Lekcije iz Novog zavjeta
Radost pokajanja
Tijekom svoje smrtne službe, Spasitelj je pokazao veliku ljubav za svakog sina i kćer Božju – osobito za one pale. U prispodobi o izgubljenoj ovci, izgubljenom komadiću srebra i odbjeglom sinu, Gospodin naglašava važnost dosezanja do onih koji su zastranili te govori o radosti koju osjećamo kada se oni vrate (vidi Luka 15). Na primjer, on kaže: »…tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja« (Luka 15:7).
Želio bih se usredotočiti na veliku radost koja dolazi onima koji se obrate i na osjećaje radosti koje mi primamo kada pomažemo drugima u procesu obraćenja.
»Ljudi jesu da bi radost imali«
Radost je mnogo dublji osjećaj od jednostavnog prolaznog trenutka zadovoljstva ili osjećaja sreće. Istinska radost, ili vječna radost (vidi 2. Nefi 8:11), dolazi kada iskusimo moć pomirenja preko iskrenog pokajanja te iz duhovne potvrde da možemo biti otkupljeni od grijeha preko Gospodina Isusa Krista i naslijediti vječni život.
Prorok Lehi je podučavao da je naum Nebeskog Oca za svakoga od nas »da bi radost imali« (2. Nefi 2:25) te da jedini siguran način pronalaženja vječne radosti dolazi preko pomirenja Isusa Krista.
Iako u ovom životu ne možemo primiti puninu radosti (vidi NiS 93:33–34), možemo svaki dan primati izraze radosti ako živimo po evanđelju. Mormon je podučio kako se može pronaći radost kada je govorio o vjernim Nefijcima: »Svejedno oni često postiše i moliše, i ojačaše većma u poniznosti svojoj, i očvrsnuše većma u vjeri Kristovoj te ispuniše duše svoje radošću i utjehom, da, što više, očistiše i posvetiše srca svoja, a to posvećenje dođe jer Bogu prepustiše srca svoja« (Helaman 3:35).
Ispunjeni radošću preko Duha Svetoga
U mnogim Svetim pismima proroci u sličnim terminima govore o osjećanju radosti i osjećanju Duha Svetoga. Na primjer, u knjizi Djela učimo: »učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim« (Djela 13:52). A Gospodin je obećao onima koji su ga slijedili: »Podat ću tebi od Duha svojega, i on će ti um prosvijetliti, a to će dušu tvoju ispuniti radošću« (NiS 11:13).
Kada shvatimo da biti ispunjen radošću uključuje ispunjenje Duhom Svetim, shvaćamo da istinska sreća dolazi iz pokajanja zbog naših grijeha i življenja dostojnog Duha. Osim toga, kada osjećamo prisustvo Duha, možemo veliku radost pronaći u spoznaji da smo posvećeni pred Bogom.
Radost koja dolazi iz pokajanja očigledna je na mnogo razina. Prva je radost i utjeha koji dolaze srcu obraćene duše kada se teret grijeha podigne. Druga su duboki osjećaji radosti i ljubavi koji dolaze onima koji pomažu drugima u procesu obraćenja. A na kraju su radosni osjećaji Spasitelja punog ljubavi kad nas gleda kako slijedimo njegove savjete i oslanjamo se na iscjeljujuću moć njegove pomirbene žrtve.
Kada pomirenje primjenjujemo u svojem životu, moramo misliti na Spasitelja i njegov beskrajan dar za nas, vjerovati u njega i tražiti duhovnu potvrdu da nas on može i hoće otkupiti od svih naših grijeha i slabosti. Tako osjećamo radost i mir koje možemo primiti samo preko njegovog Svetog Duha. Naše će iskustvo biti poput onoga Zarahemlinog naroda: »Duh Gospodnji spusti se na njih, a oni se ispuniše radošću primivši otpust grijeha svojih, i umirenje savjesti uslijed silne vjere što je imaše u Isusa Krista koji ima doći« (Mosija 4:3).
»Kako bih duše priveo k obraćenju«
Nakon što osjetimo radost koja dolazi preko blagoslova pomirenja, možemo pronaći veliku radost i u pozivanju drugih da dođu Kristu. Dok je podučavao svoga sina Helamana, Alma je rekao: »Da, i od toga trenutka pa do sada trudih se bez prestanka kako bih duše priveo k obraćenju, kako bih ih priveo da okuse onu silnu radost što je ja okusih, da se i oni rode od Boga i ispune Duhom Svetim.
Da, i eto, gle, sine moj, Gospod mi dade radost silno veliku u plodovima trudova mojih« (Alma 36:24–25).
Sam je Spasitelj podučio: »A potrudite li se sve vrijeme svoje izvikujući obraćenje narodu ovomu, i premda samo jednu dušu privedete k meni, kolika li će biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!
A, evo, ako radost vaša ima biti velika zbog jedne duše koju privedoste k meni… kolika li će biti radost vaša, privedete li mnogo duša k meni!« (NiS 18:15–16).
»A kolika je radost u duši koja se obrati«
Na kraju, nezaobilazno si moram zamisliti osjećaj ispunjenja koji Spasitelj mora osjećati uvijek kada se pokajemo za naše grijehe i primijenimo njegovu pomirbenu žrtvu u svoj život. Sigurno je Ivan izražavao Spasiteljeve osjećaje kada je izjavio: »Nemam veće radosti nego kad čujem da moja djeca žive čestito« (3. Ivanova 1:4). Krist je, govoreći o sebi, rekao: »A kolika je radost u duši koja se obrati« (NiS 18:13).
Nakon podučavanja Nefijaca o njegovom pomirenju i o tome što bi trebali činiti da bi bezgrešni stajali pred njim, Isus je izrazio svoje osjećaje govoreći im: »Velika je radost moja i veća biti ne može zbog vas i zbog pokoljenja ovoga, jer nitko od njih neće propasti… I u njima mi je radost potpuna« (3. Nefi 27:30–31).
Svjedočim da i mi možemo pronaći radost u ovom životu i puninu radosti u životu koji slijedi ako »uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja« (Hebrejima 12:2; naglasak dodan).
Radost pokajane duše
Možemo mnogo naučiti o radosti koja dolazi nakon istinskog pokajanja proučavajući iskustva apostola Pavla i Alme Mlađeg, iako naša iskustva možda neće biti tako dramatična (vidi Djela 8:1–3; 9:1–31; Mosija 27:8–31; Alma 36:5–24). Pavao i Alma bili su utjecajni ljudi koji su proganjali svece. Usred njihovog destruktivnog djelovanja, obojica su primili nebeske posjetitelje. Anđeo Gospodnji pojavio se Almi, dok se Isus osobno obratio Pavlu, i upitao: »Zašto me progoniš?« (Djela 9:4).
Oba su muškarca pala na zemlju zbog onoga što su vidjela i čula. Alma je onijemio, a Pavao oslijepio. Što je još važnije, obojica su na sličan način izašla iz svog grešnog i palog stanja. Pavao je jednostavno upitao Gospodina što on želi da čini. (vidi Djela 9:6). On je odmah svoj život posvetio Spasitelju i s točnošću slijedio Gospodinove upute. Alma je opisao svoje obraćenje:
»Dok tako bijah razdiran mukom, i dok se lomih u sjećanju na tolike grijehe svoje, gle, sjetih se kako čuh da otac moj proriče narodu o dolasku nekog Isusa Krista, Božjega Sina, da izvede pomirenje za grijehe svijeta.
A kad um moj prihvati tu misao, zavapih u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, smiluj se meni koji sam u žuči pregorkoj i opasan vječnim verigama smrti.
I eto, gle, kad to pomislih, ne mogoh se više sjetiti boli svojih, da, ne lomih se više u sjećanju na grijehe svoje.
O, kolike li radosti, i kako li čudesno svjetlo spazih, da, duša mi se ispuni radošću tako silnom kakva bijaše i moja bol« (Alma 36:17-20; naglasak dodan).
Starješina Craig C. Christensen iz sedamdesetorice.