Sastanci duhovne misli u 2016. godini
Pronalaženje svoje svrhe


Pronalaženje svoje svrhe

Večer sa starješinom Richardom J. Maynesom

Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe • 1. svibnja 2016 • Salt Lake Tabernacle

Sretna sam što mogu biti ovdje večeras sa svojim suprugom i zahvalna sam na prilici što vam se mogu obratiti.

Kada mi je suprug rekao da će govoriti o Obnovi evanđelja, a posebice o Prvom viđenju Josepha Smitha, razgovarali smo o tome kako je ta tema utjecala na moj život i kako moje iskustvo može imati pozitivan utjecaj na jačanje vaše vjere.

Obraćenica sam Crkve i voljela bih vam iznijeti svoje najdragocjenije iskustvo – priču o svojem obraćenju.

Odrasla sam u domu punom ljubavi i imam prekrasne roditelje. Nismo često odlazili u crkvu, ali smo kao članovi prezbiterijanske crkve uvijek odlazili u crkvu za Božić i Uskrs, a ponekad me majka vodila u Nedjeljnu školu. Ondje sam prvi put stekla svjedočanstvo o Spasitelju. Voljela sam slušati priče o Isusu. Znala sam da je bio nešto posebno.

Kao djevojčica, osjetila sam potrebu izgovarati vlastite molitve prije spavanja. Znala sam da me Nebeski Otac sluša.

U svojim ranim dvadesetima izlazila sam na spojeve i prolazila kroz mnoge frustracije, razočaranja i obeshrabrenja koje spojevi ponekad donose. Možda su neki od vas iskusili te iste osjećaje, no postoji razlika. Vi u svojim životima imate evanđelje Isusa Krista. Kakav li je to veliki blagoslov. Evanđelje vam daje svrhu i snagu. Daje vam nadu. U tom trenutku svog života znala sam da nešto nedostaje. Osjećala sam da nisam imala nikakvu pravu svrhu ili smjer u životu. Počela sam odlaziti u različite crkve nadajući se da ću pronaći neke odgovore. Tragala sam za nečim što će mojem životu dati značenje, no jednostavno nisam znala gdje to pronaći.

Jedan je dan bio osobito težak, stoga sam odlučila moliti se. Kleknula sam pred kreveta – nešto što inače nisam činila – i otvorila svoje srce Nebeskom Ocu, moleći ga za pomoć i neko usmjerenje u životu. Osjećala sam se ponešto bolje i zatim sam nastavila sa svojim normalnim dnevnim aktivnostima.

Nekoliko dana kasnije moja je molitva bila odgovorena. U moj je život ušao misionar povratnik. Njegovo je ime bilo Richard John Maynes. Pozvao me na spoj, a zatim učinio ono što dobri misionari povratnici čine: upitao me znam li išta o Crkvi i jesam li ikada čitala Mormonovu knjigu.

Ubrzo nakon toga dao mi je primjerak Mormonove knjige da ju pročitam. Počela sam čitati i jedna od stvari koja mi je odmah privukla pažnju bio je naslov koji je glasio: »Mormonova knjiga: Još jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu«. Nisam imala pojma da je Mormonova knjiga o Isusu.

Također sam počela slušati misionarske lekcije i u mom se životu pojavilo svjetlo. Kad su me misionari podučavali o tome da su dječaka Josepha posjetili Bog Otac i njegov Sin, Isus Krist, koji su dva odvojena bića, to je zvučalo točno kao nešto što sam uvijek osjećala i u što sam vjerovala, no što se nije podučavalo u mojoj crkvi. Prvo viđenje je bilo važan dio mojeg obraćenja. Osjetila sam povezanost s Josephom Smithom jer je imao isto pitanje kao ja: Gdje mogu pronaći istinu? Nebeski Otac je odgovorio na njegovu iskrenu molitvu, a odgovorio je i na moju. Nastavila sam slušati lekcije i u svom srcu sam znala da je ono što sam učila istinito.

Tog me ljeta misionar povratnik Richard John Maynes krstio. Nastavili smo izlaziti i godinu kasnije smo se vjenčali u hramu Manti Utah.

No, to je bio tek početak mojeg obraćenja. Kao i mnogima od nas, obraćenje je proces. Naša svjedočanstva se svakog dana trebaju njegovati i jačati čitanjem Svetih pisama, molitvom, odlaskom u crkvu, odlaskom u hram i slijeđenjem proroka.

Sveta pisma trebaju biti važan dio našeg života. Kada sam bila djevojčica, koja nije član Crkve, zatražili su me da odaberem odlomak iz Svetih pisama koji ću naučiti napamet. Odabrala sam Izreke 3:5–6:

»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.«

Ne mogu vam reći koliko sam se puta sjetila tog odlomka iz Svetih pisama kad sam trebala pomoć odozgo. Ako samo vjerujemo i imamo povjerenje u Gospodina, znajući da ne razumijemo sve što se događa u našim životima i sjetimo se zahvaliti mu za mnoge blagoslove koje imamo, on će nam pokazati put. To se možda neće dogoditi prema našem rasporedu, no znam da Nebeski Otac ima naum za svakoga od nas.

Jedan od mojih ostalih najdražih odlomaka iz Svetih pisama nalazi se u Nauku i savezima 123:12: »Jer, mnogo ima na zemlji među svim sljedbama, strankama i vjerozakonima koji su zaslijepljeni podmuklom lukavštinom ljudskom, kojom u zasjedi čekaju da prevare, i koji su daleko od istine samo zato što ne znaju gdje da je potraže.«

Vrlo je važno da mi kao članovi Crkve dopremo do drugih i iznesemo im evanđelje. Postoji toliko mnogo ljudi poput mene koji tragaju za istinom, ali ne znaju gdje ju pronaći.

Dvije najvažnije odluke koje sam u svom životu donijela bile su krstiti se i vjenčati se u hramu za svojeg supruga. Silno sam zahvalna za evanđelje u svom životu. Svi znamo da život ponekad nije lak. Samo se trebamo sjetiti riječi starješine Jeffreyja R. Hollanda. Rekao je:

»Gospodar neba i zemlje je tamo da vas blagoslovi …

Oslonite se na njega. Silno se oslonite na njega. Oslonite se na njega zauvijek.«1

Znam da je Nebeski Otac stvaran. On nas voli. Čuje naše molitve. Znam da je Isus Krist naš Spasitelj. Umro je za svakoga od nas i dao nam veliki dar pokajanja, omogućujući nam da u svojim životima poduzimamo promjene kako bismo se svakoga dana poboljšavali. Znam da imamo živućeg proroka, predsjednika Thomasa S. Monsona i znam da je prorok Joseph Smith vidio Oca i Sina i dao nam Mormonovu knjigu: Još jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu.

Molim se da nastavite svakog dana jačati i njegovati svoja svjedočanstva čineći stvari koje su nas Spasitelj i naši proroci podučili da činimo. Molim se da nastavite vjerovati u Gospodina i znam da on zna tko ste i da će usmjeriti vaš put.

Govorim ovo u ime Isusa Krista. Amen.

Napomena

  1. Jeffrey R. Holland, »Because She Is a Mother«, Ensign, svibanj 1997., 36–37.