Govorimo o Kristu
Moć vjere
Autorica živi u Oregonu, SAD.
Kada bi nas Nebeski Otac oslobodio naših kušnji samo zato jer smo ga zamolili, tada bi nam uskratio ta ista iskustva potrebna za naše spasenje.
Jedne godine na koledžu dok sam pisala ispit počeo me boljeti vrat. Bol nije prestajala ni kada je napetost ispita prošla. Posavjetovala sam se s liječnicima i fizioterapeutima te pokušala s raznim tretmanima, ali bol se i dalje nastavljala. Tijekom sljedeće godine, dok sam se borila s tom boli, borila sam se i s jačanjem svoje vjere. Provela sam mnogo vremena moleći se, proučavajući Sveta pisma i tražeći svećeničke blagoslove. Osjećala sam da ako imam dovoljno vjere, bit ću izliječena.
Isus Krist je liječio bolesne, slijepe, hrome, gubave – »prema [njihovoj] vjeri« (Matej 9:29). Znala sam kako on posjeduje moć iscijeliti me kao što je imao za mnoge druge tijekom svojeg smrtnog života. Stoga sam zaključila da me samo moj nedostatak vjere držao podalje od ozdravljenja, pa sam udvostručila svoja nastojanja. Kada sam nastavila s fizikalnom terapijom, molila sam i postila te proučavala i vjerovala. Pa ipak, moja je bol ustrajala.
Sveta nas pisma uče da s vjerom možemo činiti čuda (vidi Matej 17:20), ali mi ta neznatna patnja svejedno nije bila olakšana. Gdje se nalazila snaga moje vjere? Naposljetku, tiho sam prihvatila svoju situaciju, pronašla način suočiti se sa svojom boli i postala sretna jer sam mogla sačuvati potpuno razumijevanje vjere i ozdravljenja za ubuduće.
Nekoliko sam godina kasnije razgovarala s prijateljicom koja se borila sa strašnom mučninom zbog čega je svoju prvu trudnoću provela više puta u bolnici. Erin je željela imati još jedno dijete, no bojala se da će morati trpjeti onu istu neugodnost s kojom se suočavala tijekom prve trudnoće. Rekla mi je da je postila i molila te da je uistinu vjerovala da Nebeski Otac od nje ne bi tražio isto i drugi put.
Dok smo razgovarale, prisjećala sam se navoda iz Svetog pisma: »Prestanite i znajte da sam ja Bog« (Psalam 46:11). Razmišljala sam o vlastitom iskustvu spoznaje da prestanem usred nevolje i potaknula sam Erin da nastavi imati vjere, no da ta vjera ne ovisi o tome hoće li ili neće iskusiti mučninu u sljedećoj trudnoći.
Dok sam tako nastavila proučavati načelo vjere, okrenula sam se Alminom govoru o vjeri u kojem naučava: »Ako, dakle, vjeru imaš, nadaš se onomu što ne vidiš, a što je istinito« (Alma 32:21).
Razmišljajući o tom Svetom pismu, otkrila sam da vjera nije ono što sam mislila da jest. Vjera je, kako nas podučava Alma, nada u istinska načela. Imati vjere ne znači kako vjerujemo da će nam Nebeski Otac uvijek dati ono što ga tražimo kada ga tražimo. Imati vjeru da će Krist izliječiti moj vrat ili da će podariti Erin trudnoću bez mučnine ne znači imati vjeru u istinita načela. Ipak, možemo imati vjere da Krist ima moć iscijeliti, da razmišlja o nama, da će nas ojačati i da ako izdržimo, možemo biti dostojni vječnog života.
Gospodin je obećao: »Što god u vjeri zamoliš vjerujući da ćeš primiti u ime Kristovo, primit ćeš« (Enoš 1:15). Vjerujem da moć ovog obećanja leži u savjetu da se vjeruje »u ime Kristovo«. Dio The Bible Dictionary o molitvi nas uči: »Mi molimo u Kristovo ime kada je naš um um Krista, a naše želje želje Krista – ‘kada [njegove] riječi ostanu u [nama]’ (Ivan 15:7). Mi zatim tražimo stvari koje Bog može dati. Mnoge molitve ostaju neodgovorene zato što uopće nisu u Kristovo ime; one ne predstavljaju njegov um niti na jedan način, nego iskaču iz sebičnosti ljudskog srca.«
Kada tražimo u vjeri za nešto što je u skladu s Božjom voljom, on će nam udijeliti prema našim željama. Nebeski Otac nas zna, voli i želi nam sve što je potrebno kako bismo se vratili u njegovu nazočnost. A ponekad to uključuje iskušenja, probleme i izazove (vidi 1. Petrova 1:7). Kada bi nas Nebeski Otac oslobodio naših kušnji samo zato jer smo ga zamolili, tada bi nam uskratio ta ista iskustva potrebna za naše spasenje. Moramo naučiti vjerovati u Božji naum za nas i predati svoju volju njegovoj. Dok usklađujemo svoje želje s njegovima i priznajemo našu potpunu ovisnost o njemu, možemo biti dostojni primiti »cilj svoje vjere: spasenje duša« (1. Petrova 1:9).