoć bilo usmjereno na ubijanje Jakova, bilo je smekšano; milosrđe i mir ulili su se zauzvrat. Jakov je pronašao način da voli svog neprijatelja i čineći to vidio »lice Božje« gledajući u njega.
Usprkos nemiru koji možemo osjećati ako pristupimo sukobu na ovaj način, to je daleko učinkovitije za preobrazbu takvog sukoba od bilo čega drugoga. Kristolika ljubav stvara prostor za nas da doista vidimo ljude s kojima se borimo na način koji u temelju mijenja i nas i njih.
Josip i njegova braća
Josip iz Egipta, Michael T. Malm
Naraštaj nakon Jakova, vidimo još jedan moćan primjer ljubavi kod Jakovljeva najmlađeg sina, Josipa.
Josipa su njegova ljubomorna braća prodala u ropstvo dok je bio mlad. Poput Ezava, Josipova braća smatrala su da je njihov otac imao miljenika i da je Josip dobio više naklonosti. Josip je uvelike patio zbog zloće njegove braće prema njemu. Bio je godinama odvojen od svoje obitelji, završio kao sluga i neko je vrijeme bio u tamnici. Naposljetku, Gospodin mu je pomogao prevladati svoje nedaće i postao je moćan vladar u Egiptu. (Vidi Postanak 37–45.)
Njegova braća također su patila i tijekom velike glad došli su u Egipat, izgladnjeli i poraženi. Kada su se susreli s Josipom, nisu ga prepoznali i molili su za pomoć.
Josip je imao svako pravo baciti svoju braću u tamnicu kako bi izvršio pravdu nad njima. To je ono što su zaslužili. Umjesto toga odabrao je primijeniti milosrđe – oprostiti im i voljeti ih.
»Primaknite se k meni«, rekao im je. »Kad su se primakli, nastavi: ‘Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat.
Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu« (Postanak 45:4–5).
Josip nije samo oprostio svojoj braći, već je čak vidio konstruktivnu svrhu u njihovu sukobu. Prepoznao je da je Božja ruka u svemu i da su usprkos patnji svi preživjeli: »Bog [me] poslao pred vama da va[s] se sačuva« (Postanak 45:7).
I opet, sličan obrazac može se primijeniti u našim životima kada prepoznamo da nas bol sukoba može zapravo dovesti do ishoda koji će osnažiti naše obitelji i zajednice ako zajedno radimo na tome da pronađemo rješenja.
Svi ćemo mi proći kroz sukob. To će boljeti. Ponekad užasno. Uvijek sam u čudu zbog boli koju drugi osjećaju kada se nađu u sukobu, naročito s voljenima. Međutim, ta bol i strah ne moraju biti kraj priče.
Možemo odabrati vidjeti sukob i ljude s kojima smo u sukobu drugačije, kao što je to Josip učinio. Možemo odabrati pustiti ljutnju, zamjeranje i krivnju i prigrliti svoje neprijatelje.
Možemo odabrati ljubav ispred straha i otkriti – poput Jakova, Ezava, Josipa i njegove braće – da naši neprijatelji jesu naša braća i sestre. Nastojeći pomiriti se s njima, mi također možemo vidjeti lice Božje.