Lekcije iz Mormonove knjige
Snažna promjena srca
Zahvaljujući Pomirenju Isusa Krista ne samo da možemo biti očišćeni od grijeha; možemo biti i izliječeni od grešnosti.
S Adamovim Padom, bolest i grijeh ušli su u svijet. Oboje mogu biti smrtonosni u svojim područjima. Od svih bolesti, možda nijedna nije tako prodorna ili razorna poput raka. U nekim zemljama više od trećine stanovništva razvit će neku vrstu raka, a odgovoran je za gotovo jednu četvrtinu svih smrti.1 Rak često započinje s jednom stanicom, tako malom da se može vidjeti samo kroz mikroskop. Ali može brzo rasti i širiti se.
Pacijenti s rakom podvrgavaju se liječenju kako bi se rak smanjio. Potpuno smanjenje znači da se dokazi bolesti više ne mogu otkriti. Međutim, stručnjaci brzo naglašavaju da iako se bolest možda povukla, to ne znači nužno da je pacijent izliječen.2 Stoga, iako povlačenje daje olakšanje i nadu, bolesnici od raka uvijek se nadaju nečemu višem od povlačenja – nadaju se da će biti izliječeni. Prema jednom izvoru: »Kako bi netko bio izliječen od raka, potrebno je čekati i vidjeti hoće li se rak ikada vratiti, stoga, vrijeme je ključni čimbenik. Ako pacijent ostane u stanju povlačenja nekoliko godina, rak je možda izliječen. Određene vrste raka mogu se ponovno pojaviti nakon mnogo godina u povlačenju.«3
Bolest i grijeh
Koliko je god rak razoran za tijelo, grijeh je još razorniji za dušu. Grijeh obično počinje malen – ponekad neprimjetno malen – ali može brzo rasti. Prvo razjeda, zatim sakati i zatim ubija dušu. On je glavni uzrok – doista, jedini uzrok – duhovne smrti u cijelom stvaranju. Liječenje za grijeh je pokajanje. Pravo je pokajanje 100 posto učinkovito u stavljanju grešnika u stanje povlačenja, to jest u ostvarivanju otpusta grijeha. Ovaj otpust omogućuje olakšanje i radost duši. Međutim, primanje otpusta grijeha i oslobođenje od njegovih simptoma i učinaka ne znači nužno da je grešnik potpuno izliječen. Postoji nešto u srcu palog čovjeka što dopušta grijeh ili mu je podložno. Stoga se grijeh može ponoviti, čak i nakon mnogo godina stanja povlačenja. Ostati u otpustu, ili drugim riječima, zadržati otpust grijeha, ključno je za potpuno iscjeljenje.
Očišćeni i izliječeni
Ova nam analogija pomaže razumjeti da duhovno moramo biti ne samo očišćeni od grijeha već i izliječeni od grešnosti. Ovaj rat koji postavlja našu volju da činimo dobro protiv naše naravi da činimo loše može biti zamoran. Budemo li vjerni, pobijedit ćemo ne samo zato što smo nametnuli našu volju našoj naravi, već zato što smo podložili našu volju Bogu i on je promijenio našu narav.
Kralj Benjamin je podučio: »Jer naravan je čovjek neprijatelj Bogu, i bijaše od pada Adamova, i bit će u vijeke vjekova, osim ako se prepusti poticajima Svetoga Duha, i odloži naravnoga čovjeka… kroz pomirenje Krista Gospodina« (Mosija 3:19). Kao odgovor na ovo i druga učenja, Benjaminov se narod molio: »O iskaži milosrđe, i primijeni pomirbenu krv Kristovu tako da možemo primiti oprost grijeha svojih, i da naša srca mogu biti očišćena« (Mosija 4:2; naglasak dodan). Nakon što su se pomolili, Gospodin je odgovorio na njihovu dvostruku molbu. Prvo, »Duh Gospodnji siđe na njih, i oni bijahu ispunjeni radošću, primivši otpust grijeha svojih, i imajući mir savjesti« (Mosija 4:3).
Vidjevši da je njegov narod »u stanju povlačenja«, kralj Benjamin ih je potaknuo prema potpunom lijeku podučavajući ih kako ostati u otpustu (vidi Mosija 4:11–30). »Budete li činili to«, obećao je, »uvijek ćete se radovati, i biti ispunjeni ljubavlju Božjom, i uvijek ćete sačuvati otpust grijeha svojih« (Mosija 4:12).
Ljudi su vjerovali i obvezali se za riječi kralja Benjamina, nakon čega je Gospodin odgovorio na drugi dio njihove molitve – da »srca [njihova] mogu biti očišćena«. U zahvalnosti i hvali narod je zavapio: »Duh[] Gospoda Svemogućega… izvede snažnu promjenu u nama, odnosno u srcima našim, te nemamo više sklonosti činiti zlo, već činiti dobro neprestance« (Mosija 5:2). Kralj Benjamin objasnio je da je ova snažna promjena značila da su rođeni od Boga (vidi Mosija 5:7).
»Kako se to zbilo?«
Prorok Alma podučavao je da se moramo i pokajati i biti rođeni ponovno – rođeni od Boga, promijenjeni u našim srcima (vidi Alma 5:49). Dok se neprestano kajemo, Gospodin će uzeti sve naše grijehe i uzet će ono što prirodno uzrokuje ili dopušta grijeh u nama. Ali, riječima Enoševim: »Gospode, kako se to zbilo?« (Enoš 1:7) Odgovor je jednostavan, ali dubok i vječan. Onima koji su iscijeljeni od bilo koje bolesti, fizičke ili duhovne, Gospodin je izjavio: »Tvoja te vjera ozdravila« (vidi Marko 5:34; Enoš 1:8).
Snažna promjena srca koju je Alma doživio bila je učinjena »u skladu s vjerom njegovom«, a srca njegovih sljedbenika bila su promijenjena kada »staviše uzdanje svoje u pravoga i živoga Boga« (Alma 5:12, 13). Srca naroda kralja Benjamina bila su »izmijenjena vjerom u ime [Spasiteljevo]« (Mosija 5:7).
Ako želimo imati ovakvu vrstu vjere, tako da možemo vjerovati Gospodinu svim svojim srcem, moramo čini ono što vodi k vjeri i zatim čini ono čemu vjera vodi. Među mnogim stvarima koje vode k vjeri, u kontekstu ove promjene srca, Gospodin je naglasio post, molitvu i riječ Božju. I iako vjera vodi k mnogim stvarima, pokajanje je njezin prvi plod.
Razmotrite sljedeća dva stiha iz knjige Helamanove koji ističu ova načela. Prvo, čitamo o ljudima koji su »postili… i molili se često, i postadoše… sve čvršći i čvršći u vjeri u Krista… toliko da se srca njihova pročistiše i posvetiše, a to posvećenje dolazi jer prepustiše srca svoja Bogu« (Helaman 3:35). Zatim, od Samuela, lamanskog proroka, učimo: »Svet[a] pism[a], da, proroštv[a] svetih proroka… navod[e] na vjeru u Gospoda i na pokajanje, a ta vjera i pokajanje donose im promjenu srca« (Helaman 15:7).
Ovisni o Bogu
Ovdje trebamo zastati i priznati da je ova snažna promjena o kojoj govorimo učinjena u nama; mi ju ne činimo. Mi smo sposobni pokajati se, promijeniti naše ponašanje, naše stavove, čak i naše želje i uvjerenja, ali izvan je naše moći i sposobnosti promijeniti našu narav. Za ovu snažnu promjenu potpuno smo ovisni o Svemogućem Bogu. On je taj koji milostivo pročišćuje naša srca i mijenja našu narav »nakon svega što možemo učiniti« (2 Nefi 25:23). Njegov je poziv stalan i siguran: »Pokaj[te se], i do[đite] k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću [vas] iscijeliti« (3 Nefi 18:32; naglasak dodan).
Učinak iscjeljenja od grešnosti jest da postajemo »promijenjeni iz svoga tjelesnog i palog stanja u stanje pravednosti… postajući njegovi sinovi i kćeri; i tako postaj[emo] nova stvorenja« (Mosija 27:25, 26). Naša lica sjaje svjetlom Kristovim. Štoviše, Sveta pisma nam kažu da »nijedan koji je rođen od Boga ne živi u grijehu« (1 Ivanova 5:18). To nije tako zato što nismo sposobni griješiti, već zato što je naša narav sada ne griješiti. To je zaista snažna promjena.
Treba se sjetiti da je doživljavanje snažne promjene srca proces tijekom vremena, ne točka u vremenu. Promjena je obično postupna, ponekad polagano neprimjetna, ali je stvarna, moćna i potrebna.
Ako niste još iskusili takvu snažnu promjenu pitao bih vas: Jeste li se pokajali i primili otpust svojih grijeha? Proučavate li Sveta pisma? Postite li i molite li se često, da biste postali sve čvršći i čvršći u vjeri Kristovoj? Imate li dovoljno vjere da se uzdate u Gospodina svim svojim srcem? Stojite li postojano u toj vjeri? Pazite li na svoje misli, riječi i djela i poštujete li zapovijedi Božje? Činite li ove stvari, uvijek ćete se radovati i biti ispunjeni ljubavlju Božjom i uvijek zadržati otpust svojih grijeha. A ako ostanete u otpustu, bit ćete iscijeljeni, izliječeni i promijenjeni!
Isus Krist ima moć očistiti nas od naših grijeha i također izliječiti nas od naše grešnosti. On je moćan da spasi, i s tim ciljem, on je moćan da promijeni. Budemo li prepustili naša srca njemu, primjenjujući vjeru provođenjem svih promjena koje smo sposobni provesti, on će primijeniti svoju moć u nama kako bi ostvario ovu snažnu promjenu srca (vidi Alma 5:14).