Prilike za dobročinstvo
Gospodnji način pružanja pomoći onima koji imaju materijalne potrebe zahtijeva ljude koji su iz ljubavi posvetili sebe i ono što imaju Bogu i njegovom djelu.
Moja draga braćo i sestre, svrha moje poruke je odati počast i hvalu onome što je Gospod učinio i dalje čini kako bi služio siromašnima i potrebitima među svojom djecom na zemlji. On voli svoju djecu kojima je pomoć potrebna, kao i one koji žele pomoći. I osmislio je načine da blagoslovi i one koji trebaju pomoć, i one koji će je udijeliti.
Naš Nebeski Otac čuje molitve svoje djece diljem zemlje koja se mole za hranu da bi jeli, odjeću da bi pokrili svoja tijela i dostojanstvo koje bi imali kada bi bili u mogućnosti da sami sebe izdržavaju. Te molbe dopiru do njega otkad je postavio muškarce i žene na zemlju.
Čujete za te potrebe tamo gdje živite i širom svijeta. Vaše je srce često dirnuto suosjećanjem. Kad naiđete na nekoga tko ima poteškoća pronaći posao, osjećate tu želju da pomognete. Osjećate to kada pođete u dom udovice i vidite da nema hrane. Osjećate to kada vidite fotografije uplakane djece koja sjede u ruševinama svog doma uništenog potresom ili vatrom.
Budući da Gospod čuje njihove vapaje i osjeća vašu duboku sućut spram njih, on je od početka vremena pružao načine svojim sljedbenicima da pomognu. Pozvao je svoju djecu da posvete svoje vrijeme, sredstva i sebe same da mu se pridruže u služenju drugima.
Njegov način pomaganja ponekad se nazivao živjeti zakon posvećenja. U drugom razdoblju njegov se način nazivao ujedinjeni red. U naše se vrijeme zove Crkveni program socijalne pomoći.
Imena i detalji djelovanja promijenjeni su kako bi udovoljili potrebama i okolnostima ljudi. Gospodnji način pružanja pomoći onima koji imaju materijalne potrebe zahtijeva ljude koji su iz ljubavi sebe i ono što imaju posvetili Bogu i njegovom djelu.
On nas je pozvao i zapovjedio nam da sudjelujemo u njegovom djelu kako bismo uzdigli osobe u potrebi. Mi sklapamo savez za to u vodama krštenja i u svetim hramovima Božjim. Obnavljamo naš savez nedjeljom kada blagujemo od sakramenta.
Moj cilj danas je opisati neke mogućnosti koje nam je pružio kako bismo pomogli drugima u potrebi. Ne mogu govoriti o svim mogućnostima u ovo naše kratko zajedničko vrijeme. Nadam se da ću obnoviti i osnažiti vašu predanost da djelujete.
Postoji crkvena pjesma o Gospodinovom pozivu na ovo djelo koju sam pjevao otkad sam bio dječačić. U djetinjstvu sam obraćao više pažnje na veselu melodiju nego na snagu riječi. Molim se da danas u svojim srcima osjetite te riječi. Poslušajmo ih ponovno:
Jesam li danas učinio nešto dobro?
Jesam li pomogao nekome u potrebi?
Jesam li razvedrio tužne, ili obradovao nekoga?
Ako ne, onda sam podbacio.
Je li ičije breme bilo lakše danas
Jer sam bio voljan dijeliti?
Jesu li bolesni i tegobni dobili pomoć na svom putu?
Kad im je trebala moja pomoć, jesam li bio tu?
Probudite se i učinite više
Od maštanja o svom nebeskom dvoru.
Dobročinstvo je zadovoljstvo, radost bez mjere,
Blagoslov dužnosti i ljubavi.1
Gospod redovito šalje pozive na buđenje svima nama. Ponekad to može biti iznenadan osjećaj sućuti za nekoga u potrebi. Otac to može osjetiti kada vidi dijete koje padne i ogrebe koljeno. Majka je to možda osjetila kada je čula uplašeni plač svog djeteta u noći. Sin ili kćer mogu osjetiti sućut za nekoga tko je naizgled tužan ili uplašen u školi.
Svi smo bili dirnuti osjećajima sućuti za osobe koje uopće i ne poznajemo. Na primjer, kada ste čuli vijesti o valovima koji su nagrnuli širom Pacifika zbog potresa u Japanu, osjetili ste brigu za one koji su možda bili povrijeđeni.
Osjećaji sućuti dolaze tisućama vas koji ste saznali za poplavu u Queenslandu, Australija. Vijesti su bile uglavnom procjene broja osoba kojima je potrebna pomoć. No mnogi su od vas osjetili patnju ljudi. Na poziv za buđenje odgovorilo je 1500 ili više dobrovoljaca iz Crkve u Australiji koji su došli da pomognu i pruže utjehu.
Pretvorili su svoje osjećaje sućuti u odluku da djeluju prema svojim savezima. Vidio sam blagoslove koji dolaze osobi koja prima pomoć, kao i osobi koja koristi priliku da je pruži.
Mudri roditelji u svakoj potrebi drugih vide način donošenja blagoslova u živote svojih sinova i kćeri. Troje djece nedavno je nosilo spremnike s ukusnom hranom do naših vrata. Njihovi roditelji znali su da nam je potrebna pomoć i uključili su svoju djecu u priliku da nam služe.
Roditelji su blagoslovili našu obitelji svojim velikodušnim služenjem. Odlukom da omoguće svojoj djeci sudjelovati u davanju, prenijeli su blagoslove i na svoje unuke. Osmjesi djece dok su odlazila iz našeg doma pružili su mi sigurnost da će se to dogoditi. Oni će ispričati svojoj djeci o radosti koju su osjetili dok su ljubazno služili Gospodu. Sjećam se tog osjećaja tihog zadovoljstva iz djetinjstva dok sam čupao korov za susjeda na poziv mog oca. Kad god sam pozvan biti davatelj, sjetim se i vjerujem crkvenoj pjesmi »Divno je djelo Boga mog«.2
Znam da su ti stihovi napisani da opišu radost koja proizlazi iz štovanja Gospoda na Šabat. Ali ta djeca s hranom na našim vratima jednoga su radnog dana osjetila radost zbog vršenja Gospodnjeg djela. A njihovi roditelji vidjeli su priliku da čine dobro i šire radost kroz naraštaje.
Gospodinov način brige za potrebite pruža još jednu priliku roditeljima da blagoslove svoju djecu. Vidio sam to jedne nedjelje u kapeli. Malo dijete predalo je biskupu donacijsku omotnicu svoje obitelji kada je ušlo u kapelu prije sakramentalnog sastanka.
Poznavao sam tu obitelj i dječaka. Obitelj je upravo saznala da je nekome u odjelu potrebna pomoć. Dječakov otac je, dok je u omotnicu stavljao velikodušniji posni prinos nego inače, rekao djetetu nešto poput: »Danas smo postili i molili se za osobe u potrebi. Molim te predaj ovu omotnicu biskupu za nas. Znam da će on to dati onima koji su u većoj potrebi od nas.«
Umjesto gladi te nedjelje, dječak će pamtiti taj dan s toplinom. Mogao sam iz njegovog osmjeha i načina na koji je čvrsto držao omotnicu pročitati da je osjećao veliko povjerenje svoga oca kada ga je zamolio da odnese obiteljski prinos za siromašne. Pamtit će taj dan kad bude đakon, a moguće i zauvijek.
Vidio sam tu istu sreću u licima pojedinaca koji su zbog Gospoda pomogli ljudima u Idahu prije mnogo godina. Brana Teton popustila je u subotu, 5. lipnja 1976. Poginulo je jedanaestoro ljudi. Tisuće su morali napustiti svoje domove za nekoliko sati. Neke su kuće bile uništene. A stotine obitavališta mogla su se obnoviti samo zahvaljujući radu i sredstvima koji su nadilazili mogućnosti vlasnika.
Osobe koje su čule za tragediju osjetile su sućut i poziv za dobročinstvom. Susjedi, biskupi, predsjednice Potpornog društva, vođe zborova, kućni učitelji i kućne posjetiteljice napustile su domove i poslove da počiste poplavljene kuće drugih ljudi.
Jedan se par vratio u Rexburg s odmora odmah nakon poplave. Nisu išli provjeriti svoju kuću. Umjesto toga, pronašli su svog biskupa i pitali gdje mogu pomoći. On ih je usmjerio prema obitelji u potrebi.
Nakon nekoliko dana otišli su provjeriti svoj dom. Nije ga bilo. Bio je uništen u poplavi. Jednostavno su se vratili biskupu i pitali: »Što sada želite da učinimo?«
Gdje god da živite, vidjeli ste čudo pretvaranja sućuti u nesebično djelovanje. Možda se to nije dogodilo uoči velike prirodne nepogode. Vidio sam to na svećeničkom zboru kada brat ustaje da opiše potrebe čovjeka ili žene koja traži priliku raditi za vlastito izdržavanje i izdržavanje svoje obitelji. Mogao sam osjetiti sućut u sobi, ali netko je predložio imena ljudi koji mogu zaposliti osobu kojoj treba posao.
Ono što se dogodilo na tom svećeničkom zboru i ono što se dogodilo u poplavljenim kućama u Idahou je manifestacija Gospodnjeg načina pomaganja onima u velikoj potrebi da ponovno postanu samodostatni. Osjećamo sućut i znamo kako djelovati na Gospodnji način da pomognemo.
Ove godine slavimo 75. obljetnicu Crkvenog programa socijalne pomoći. Započet je zadovoljavanjem potreba onih koji su ostali bez posla, farmi, pa čak i domova uoči događaja koji je postao poznat kao Velika depresija.
Velike materijalne potrebe djece Nebeskog Oca ponovno su se pojavile u naše doba kao što su se javljale u prošlosti i kao što će se javljati i u budućnosti. Suštinska načela Crkvenog programa socijalne pomoći nisu samo za jedno vrijeme ili jedno mjesto. Ona su za svako vrijeme i svako mjesto.
Ta načela su duhovna i vječna. Iz tog razloga će nam razumijevanje i čvrsto ugrađivanje istih u naša srca omogućiti da vidimo i iskoristimo prilike kad god i gdje god nas Gospodin pozove.
Ovdje su neka načela koja su me vodila kada sam želio pomoći na Gospodnji način i kada su meni pomogli drugi.
Prvo, svi su sretniji i osjećaju veće samopoštovanje kada se mogu brinuti o sebi i svojim obiteljima, a zatim posegnuti da se brinu o drugima. Zahvalan sam za one koji su pomogli meni zadovoljiti svoje potrebe. I još sam više tijekom godina zahvalan za one koji su pomogli meni da se oslonim na vlastite snage. A zatim sam najzahvalniji za one koji su mi pokazali kako koristiti nešto svog viška da pomognem drugima.
Naučio sam da je način da imam višak potrošiti manje nego što zaradim. S tim sam viškom mogao naučiti da je doista bolje davati nego primati. To je dijelom tako jer kad pružamo pomoć na Gospodnji način, on nas blagoslivlja.
Predsjednik Marion G. Romney rekao je o djelu socijalne pomoći: »Ne možete osiromašiti davajući.« A zatim je citirao svog predsjednika misije, Melvina J. Ballarda, ovako: »Nitko ne može dati koricu Gospodinu, a da zauzvrat ne primi cijeli kruh.«3
Otkrio sam da je to istinito u mom životu. Kada sam velikodušan prema djeci Nebeskog Oca koja su u potrebi, on je velikodušan prema meni.
Drugo evanđeosko načelo koje je bilo vodič za mene u djelu socijalne pomoći je moć i blagoslov zajedništva. Kada udružimo ruke u služenju ljudima u potrebi, Gospodin ujedinjuje naša srca. Predsjednik J. Reuben Clark ml. objasnio je to na ovaj način: »To davanje je … možda najviše dovelo do osjećaja zajedničkog bratstva dok su ljudi svih stupnjeva obrazovanja i zanimanja surađivali jedan uz drugoga u Welfare gardenu ili na drugim projektima.«4
Taj povećani osjećaj bratstva istinit je za primatelja, kao i za davatelja. Do današnjeg dana, čovjek uz kojeg sam iskapao blato iz njegovog poplavljenog doma u Rexburgu osjeća povezanost sa mnom. I osjeća veće osobno dostojanstvo što je učinio sve što je mogao za sebe i za svoju obitelj. Da smo radili sami, obojica bismo izgubili duhovni blagoslov.
To me dovodi do trećeg načela djelovanja u djelu socijalne pomoći: uključite svoju obitelj u djelo s vama kako bi oni mogli učiti da skrbe jedni za druge kao što skrbe za druge. Vaši sinovi i kćeri koji rade s vama u služenju drugima vjerojatnije će pomoći jedno drugome kada su u potrebi.
Četvrto dragocjeno načelo Crkvene socijalne pomoći naučio sam dok sam bio biskup. Proizašlo je iz slijeđenja zapovijedi iz Svetih pisama da tražimo sirote. Biskupova je dužnost pronaći i pružiti pomoć onima koji još uvijek trebaju pomoć nakon svega što oni i njihove obitelji mogu učiniti. Naučio sam da Gospod šalje Duha Svetoga kako bi omogućio da tražimo, i da pronađemo5 skrbeći za siromašne kao što čini u traženju istine. I naučio sam uključiti predsjednicu Potpornog društva u traženje. Ona će možda dobiti objavu prije vas.
Nekima će od vas trebati nadahnuće u mjesecima koji su pred nama. Kako bismo obilježili 75. obljetnicu Crkvenog programa socijalne pomoći članovi širom svijeta bit će pozvani sudjelovati u danu služenja. Vođe i članovi tražit će objavu dok osmišljavaju projekte.
Navest ću vam tri prijedloga dok planirate svoj projekt služenja.
Prvo, pripremite duhovno sebe i one koje vodite. Samo ako su srca omekšana Spasiteljevim pomirenjem, možete jasno vidjeti da je cilj projekta duhovno i vremenito blagosloviti živote djece Nebeskog Oca.
Moj drugi prijedlog je da kao primatelje vašeg služenja odaberete ljude u kraljevstvu ili u zajednici čije će potrebe dirnuti srca osoba koje će udijeliti pomoć. Ljudi kojima služe osjetit će njihovu ljubav. To može imati veći učinak da se dobro osjećaju, kao što obećava pjesma, nego udovoljavanje njihovih vremenitih potreba.
Moj posljednji prijedlog je da planirate koristiti moć obiteljskih veza, zborova, pomoćnih organizacija i ljudi koje poznajete u vašoj zajednici. Osjećaji zajedništva umnožit će dobre učinke služenja koje pružite. A ti osjećaji zajedništva u obiteljima, Crkvi i zajednicama će rasti i postati trajno naslijeđe dugo nakon završetka projekta.
Ovo je moja prilika da vam kažem koliko vas cijenim. Zahvaljujući brižnoj službi koju ste obavili za Gospoda, ljudi kojima ste pomogli su mi izražavali svoju zahvalnost kad god bih ih sreo diljem svijeta.
Pronašli ste način da ih uzdignete dok ste pomogli na Gospodnji način. Vi i ponizni Spasiteljevi učenici poput vas bacili ste svoj komad kruha povrh vode u službi, a ljudi kojima ste pomogli su pokušali dati mi veknu zahvalnosti zauzvrat.
Dobivam isti izraz zahvalnosti od ljudi koji su surađivali s vama. Sjećam se dok sam jednom stajao pored predsjednika Ezre Tafta Bensona. Razgovarali smo o humanitarnom služenju u Gospodnjoj Crkvi. Iznenadio me svojom mladenačkom bodrošću kada je rekao, mašući glavom: »Volim ovo djelo, a i stvarno se naradi!«
Učitelju izričem zahvalnost za vaše djelo da služite djeci našeg Nebeskog Oca. On vas poznaje i vidi vaš trud, marljivost i žrtvu. Molim se da vam udijeli blagoslove da vidite plodove svog rada u sreći onih kojima ste pomogli i s kojima ste pomogli za Gospodina.
Znam da Bog Otac živi i da čuje naše molitve. Znam da Isus jest Krist. Vi i oni kojima služite mogu biti pročišćeni i osnaženi služeći mu i obdržavajući njegove zapovijedi. Možete znati poput mene, moću Duha Svetoga, da je Joseph Smith bio Božji prorok za obnovu istinite i živuće Crkve, a to je ova Crkva. Svjedočim da je predsjednik Thomas S. Monson živući Božji prorok. On je veliki primjer onoga što je Gospodin činio: ide čineći dobro. Molim se da možemo iskoristiti naše prilike da »uzdiž[emo] ruke ovješene i ojača[mo] koljena klecava«.6 U sveto ime Isusa Krista. Amen.
© 2011. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Printed in Germany. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/10. Pravo prevođenja odobreno: 6/10. Naslov izvornika: Visiting Teaching Message, May 2011. Croatian. 09765 119