Učenje Božjih zakona
»Donesite čitavu desetinu u riznicu, da u mojoj kući bude hrane« (Malahija 3:10).
Temeljeno na istinitoj priči
Ovo će biti deseti utovar«, poviknuo je Davidov otac za njim. »Vozi na višoj razini«. Mladi David O. McKay je pogledao preko polja gdje je njegov otac pokazivao. Prvih devet utovara koje su sakupili bilo je puno sijena slabije kvalitete. David je znao da je njegov otac namjeravao taj deseti utovar najboljeg sijena dati u biskupovu riznicu kao njihovu desetinu. No, nije razumio zašto nisu mogli dati Gospodu isto sijeno koje su i oni skupljali.
David je poviknuo natrag svojem ocu: »Ne, uzimajmo sijeno po redu«.
Davidov otac nije odgovorio. David je upravo htio ponoviti što je rekao kada je ugledao svojeg oca kako se okrenuo i započeo hodati prema njemu. Odjednom je povjetarac u polju prestao, a sunce je postalo grozničavo toplo. David je obrisao znoj sa svojeg čela i stražnjeg dijela vrata. Znao je da njegov otac ne prelazi polje da ga potapša po leđima zbog njegovog odgovora. Prelazio je sav taj put kako bi bio siguran da David shvati određenu stvar.
»Ne, Davide«. Njegov je otac govorio odlučno, a ipak zbog mirnoće u njegovom glasu David je obratio posebnu pažnju. »Ovo je deseti utovar, i najbolje nije dovoljno dobro za Boga«. Davidov je otac pobliže pogledao u lice svojega sina kako bi bio siguran da ga on sluša. Zatim se okrenuo i odšetao.
David je progutao knedlu u svojem grlu, a zatim odveo svoju zapregu na višu razinu. Dok je utovarivao pokošeno sijeno na kola, počeo je razmišljati o onome što ga je njegov otac pokušavao podučiti. Iako je znao da je desetina zakon kao što su poslušnost i žrtva, David je želio staviti njihove potrebe na prvo mjesto. No, Bog je rekao da uzimamo prvinu stada, najbolje, i dajemo njemu (vidi Ponovljeni zakonik 12:6).
»Moj otac daje najbolje Bogu, a mi dobivamo ostalo«, pomislio je David. »Možda je to način na koji činimo Gospoda središnjim dijelom naših misli i života«.
Bilo je vremena kada je David gledao svoju majku kako plaća novcem desetinu. Umjesto da potroši na ono što je potrebno, nadajući se da će ostati za desetinu, ona je odmah poslala novac za desetinu biskupu, a snalazila se s onim što je ostalo. Prvo i najbolje uvijek je bilo davano Bogu.
David je okrenuo kola sa sijenom niz prašnjavu cestu prema biskupovoj riznici. Uveo ih je u dvorište i istovario sijeno. Bila je to žrtva za njegovog oca dati najbolje sijeno Gospodu, no David je znao da njegov otac ne bi htio nikako drugačije. Htio je dati svoje najbolje Gospodu kao što je Nebeski Otac dao svojeg savršenog Sina za svijet.
Kad je David okrenuo zapregu natrag prema kući, obuzeo ga je dobar osjećaj. Bilo mu je drago što ga je njegov otac podučio zakonu desetine. Bila je to lekcija koju će pamtiti cijeli svoj život.
Prilagođeno iz Teachings of Presidents of the Church: David O. McKay (2003.), xv. President McKay (1873.–1970.) je služio kao deveti predsjednik Crkve od 1951. do 1970.
»Plaćanje desetine je dokaz da prihvaćamo zakon žrtve. Također nas priprema za zakon posvećenja i druge više zakone nebeskog kraljevstva«.
Starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola, »Desetina«, Ensign, svibanj 1994., 34.