Poruka Prvog predsjedništva, srpanj 2010.
Vjerni prijatelji
Jedna od velikih počasti koje Spasitelj može ukazati je da nas nazove »prijateljima«. Znamo da on voli savršenom ljubavlju svu djecu svog Nebeskog Oca. Ipak, za one koji su vjerni u svom služenju s njim, on čuva ovaj poseban naziv. Sjećate se riječi iz 84. odsjeka Nauka i saveza: »I, opet, kažem vam, prijatelji moji, jer odsele ću vas zvati prijateljima svojim, potrebno je da vam dadem tu zapovijed da postanete poput prijatelja mojih u dane kad bijah s njima putujući radi propovijedanja evanđelja moću svojom« (NiS 84:77).
Mi postajemo Njegovi prijatelji kada služimo drugima u Njegovo ime. On je savršeni primjer prijatelja kakvi mi trebamo postati. On želi samo ono što je najbolje za djecu svog Nebeskog Oca. Kada su oni sretni i on je sretan. Njihovu tugu osjeća kao svoju jer je platio cijenu svih njihovih grijeha, preuzeo na sebe sve njihove slabosti, podnio sve njihove teškoće i osjetio sve njihove čežnje. Njegovi su motivi čisti. Ne traži priznanje za sebe, već svu slavu daje svom Nebeskom Ocu. Savršeni prijatelj, Isus Krist, sasvim je nesebičan u pružanju sreće drugima.
Svatko od nas tko je sklopio krsni savez, obećao je da će slijediti njegov primjer noseći terete drugih kao što bi on činio (vidi Mosija 18:8).
Sljedećih nekoliko dana imat ćete mnogo prilika biti prijatelj u njegovo ime. To se može dogoditi dok hodate prašnjavim putem. Može se dogoditi dok sjedite u vlaku. Može biti dok tražite mjesto za sjedenje u Crkvi. Ako promatrate, vidjet ćete nekoga tko nosi težak teret. To može biti teret tuge ili usamljenosti ili ozlojeđenosti. To ćete moći vidjeti samo ako ste se molili da vam Duh da oči koje gledaju u srca i ako ste obećali da ćete podizati nemoćne ruke.
Odgovor na vašu molitvu može biti lice starog prijatelja, netko koga niste vidjeli godinama, ali čije su vam potrebe iznenada došle na pamet i u srce i osjetili ste ih kao vlastite. Meni se to dogodilo. Stari prijatelji doprli su do mene izdaleka, poslije dosta godina, da bi ponudili ohrabrenje kada im je samo Bog mogao reći o mojem teretu.
Živi Božji proroci tražili su od nas da budemo vjerni prijatelji onima koji dođu u Crkvu kao obraćenici i da idemo spašavati one koji su se udaljili. Mi to možemo učiniti i činit ćemo ako se uvijek budemo sjećali Spasitelja. Kada posegnemo da pružimo pomoć i podignemo teret, on je s nama. On će nas voditi onima kojima smo potrebni. Blagoslovit će nas da osjetimo ono što oni osjećaju. Ako ustrajemo u svojim naporima da im služimo, dobivat ćemo sve veći dar osjećanja njegove ljubavi prema njima. To će nam dati hrabrosti i snage da sve više i više u vjernosti dosežemo do drugih.
I u vremenu i u vječnosti osjećat ćemo radost zbog dobrodošlice u društvo njegovih vjernih prijatelja. Molim se za taj blagoslov za sve nas i za one kojima ćemo služiti.
© 2010 Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Printed in Germany. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/09. Pravo prevođenja odobreno: 6/09. Naslov izvornika: First Presidency Message, July 2010. Croatian. 09367 119