Mladi
Novi dečko
Imao sam teške trenutke očekujući da me drugi prihvate. Moja se obitelj tek preselila u drugi kraj zemlje. U odjelu u kojem smo se doselili postojala je velika grupa mladih, no to mi je bilo prvi put da negdje budem »novi dečko«. Najgore je bilo to što sam trebao pohađati novu školu, i kroz glavu mi je odmah prošlo: »S kim ću sjediti za ručkom?« Možda ću vidjeti nekoga iz Crkve, ali nisam želio nekome se nametati, posebice zbog toga što nisam znao hoće li me itko tamo htjeti!
Prvi dan u školi je izgledao kao da se otegao u beskraj. Konačno je zazvonilo za ručak. Dok sam polako ulazio u blagovaonicu, molio sam se Nebeskom Ocu da mi pomogne pronaći nekoga koga poznajem. Letimično sam pogledao okolo ne bih li vidio nekoga poznatog. Nije bilo nikoga. Stoga sam se uputio prema stolu u udaljenom dijelu blagovaonice i započeo svoj ručak.
Kasnije toga dana na satu matematike ugledao sam jedno poznato lice. Toga sam jutra vidio Davida na vjeronauku. Zatražio je da vidi moj raspored i otkrio da obojica u isto vrijeme imamo pauzu za ručak. »Hej, gdje si bio danas za vrijeme ručka?« upitao je.
»Ručao sam u udaljenom kraju blagovaonice«, odgovorio sam.
»Dobro, sutra dođi da ručamo zajedno«, rekao je.
Zahvalan sam za brižnog Nebeskog Oca koji zna naše potrebe i koji odgovara na svaku našu molitvu. Zahvalan sam i za osobu koja je bila voljna pružiti ruku prijateljstva. Nešto tako jednostavno kao što je poziv može napraviti veliku razliku.