Gospod mu bijaše veoma naklonjen
Vremena nevolje i razočaranja ne mijenjaju brižan pogled Gospoda dok naklonjeno gleda na nas, blagoslivljajući nas.
Jednog dana, prije mnogo godina, kao mladi misionari koji su radili u malenom ogranku na malenom otoku Amami Oshima u Japanu, moj suradnik i ja bili smo ushićeni kada smo saznali da će predsjednik Spencer W. Kimball posjetiti Aziju i da su svi članovi i misionari u Japanu pozvani u Tokio ne bi li čuli proroka na saboru područja. S članovima ogranka, moj suradnik i ja uzbuđeno smo počeli raditi planove za sabor, koji će zahtijevati 12-satnu plovidbu brodom preko Istočnokineskog mora do glavnog otoka Japana, nakon čega slijedi 15-satna vožnja vlakom do Tokija. Nažalost, međutim, nije bilo suđeno. Primili smo obavijest od našeg predsjednika misije da zbog udaljenosti i vremena moj suradnik i ja nećemo moći sudjelovati na saboru u Tokiju.
Dok su članovi našega malog ogranka krenuli za Tokio, mi smo ostali. Sljedeći dani djelovali su tiho i prazno. Održali smo sakramentalni sastanak sami u maloj kapeli dok su japanski sveci posljednjih dana i misionari sudjelovali na saboru.
Moj osjećaj osobnog razočaranja pojačavao se čak i kad sam radosno slušao povratak članova ogranka sa sabora nekoliko dana kasnije kako bi izvijestili da je predsjednik Kimball najavio hram u Tokiju. Žuborili su od uzbuđenja dok su iznosili ostvarenje svojih snova. Opisali su kako, nakon što su čuli najavu hrama, članovi i misionari nisu mogli suzdržati svoju radost i spontano su počeli pljeskati rukama.
Godine su prošle, no ja se još uvijek sjećam razočaranja koje sam osjećao zbog propuštanja toga povijesnog sastanka.
Zadnjih mjeseci osvrnuo sam se na to iskustvo dok sam promatrao druge kako se suočavaju s dubokim razočaranjem i patnjom – daleko većim i dubljim nego što su moji ikada bili dok sam bio mladi misionar – koji su uzrokovani svjetskom pandemijom zbog bolesti COVID-19.
Ranije ove godine, kako se pandemija ubrzavala, Prvo je predsjedništvo obećalo da će »Crkva i njezini članovi vjerno pokazati svoju predanost da budemo dobri građani i dobri susjedi«1 i da ćemo »biti izrazito oprezni«.2 Tako smo iskusili obustavljanje crkvenih okupljanja širom svijeta, povratak više od polovice crkvene misionarske sile u svoje zemlje i zatvaranje svih hramova širom Crkve. Tisuće vas pripremali ste se za ulazak u hram za uredbe živih – uključujući hramska pečaćenja. Drugi među vama dovršili su svoju misionarsku službu ranije ili su bili privremeno razriješeni, a zatim ponovno dodijeljeni.
Tijekom tog vremena, čelnici vlada i obrazovnih ustanova zatvorili su škole – što je posljedično promijenilo mature i prisililo otkazivanje sportskih, društvenih, kulturnih i obrazovnih događaja i aktivnosti. Mnogi od vas pripremili su se za događaje koji nisu posjećeni, izvedbe koje nisu odslušane i sportske sezone koje nisu odigrane.
No daleko su bolnije misli obitelji koje su izgubile voljene tijekom ovog vremena; većina nije mogla imati sprovode ili druga brižna okupljanja kako su se nadali.
Ukratko, mnogi, mnogi od vas nosili su se sa srcedrapajućim razočaranjima, tugom i obeshrabrenjem. Kako da onda iscijelimo, ustrajemo i idemo naprijed kada se stvari čine tako slomljene?
Prorok Nefi počeo je urezivati male ploče kada je bio odrastao muškarac. Osvrnuvši se na svoj život i službeništvo, ponudio je važan odraz u prvom stihu Mormonove knjige. Ovaj stih uokviruje važno načelo za nas da razmotrimo u naše doba. Nakon njegovih poznati riječi: »Ja, Nefi, kako se rodih od dobrih roditelja«, napisao je: »I kako vidjeh mnogo nevolja tijekom dana svojih, ipak, kako mi Gospod bijaše veoma naklonjen svih dana mojih.«3
Kao učenici Mormonove knjige, mi smo upoznati s mnogim nevoljama o kojima Nefi govori. Ipak nakon priznanja svojih nevolja u svoje vrijeme, Nefi daje svoju evanđeosku perspektivu da mu Gospod bijaše veoma naklonjen svih dana njegovih. Vremena nevolje i razočaranja ne mijenjaju brižan pogled Gospoda dok naklonjeno gleda na nas, blagoslivljajući nas.
Lesa i ja nedavno smo se virtualno sastali s oko 600 misionara u Australiji, od kojih je većina bila pod nekom mjerom ograničenja ili restrikcije koje se odnose na COVID-19, a mnogi su radili iz svojih stanova. Zajedno smo razmatrali pojedince iz Novog zavjeta, Mormonove knjige i Nauka i saveza koje je Gospod blagoslovio da ostvare izvrsnost u nevolji. Sve ih je više definiralo ono što su mogli učiniti uz Gospodnju pomoć, nego ono što nisu mogli učiniti zbog ograničavanja i restrikcije.
Čitali smo o Pavlu i Sili koji su, dok su bili zatvoreni u okovima, molili, pjevali, podučavali, svjedočili – pa čak i krstili tamničara.4
I opet o Pavlu, u Rimu, koji je bio u kućnom pritvoru dvije godine, tijekom kojih je stalno »izlagao i svjedočio o kraljevstvu Božjem«5 i »izlagao nauku o Gospodinu Isusu Kristu«.6
O Nefiju i Lehiju, sinovima Helamanovim, koji su nakon zlostavljanja i zatočenja bili okruženi zaštitnom vatrom kada je Gospodnji »glas savršene blagosti… probada[o njihove tamničare] sve do same duše«.7
O Almi i Amuleku u Amonihi koji su otkrili da mnogi »povjerovaše… i počeše se kajati, i istraživati Pisma«8 iako su bili izrugivani i bez hrane, vode ili odjeće, vezani i zarobljeni u tamnici.9
I naposljetku o Josephu Smithu koji se, dok je čamio u zatvoru Liberty, osjećao napušteno i zaboravljeno, a zatim je čuo riječi Gospodnje: »Sve ovo… bit će za tvoje dobro«10 i »Bog će biti s tobom u vijeke vjekova«.11
Svatko je njih razumio što je Nefi znao: da iako su vidjeli mnoge nevolje tijekom dana svojih, Gospod im bijaše veoma naklonjen.
Mi također možemo povući paralele kao pojedinačni članovi i kao Crkva u načinu na koji je Gospod bio veoma naklonjen nama tijekom izazovnih vremena s kojima se suočavamo kroz proteklih nekoliko mjeseci. Dok citiram ove primjere, neka također osnaže vaše svjedočanstvo o vidjelaštvu našega živog proroka, koji nas je pripremio s prilagodbama prije bilo kakve naznake pandemije, omogućavajući nam da ustrajemo kroz izazove koji su došli.
Prvi, postati više usmjereni na dom i podržani Crkvom.
Prije dvije godine, predsjednik Nelson rekao je: »Kao sveci posljednjih dana, naviknuli smo se razmišljati o ‘crkvi’ kao o nečemu što se događa u našim sastajalištima, podržano onime što se događa kod kuće. Potrebna nam je prilagodba tom obrascu… Crkvu usmjerenu na dom, podržanu onime što se događa u zgradama.«12 Kakva proročka prilagodba! Evanđeosko učenje usmjereno na dom prakticiralo se s privremenim zatvaranjem sastajališta. Čak i kako se svijet počinje normalizirati i mi se vraćamo u kapele, i dalje želimo zadržati obrasce učenja evanđelja usmjerenog na dom i razvoj učenja tijekom pandemije.
Drugi primjer velike naklonjenosti Gospodnje jest objava o tome da poslužujemo na viši i svetiji način.
Godine 2018., predsjednik Nelson predstavio je posluživanje kao prilagodbu »u načinu na koji skrbimo jedni za druge«.13 Ova pandemija predstavila je mnoge prilike da izbrusimo naše vještine posluživanja. Poslužiteljska braća i sestre, djevojke i mladići, i ostali, posegnuli su pružanjem kontakta, razgovora, brige o okućnicama, obroka, poruka korištenjem tehnologije i uredbom sakramenta da blagoslove potrebite. I Crkva je također posluživala drugima tijekom pandemije s neprikosnovenom distribucijom potrepština bankama hrane, skloništima za beskućnike i potporu centrima za imigrante s projektima usmjerenim na najozbiljnije situacije s glađu. Sestre iz Potpornog društva i njihove obitelji odgovorile su na izazov izrađujući milijune maski za medicinske djelatnike.
Konačni primjer blagoslovljenosti tijekom nevolje je pronalaženje veće radosti u povratku hramskih uredbi.
To najbolje opisuje priča. Kada je sestra Kaitlyn Palmer primila svoj misijski poziv prošlog travnja, bila je uzbuđena što je pozvana kao misionarka, ali je smatrala da je jednako važno i posebno otići u hram primiti svoje podarivanje i sklopiti svete saveze. Ubrzo nakon što je dogovorila svoje podarivanje, došla je obavijest da će svi hramovi biti privremeno zatvoreni zbog svjetske pandemije. Nakon što je primila ovu srcedrapajuću informaciju, saznala je da će pohađati centar za obuku misionara (COM) virtualno iz svog doma. Usprkos ovim razočaranjima, Kaitlyn se usredotočila na to da se održi u dobrom duhu.
Tijekom sljedećih mjeseci, sestra Palmer nikada nije izgubila nadu odlaska u hram. Njezina obitelj postila je i molila da se hramovi otvore prije njezinog odlaska. Kaitlyn bi često započela svoja kućna COM jutra govoreći: »Hoće li danas biti dan kada ćemo primiti čudo i hramovi će se ponovno otvoriti?«
Dana 10. kolovoza, Prvo je predsjedništvo najavilo da će se Kaitlynin hram otvoriti za uredbe za žive na isti dan kad je imala i ranojutarnji let za odlazak na svoju misiju. Ne bi mogla otići u hram i stići na svoj let. S vrlo malo nade u uspjeh, njezina je obitelj kontaktirala predsjednika hrama Michaela Velingu da pitaju postoji li način da se čudo za koje su molili dogodi. Dobili su odgovor na svoje postove i molitve!
U 2 sata ujutro, nekoliko sati prije njezinog odlaska, sestru Palmer i njezinu obitelj koji su bili u suzama, dočekao je nasmiješeni predsjednik hrama s riječima: »Dobro jutro obitelji Palmer! Dobrodošli u hram!« Nakon njezinog podarivanja, požurili su ih budući da je sljedeća obitelj čekala pred vratima hrama. Odvezli su se izravno u zračnu luku na vrijeme da uhvati let za svoju misiju.
Hramske uredbe koje smo propustili kroz nekoliko mjeseci čine se slađima nego što smo mogli zamisliti ranije dok su se hramovi širom svijeta otvarali u fazama.
Za kraj, molim vas poslušajte ohrabrujuće, entuzijastične i nadahnjujuće riječi proroka Josepha Smitha. Nitko ne bi rekao da ih je zapisao u nevolji i izolaciji, zatvoren i sputan kod kuće u Nauvoou, skrivajući se od onih koji su nastojali ilegalno ga privesti.
»Evo, što čujemo u evanđelju koje primismo? Glas veselja! Glas milosrđa s neba; i glas istine iz zemlje; blagovijest za mrtve; glas veselja za žive i mrtve; blagovijest velike radosti…
Nećemo li nastaviti u tako velebnoj stvari? Idite naprijed, a ne natrag. Hrabro… i naprijed, naprijed do pobjede! Nek se srca vaša raduju, i budu silno vesela. Neka zemlja zaori pjesmom.«14
Braćo i sestre, vjerujem da će se jednog dana svatko od vas osvrnuti na odgođene događaje, tugu, razočaranja i usamljenost zbog izazovnih vremena kroz koja prolazimo kako biste vidjeli da su zasjenjena poizbor blagoslovima te povećanom vjerom i svjedočanstvima. Vjerujem da će u ovom životu i u životu koji dolazi vaše nevolje, vaša Amoniha i vaš zatvor Liberty biti posvećeni na vaše dobro.15 Molimo se da, zajedno s Nefijem, možemo prepoznati nevolje tijekom naših dana dok u isto vrijeme prepoznajemo da nam je Gospod veoma naklonjen.
Završavam sa svojim svjedočanstvom o Isusu Kristu, kojem nevolje nisu strane i koji se kao dio svoga beskonačnog Pomirenja spustio ispod svega.16 On razumije naše patnje, boli i očaj. On je naš Spasitelj, naš Otkupitelj, naša nada, naša utjeha i naš Izbavitelj. O tome svjedočim, u njegovo sveto ime, Isusa Krista. Amen.