Kako možemo razgovarati o zlostavljanju
Ovdje je nekoliko prijedloga za žrtve zlostavljanja, njihove crkvene vođe i njihove obitelji.
Fotografija: Getty Images
Spasitelj je govorio ozbiljno o zlostavljanju: »A tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora« (Matej 18:6; vidi i Marko 9:42; Luka 17:2).
Zlostavljanje je maltretiranje ili zanemarivanje drugih (poput djeteta ili bračnog druga, starije osobe ili osobe s invaliditetom) na način koji uzrokuje fizičku, emocionalnu ili seksualnu povredu. Crkveni stav je da se zlostavljanje ne može tolerirati ni u kakvom obliku.
Sljedeće ideje mogu pomoći, bez obzira jeste li žrtva zlostavljanja ili žrtvin crkveni vođa ili roditelj.
Žrtvama
Kao žrtva1 zlostavljanja, vi niste krivi za zlostavljanje koje ste iskusili niti trebate oprost za djela koja je netko poduzeo protiv vas. Možete se pitati kako Spasitelj može pomoći iscijeliti vas. Možda mislite da je Spasiteljeva pomirbena žrtva samo za one koji su sagriješili i trebaju se pokajati.
Kako vam onda Spasitelj može pomoći? Zbog svoje žrtve, on razumije. Spasitelj ima božansku empatiju. Iako ne znamo točno kako je Spasitelj mogao osjetiti sve naše boli, možemo imati vjere da on na savršen način razumije svakog muškarca, ženu i dijete (vidi 2 Nefi 9:21). On može pružiti mir i snagu da se krene naprijed.2
Kroz svoje Pomirenje, Spasitelj pomaže onima koji su bili povrijeđeni. On nam može pomoći »liječeći nas i nadoknađujući nam za svu patnju koju nevini trpimo«.3
Bez obzira kada će ili na koji način prijestupnik biti pozvan na odgovornost, možete »biti sigurni da će Savršeni Sudac, Isus Krist, sa savršenim poznavanjem detalja, pozvati sve zlostavljače na odgovornost za svako nepravično djelo«.4 Znajte također da će oni »koji zlostavljaju bračnog druga ili potomstvo… jednoga dana stajati odgovorni pred Bogom«.5
Crkvenim vođama
Svi vođe i učitelji koji služe mladima i djeci obvezni su proći obuku putem interneta »Protecting Children and Youth« [Zaštita djece i mladih].6
Nijedan crkveni vođa ne bi trebao nikada odbaciti izvješće o zlostavljanju ili savjetovati člana da ne prijavi kriminalnu aktivnost.7 Crkveni vođe i članovi trebaju ispuniti sve pravne obveze da prijave zlostavljanje građanskim autoritetima. Međutim, područja imaju različite zakone za prijavljivanje. U nekim područjima zahtijeva se da pripadnici svećeništva kontaktiraju policiju, dok druga područja to zabranjuju.
Važno je za vođe da razumiju da žrtva zlostavljanja može imati poteškoća vjerovati drugima – naročito osobama na pozicijama ovlasti. Situacija može biti emocionalno izazovna; žrtvine poteškoće u razgovoru o tome možda nisu povezane izravno s vama ni na koji način. Sastanak s vođama nasamo može biti zastrašujući za žrtve zlostavljanja. Žrtve mogu pozvati odrasle osobe od povjerenja da budu s njima kada se sastanu sa svećeničkim vođama.8
Bez obzira kada je netko bio zlostavljan, on ili ona mogu imati koristi od podrške i profesionalne pomoći. Većina žrtava najbolje ozdravlja kada se njihove emocije uvaže, osjećaju se sigurno i zaštićeno, osjećaju da im netko vjeruje i razumiju kako je zlostavljanje utjecalo na njih. Podrška im može pomoći pronaći mir i da se ne osjećaju usamljeno dok nastoje pronaći iscjeljenje.9
Biti protiv zlostavljanja bez obzira tko je uključen treba biti mjerilo. Međutim, kada su prijestupnici na pozicijama ovlasti i povjerenja, zlostavljanje je ozbiljnije i može biti štetnije za žrtvu. Osobe na pozicijama povjerenja koje zlostavljaju druge trebaju biti izložene višim mjerilima jer su prekršile povjerenje žrtve. Crkva ima politiku nulte tolerancije za zlostavljanje i to se naročito odnosi na one na pozicijama povjerenja i ovlasti.
Roditeljima
Iako priče o zlostavljanju kada se radi o nekome tko ima ovlast primaju puno više pažnje u vijestima, žrtve najčešće zlostavlja netko koga poznaju. Prijestupnik može biti član obitelji, rođak ili susjed. Prijestupnik može biti bilo koje dobi. Prijestupnik je rijetko potpuni stranac.10
No ima mnogo znakova zlostavljanja o kojima možemo podučiti svoju djecu kako bismo im pomogli prepoznati ih i izbjegavati. Podučite svoju djecu da mogu reći ne ako im netko kaže da učine nešto što znaju da je pogrešno. Evo nekoliko primjera kako prijestupnici mogu siliti, prijetiti ili poticati žrtve:
-
Počinitelji koriste svoj položaj, ovlast, dob, veličinu ili znanje da prisile žrtvu da učini ono što oni žele.
-
Kažu da ne žele biti žrtvin prijatelj osim ako žrtva ne učini ono što kažu.
-
Uzmu nešto i ne žele to vratiti osim ako žrtva ne učini ono što kažu.
-
Prijete širiti laži o žrtvi osim ako žrtva ne popusti.
-
Nude darove, usluge ili druge nagrade kako bi dobili što žele.
-
Kažu žrtvama da im nitko neće vjerovati i da će biti u nevolji ako kažu nekome o zlostavljanju.
-
Prijete da će ozlijediti žrtvu ili voljenu osobu ako žrtva ne učini ono što kažu.11
Razgovor o zlostavljanju kompleksna je situacija. Ne postoje jednostavni odgovori, no možemo pronaći veliku utjehu u riječima starješine Davida A. Bednara iz Zbora dvanaestorice apostola: »Ne postoji fizička bol niti duhovna rana, ni tjeskoba duše ni bol u srcu, ni bolest ni slabost s kojima bismo se vi ili ja ikada suočili u smrtnosti, a da ih Spasitelj nije prvi iskusio. U trenutku slabosti možda ćemo zavapiti: ‘Nitko ne zna kako je. Nitko ne razumije.’ Ali Sin Božji savršeno zna i razumije, jer on je osjetio i ponio naša osobna bremena. A zbog svoje beskrajne i vječne žrtve (vidi Alma 34:14) on savršeno suosjeća i može nam pružiti svoju ruku milosrđa. On može posegnuti prema nama, dodirnuti nas, pomoći nam, iscijeliti nas i osnažiti da budemo više nego što bismo ikada mogli biti i pomoći nam učiniti ono što nikada ne bismo mogli učiniti oslanjajući se samo na vlastitu moć.«12
Oče moj, Simon Dewey
Okrenimo se Knezu mironosnom i kroz njega nađimo nadu i iscjeljenje.