2015.
Tko je tvoj junak?
travanj 2015


Tko je tvoj junak?

Autorica živi u Kaliforniji, SAD.

Ellie je znala tko je njezin junak, ali ju je bilo previše strah to izgovoriti.

»Savjest ti imaj i nad sobom vlast, u vjeri ostaj i služi na čast« (Dječja pjesmarica, 50).

Ellie je nervozno grizla nokat na palcu. Gospođica Fitz je prolazila kroz redove stolova i ispitivala učenike, jednog po jednog.

»Tko je tvoj junak?« Gospođica Fitz je upitala Jeremyja.

Jeremy nije tratio ni trenutka. »Moj tata!«, rekao je ponosno.

Gospođica Fitz se nasmiješila. »A tvoj, Sarah?«

Njezin je odgovor bio jednako brz. »Abraham Lincoln.«

Ellie je osjetila kako joj srce lupa dok je gospođica Fitz nastavila niz red učenika. Razgovarali su o junacima čitav dan, a sada su svi trebali reći tko je njihov junak – pred cijelim razredom!

Amber i Justin su rekli da su njihove mame njihovi junaci. Walter je rekao da je to njegov djed. Nekoliko drugih učenika je reklo kako je njihov junak kralj ili predsjednik.

Samo je par učenika ostalo prije nego je gospođica Fitz došla do Ellie. Morala je smisliti heroja – brzo.

Ellie je pogledala u svoje cipele, posramljena. Smisliti junaka nije bio problem. Ona je već znala svog junaka. To je Isus Krist. On je iscijelio bolesne, uzdignuo mrtve i platio cijenu grijeha svih drugih. On je bio najveći junak koji je ikad živio! Samo ju je bilo previše strah to izgovoriti.

Ellie je ponovno zagrizla nokat palca pri pomisli izgovaranja pred čitavim razredom da je Isus Krist njezin junak. Što ako joj se Jeremy bude smijao? Što ako Sarah i Amber budu šaptale o njoj pod odmorom?

Naravno da je znala da je Isus Krist junak. Ali to nije značilo da su svi drugi trebali to znati.

Gospođica Fitz je stala ispred Elinog stola i nasmiješila se. »A tko je tvoj junak, Ellie?«

Ellie je pogledala niz red učenika pored nje do gospođice Fitz. »Abraham Lincoln«, šapnula je.

Gospođica Fitz se nasmiješila. »Dobro!«, rekla je prije nego je nastavila do idućeg učenika u redu.

Čim je prošla, Ellina ramena su se opustila. Hvala Bogu da je prošlo. Posljednja stvar koja joj je trebala je da svi u razredu doznaju da je njezin junak –

»Isus Krist«, rekao je glas.

Elline oči su se raširile dok je polagano pogledala u tom smjeru. Tamo – samo malo dalje niz red – sjedio je maleni dječak razbarušene kose. Bio je mršav i sramežljiv, i uvijek je sjedio u zadnjim redovima razreda. Ellie mu niti ime nije znala. Nije se mogla sjetiti da je izgovorio niti jednu riječ – do sad.

Nekoliko učenika se okrenulo i buljilo u dječaka, ali on ih nije primijetio. Samo je ponovno pogledao u gospođicu Fitz i ponovno izgovorio. »Moj junak je Isus Krist.«

Gospođica Fitz se osmjehnula i nastavila niz red. Ellie je zaprepašteno gledala u dječaka. Bilo ju je strah reći svima tko je njezin junak, ali njega nije. Nije čak niti išao u njezinu crkvu! Ali je znao koliko je važno biti primjer Isusa Krista, čak i kada je to teško.

Ellie se nasmiješila dječaku. Neće ju više biti strah reći tko je njezin junak. Naposljetku, sada je imala dva.