Mlade odrasle osobe
Kada si u sumnji, otvori vrata vjeri
Iako povremeno možemo sumnjati u svoja duhovna iskustva, naša sigurnost može nas ponovno preplaviti.
Bez obzira jesmo li odgojeni u Crkvi ili obraćeni kasnije u životu, mnogi od nas vjerojatno su iskusili trenutke propitkivanja ili sumnje. Možda smo imali čudesna duhovna iskustva, no sada se pitamo: Jesu li ta duhovna iskustva bila stvarna ili sam samo umislila osjećaj Duha? Što ako ništa od toga nije istina? I što je s mojim pitanjima na koje još nisam dobila odgovore? Kako mogu ostati u Crkvi ako više nisam sigurna da je istinita?
Mene je iznenadilo to što su ta pitanja došla nakon što sam služila svoju misiju! Znala sam istinu s takvim uvjerenjem da sam željela poći i propovijedati drugima godinu i pol – a sada sam sumnjala u sve što sam znala i podučavala. Kakva bi to šteta bila da ništa od toga nije istinito. Stoga, je li istinito, sve što sam podučavala? Ili sam samo željela da je to istinito? Nakon što sam vidjela prijatelje kako napuštaju Crkvu i dok sam se suočavala sa svojim borbama po pitanju vjere, pitala sam se jesam li se zavarala.
Tijekom tog vremena, nisam prestala ići u Crkvu niti slijediti zapovijedi jer sam imala velika pitanja. Umjesto toga, jer sam imala pitanja, trudila sam se slijediti savjet predsjednika Russella M. Nelsona da »povećam[] svoju duhovnu sposobnost primanja objave«.1
Znala sam da »ništa ne otvara nebesa baš kao kombinacija povećane čistoće, točne poslušnosti, iskrenog traženja, svakodnevnog gošćenja riječima Kristovim u Mormonovoj knjizi i redovitog vremena posvećenog hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti«.2 Osjećala sam da je ključno ostati blizu Boga. Naposljetku, on je jedini koji bi imao odgovore na moja pitanja.
Eunicina priča
Jednog dana dok sam čitala knjigu Sveci: Priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjim danima, naišla sam na čudesnu priču o ženi na početku Obnove. Činilo se da je Eunice Franklin imala ista pitanja i nedoumice kao ja.
Eunice je u New Yorku krstio misionar koji se zvao Elijah Able. Ona je bila doista obraćena na evanđelje na svom krštenju. No tada, nakon što je Elijah otišao propovijedati u Kanadu, Eunice je počela sumnjati u evanđelje i u ono što je jednom znala da je bilo istinito. Počela se pitati je li Joseph Smith doista bio prorok i je li Mormonova knjiga doista bila Sveto pismo. Provela je mnoge besane noći, razmišljajući da je mogla biti obmanuta.
Gospodin je pokazao Eunicinu borbu Eliji u snu, i on se odmah vratio u New York. Kada je pokucao na njezina vrata, Eunice je bila začuđena – planirala mu je reći da više ne vjeruje kada ga ponovno vidi. Umjesto toga, pustila ga je unutra. Kada ju je Elijah pozvao na svoju propovijed te večeri, oklijevala je i nije željela ići. No naposljetku je popustila i otišla je poslušati što je imao za reći.
U svojoj propovijedi, Elijah je citirao 1 Petrovu 4:12, koja kaže »prestanite se čuditi… požaru koji bijesni među vama da vas iskuša«. Vatreno iskušenje koje je željelo uništiti Eunicinu vjeru nije moglo uspjeti – čim je Eunice čula Eliju kako govori, njezine su sumnje iščezle.Knjiga Sveci opisuje to na ovaj način: »Sigurnost koju je jednom osjećala ponovno ju je preplavila.«3
Sigurnost nas može ponovno preplaviti
Eunicino iskustvo me je dirnulo i opetovano sam se osvrtala na njega. Baš kao Eunice, učila sam iz Elijinih jednostavnih i snažnih riječi. Ne trebamo se »čuditi« što imamo pitanja o svojoj vjeri. To je sasvim u redu. Iako se jednom činilo da nam se istina slijeva s Neba, kasnije može biti trenutaka kada ćemo osjetiti duhovnu sušu. Možemo se pitati jesmo li ikada uistinu osjetili kišu. Bez odgovora ili potvrda u tom trenutku, možemo se nastaviti moliti za kišu objave. Možemo tražiti svjedočanstvo da znamo da je ono što je bilo istinito jučer još uvijek istinito i danas. Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je: »Ako je bilo ispravno kada ste molili o tome, vjerovali u to i živjeli za to, ispravno je i sada… Suočite se sa svojim sumnjama. Ovladajte svojim strahovima.«4
Ponovnim otvaranjem vrata svom prijatelju misionaru, čak i kada se pitala zašto bi to učinila, Eunice je ponovno otvorila svoje srce. Gospodin je mogao iznova dosegnuti Eunice i pomoći joj da osjeti potvrdu svega što je jednom znala. Na sličan način, svatko od nas može ostaviti vrata otvorena vjeri čak i kada se borimo sa sumnjama. Možemo nastaviti činiti ono što je ispravno i tražiti objavu – čak i kada nismo sigurni zbog čega to točno činimo.
Vrata držimo otvorenima nastavljajući činiti male stvari za koje nam je Bog rekao da su dobre za naše duše. Nastavljamo svetkovati šabat i dolaziti na naše sastanke. Čitamo Sveta pisma čak i ako je to ponekad samo jedan stih. Slušamo pjesme i govore sa sabora. Razgovaramo s Nebeskim Ocem o svojim nedoumicama i nadama i tražimo ga da nam pomogne spoznati istinu. Obdržavamo zapovijedi, kajemo se i tražimo suputništvo Duha Svetoga.
Ako nemamo ništa više nego želju da vjerujemo, i dalje možemo nastaviti činiti male stvari i dozvoliti želji da radi u nama. Možemo sačuvati malo prostora u svojim srcima da se razvije više uvjerenja. (Vidi Alma 32:27.)
Što znam
Iako sam s vremena na vrijeme propitkivala, lutala i sumnjala, naučila sam i ponovno naučila za sebe da je ovo Kristova Crkva. Iako je Joseph Smith bio nesavršen čovjek, znam da je bio nadahnuti Božji prorok koji je žrtvovao sve i dao sve od sebe. Također znam da je Mormonova knjiga istiniti drevni zapis i Sveto pismo sačuvano samo za nas u naše doba. Nebeski Otac nastavlja mi potvrđivati ove istine svaki dan. I drago mi je što je potvrdio ove istine i za Eunice Franklin.
Znam da dok otvaramo svoja vrata i srca za istinu, Bog će nam pomoći osjetiti što je stvarno i što nije kroz Duha Svetoga. Naša će duhovna iskustva biti neporeciva u trenutku. I svaki trenutak nakon toga, kada osjetimo da se sumnja ušuljava, možemo se podsjetiti kako smo se osjećali. Baš kao i kod Eunice, naša sigurnost u evanđeoske istine može se vratiti preplavljujući nas.
Ne moramo predugo živjeti u suši sumnji ako ćemo se držati za svoja duhovna iskustva. Starješina Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice kaže: »Prigrlite svoja sveta sjećanja… Imajte povjerenja da vam dolaze od vašega Nebeskog Oca i njegovoga ljubljenog Sina. Neka vam donesu strpljenje za vaše sumnje i razumijevanje za vaše poteškoće. Obećavam vam da će vam, dok svojevoljno priznajete i pažljivo cijenite duhovno određujuće događaje u svojem životu, više njih doći.«5
Znam da je onima koji nastoje stvoriti nova duhovna iskustva i koristiti vjeru u Krista ovo obećanje istinito: »Tko vjeruje u [Krista], sigurno neće nikada ožednjeti« (Ivan 6:35). Odgovori koje trebamo doći će. Možemo proći kroz vatrena iskušenja koja Sotona stavi pred nas. I mi možemo ostati vjerni našem brižnom Bogu sve naše dane.