Stjecanje moje vjere korak po korak
Za stjecanje svjedočanstva potrebno je vrijeme. Često je potrebno da se mala iskustva saberu.
Jedan od definirajućih trenutaka u mom životu dogodio mi se u dobi od 10 godina, kad sam proveo dva tjedna učeći katolički nauk u rimokatoličkoj misiji Loreto, oko 32 kilometra od moga ruralnog doma u Silobeli u Zimbabveu. Spoznao sam i zavolio Spasitelja Isusa Krista i ugledao sam se na Gospodina kroz ove rane lekcije i dojmove.
Dok sam bio u katoličkoj kapeli, vidio sam slike s prizorima iz Spasiteljevog života zalijepljene na zid: prizorima rođenja Isusa Krista, podučavanja u hramu, molitve u Getsemanskom vrtu, nošenja križa do Kalvarije, raspeća na Golgoti i njegovog Uskrsnuća. Zaista me rastužilo vidjeti one čavle i trnje. Dok sam došao do slike Raspeća, moje su oči bile ispunjene suzama. I svaki bih put zaplakao i rekao: »Hej, on je zaista pretrpio mnogo, samo za mene.«
Tijekom obreda potvrde, jedan od svećenika pogledao me je u oči i rekao: »Ti si svjetlo svijeta« (vidi Matej 5:14). Zatim je, pokazujući goruću svijeću, naveo Spasiteljeve riječi: »Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog« (Matej 5:16).
Dok sam učio više o Isusu, počeo sam željeti služiti drugima. Na primjer, morali smo ići po našu vodu 8 kilometara daleko od našeg sela. Često bi žene u selu, uključujući moju majku, nosile posudu od 20 litara na svojoj glavi, punu vode. Nakon mog iskustva u katoličkom sjemeništu, često sam gurao posudu vode od 200 litara da pomognem mojoj majci i također sam pomagao dvjema drugim udovicama koje su bile naše susjede. Sjećam se dobrog osjećaja koji sam imao svaki put kad bih pomogao drugima.
Ova su iskustva pomogla razviti moju vjeru u Nebeskog Oca i Isusa Krista te su me neizravno pripremila da prihvatim evanđelje Isusa Krista u dobi od 22 godine.
Primanje Mormonove knjige
Odrastao sam u vrijeme promjena u mojoj zemlji. Bijela manjina koju je vidio Ian Smith proglasila je neovisnost od Britanije 1965. godine. To je rezultiralo sankcijama od Ujedinjenih naroda i potaklo godine građanskog rata koji je trajao do 1980 godine, koja je obilježila neovisnost Zimbabvea. Kad sam dovršio svoje školovanje, preselio sam se u grad radi posla i nisam išao ni u jednu crkvu nekoliko godina.
Jednoga dana igrao sam se sa sinovima mojeg šefa. Imali su imali devet i sedam godina. Oni su rekli: »Znate da je naš otac predsjednik ogranka u našoj Crkvi.« Objasnili su što je predsjednik ogranka i ja sam, ne razmišljajući, rekao: »Vaš otac neće ići u nebo.« Shvatio sam da sam teško pogriješio i očajnički sam razmišljao o tome što im mogu reći da učinim da zaborave moje komentar. Na kraju dana, kad su ugledali svog oca, otrčali su k njemu i ponovili što sam rekao. Mislio sam da ću izgubiti posao.
Moj mi je šef ranije pokazao jaknu iz vremena kad je bio u vojsci, iz koje je bilo očito da je ubijao. Zbog toga sam rekao to što sam rekao. On me, na vrlo miran način, upitao zašto sam to rekao. Rekao sam: »Šefe, sjetite se, rekli ste da ste ubijali u ratu. U Bibliji piše ‘Ne ubij!’«
Pitao me u koju crkvu idem. Rekao sam mu da sam išao u Katoličku crkvu, ali nisam bio već sedam godina. On je iznio iskustva iz Starog zavjeta o ratovima i neprijateljstvima i zatim mi je dao primjerak Mormonove knjige. Bio sam tako uzbuđen što nisam izgubio posao.
On mi je dao Mormonovu knjigu 1981. godine, ali nisam je čitao, čak niti otvorio, dvije godine. Jedne nedjelje bilo mi je dosadno kad su moji prijatelji bili na putu, pa sam uzeo knjigu, otišao na obližnju željezničku stanicu i čitao. Toga dana kada sam čitao, mogao sam osjetiti poticaj da činim dobro, ali ono što me zaista dirnulo kasnije u mojem čitanju bilo je poglavlje 3 Nefi 11. Čitao sam o preživjelim Nefijcima koji su prošli kroz rat i nevolje i tada im se Spasitelj Isus Krist ukazao.
Moja je zemlja prošla kroz svoj rat tijekom 15 godina. Neki od ljudi s kojima sam odrastao u mojem selu otišli su u rat i nisu se vratili. Drugi su bili doživotno osakaćeni.
Stoga, dok sam čitao o Nefijcima, osjećao sam kao da Spasitelj Isus Krist poseže prema meni kad je rekao: »Ustanite i priđite mi, da biste mogli… opipati otiske čavala na rukama mojim i na nogama mojim, kako biste mogli znati da sam ja Bog Izraelov i Bog cijele zemlje, te da bijah pogubljen za grijehe svijeta« (3 Nefi 11:14).
Osjećao sam kao da on poseže prema meni, pozivajući me da mu dođem. Shvatio sam da ja to mogu. To je sve promijenilo.
Stjecanje mojeg svjedočanstva
Trebalo je nekoliko mjeseci da skupim hrabrost otići u crkvu. Znao sam gdje se crkva nalazi, ali nije bilo misionara u našem malom ogranku. U veljači 1984. ušao sam u kapelu u Kwekweu. Htio sam odmah otići. Nisam bio siguran da pripadam tu i sjedio sam straga, spreman pobjeći. Nakon uvodnog dijela predsjednik ogranka Mike Allen iznio je svoje svjedočanstvo o Spasitelju Isusu Kristu i Mormonovoj knjizi. Osjetio sam se povezanim. Sljedeća osoba također je iznijela svoje svjedočanstvo o Spasitelju i Mormonovoj knjizi, kao i treća. Bio sam ushićen. Nisam mogao skupiti hrabrost da izađem za govornicu, pa sam ustao tamo gdje sam bio i rekao: »Volim Isusa. Čitam Mormonovu knjigu.« I onda sam sjeo. To je bio početak mojeg svjedočanstva.
Ta su svjedočanstva bila Gospodinov način posezanja prema meni jer mi je to pomoglo osjetiti da tamo pripadam. Osjetio sam da su to moja braća i sestre. Tijekom sljedećih dana molio sam se za njih i za prihvaćanje. Susreo sam članove tamo koji su bili tako ljubazni i koji su mi pomogli.
Mnogo se toga dogodilo toga dana kad sam ušao u kapelu. Pitam se što bi se dogodilo da ti članovi nisu iznijeli svoja svjedočanstva. Nikada ne znate ima li nekoga tko se muči. Kada ustanete i kažete što osjećate, to može biti točno ono što netko treba čuti.
Često iznosite svoja svjedočanstva. Kad to činite, osnažujete sebe i druge oko vas. Zauzimajte se za ono što znate. Dok slijedite savjet iz Mormonove knjige, više ćete se približiti Spasitelju.
Približite se Spasitelju
Vrijeme koje sam proveo u rimokatoličkoj misiji Loreto dovelo me je na put da postanem učenik Spasitelja Isusa Krista. Od tada sam naučio da je biti učenik proces i da trebamo nastaviti kretati se naprijed bez obzira na naše slabosti i ograničenja. Kada prigrlimo poziv: »Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski« (Matej 5:48), napredovat ćemo prema vječnom životu »redak za retkom, odredbu za odredbom« (vidi Nauk i savezi 98:12).
Znamo da put neće uvijek biti lagan i usput ćemo doživjeti neke teškoće i boli, ali gledanje prema Gospodinu jedini je način da pronađemo mir u našem životu.
Pomirenje Spasitelja Isusa Krista znači mi sve. Znam da Spasitelj poseže prema nama. Trebamo pogledati gore, slijediti ga i posegnuti da uzdignemo druge kao što on poseže i uzdiže nas.
Naučio sam da je biti učenik proces i da trebamo nastaviti kretati se naprijed.
Ilustracije: Greg Newbold