Posjet Moronija
Kad li uvečer maloprije spomenutog dvadeset i prvog rujna, pošto pođoh na svoj noćni počinak, obratih se molitvom i prošnjom Svemogućem Bogu da mi opros-ti sve grijehe moje i ludosti i da mi očituje, te da upoznam svoje stanje i položaj pred njim; imadoh, naime, posvemašnje pouzdanje da ću doživjeti božansko očitovanje kakvo već bijah prije doživio.
Tri godine nakon Prvog viÿenja Bog je Josephu Smithu poslao anÿela Moronija da uputi Josepha o obnovi evanÿelja Isusa Krista.
Dok tako zazivah Boga, opazih kako se u mojoj sobi pojavljuje svjetlo koje jačaše i jačaše dok soba ne posta svjetlija nego o podnevu, kad se odjednom kraj moje postelje pojavi osoba stojeći u zraku, jer nogama ne doticaše poda.
Na sebi imaše opuštenu haljinu najsjajnije bjeline. Ta bjelina nadmašivaše sve zemalj-sko što ikad vidjeh, a ne vjerujem da bi išta zemaljsko moglo izgledati tako neizrecivo bijelo i blještavo. Ruke mu do ispod lakata bijahu nepokrivene a tako i njegova stopala i noge do malo povrh gležanja. Bijaše gologlav i otkrivena vrata. Mogoh ustanoviti da osim te haljine na sebi ne imaše druge odjeće, jer mu ona bijaše toliko otkrivena da mu mogoh vidjeti njedra.
Ne bijaše samo njegova haljina prebijela, već mu i cijela osoba nadmašivaše svaki opis, a lice mu uistinu poput munje. Soba bijaše veoma osvijetljena, ali ne tako blještava kao prostor oko njega. U trenutku kad ga ugledah, uplaših se, no, straha ubrzo nestade.
On me zovnu imenom i reče mi da je glas-nik poslan meni iz Božje nazočnosti te da se zove Moroni; da mi je izvesti djelo od Boga namijenjeno, da će moje ime smatrati i dobrim i zlim u svim narodima, plemenima i jezicima, odnosno da će se o njemu među svim ljudima govoriti i dobro i zlo.
On reče da postoji pohranjena knjiga ispisana na zlatnim pločama, s izvješ-tajem o prijašnjim stanovnicima ovoga kopna te o izvoru s kojega potekoše. On k tomu reče kako je u njoj sadržana punina vječnog evanđelja kako ga je Spasitelj predao drevnim stanovnicima.
Da također postoje i dva kamena na srebrnim lukovima – a ti kamenovi pričvršćeni na oplećak tvore ono što se naziva Urim i Tumim – pohranjena s pločama. Posjedovanje i upotreba tih kamenova tvoraše »vidioce« u drevna i davna vremena, a da ih je Bog spremio za prevođenje knjige.
Pošto mi to reče, započe navoditi proroš- tva Staroga zavjeta. Najprije navede dio treće glave Malahijine. Navede također četvrtu (u nekim je prijevodima to treća glava) ili posljednju glavu toga proroštva, no, malo izmijenjeno od onoga kako glasi u našim Biblijama. Umjesto da navede prvi redak kako glasi u našim knjigama, navađaše ovako:
»Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci gorjet će kao strnjika; jer oni koji dođu spalit će ih – govori Jahve nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice.«
I opet on navede peti redak ovako: »Evo, objavit ću vam Svećeništvo rukom Ilije proroka, prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.«
Navede također slijedeći redak drugačije: »I on će usaditi u srca sinova obećanje dano očevima, i srca sinova obratiti će k ocima. Kad tako ne bi bilo, cijela bi zemlja bila posve opustošena, kod njegova dolaska.«
Osim toga, navede on jedanaestu glavu Izaije, govoreći da će se to uskoro ispuniti. Još on navede treću glavu Djela, dvadeset drugi i dvadeset i treći redak, točno onako kako se nalaze u našem Novom zavjetu. Reče da je Krist taj prorok, no da još nije došao dan kad će se »oni koji ne budu slušali njegov glas iskorijeniti iz naroda«, ali da će uskoro doći.
I uz to navede Joela od dvadeset i osmog retka do posljednjega. I reče da se to još nije ispunilo, ali da će se uskoro. Nadalje, ustvrdi da će uskoro nadoći punina Pogana. Navede i mnoge druge odlomke Pisma i iznese mnoga tumačenja koja se ovdje ne mogu spomenuti.
Zatim mi reče, kad dobijem ploče o kojima bijaše govorio – još se, naime, nije ispunilo vrijeme da se one predadu – da ih ne pokazujem nikomu, pa ni oplećak s Urimom i Tumimom, već samo onima za koje mi bude naređeno da im pokažem, da ću, ne postupim li tako, biti uništen. Dok on sa mnom razgovaraše o pločama, viđenje se ukaza mome duhu te mogoh vidjeti mjesto gdje su ploče pohranjene tako jasno i razgovijetno da iznova prepoznah mjesto kad dođoh do njega.
Nakon tog priopćenja vidjeh kako se svjetlo u sobi stade umah skup-ljati oko osobe onoga koji mi bijaše govorio, i tako to potraja dok soba opet ne ostade tamna osim neposredno uokolo njega. Kadli odjednom vidjeh kao da se prolaz otvara ravno prema nebu, i on se uspinjaše dok posvema ne nestade, a soba ostade kakva bijaše prije negoli se to nebes-ko svjetlo pojavi.
Ležah snatreći o izuzetnom prizoru i veoma se diveći onomu što mi taj neobični glasnik bješe rekao, kadli usred svog razmišljanja iznenada spazih da se moja soba počinje iznova rasvjetljavati, i takoreći u trenu, taj isti nebeski glasnik bijaše opet pokraj moje postelje.
On započe i opet ispripovjedi posve isto što i za svoga prvog posjeta, bez ikakve izmjene. Kad to učini, obavijesti me o velikim kaznama koje će se sručiti na zemlju praćene velikim pustošenjem gladi, mača i pošasti, a te će teške kazne zadesiti zemlju još za ovog naraštaja. Pošto mi to ispripovjedi, ponovno uziđe kao i prije.
Çetiri stotine dvadeset i prve godine Mormoni je zakopao svete zapise svoga naroda u brdo Kumora (Cumorah). Kada se kasnije vratio kao uskrsla osoba rekao je Josephu Smithu o drevnim zapisima, koji sadroee puninu evanÿelja kako ga je predao Spasitelj drevnim stanovnicima ameriçkog kontinenta. Ti zapisi danas çine Mormonovu knjigu.
Nakon svega toga tako duboki bijahu dojmovi utisnuti u moj duh da nestade sna s mojih očiju i ja ležah obuzet zapanjenošću zbog onoga što vidjeh i čuh. No kakvo li tek bijaše moje iznenađenje kad opet spazih onog istog glasnika do svoje postelje. I začuh ga gdje opetuje i ponavlja sve iznova kao i prije i dade upozorenje za mene govoreći kako će me Sotona pokušati napastovati (uslijed neimaštine u obitelji oca moga) da se dočepam ploča s namjerom da se obogatim. On mi to zabrani govoreći da gledom na dobivanje ploča ne smijem imati na umu nikakva drugoga cilja doli Božje slave, i na me ne smije utjecati nikakav drugi poriv doli izgradnja Njegova kraljevstva u protivnom da ih ja neću dobiti.
Nakon toga trećeg posjeta opet on uzađe na nebo kao i prije, a ja opet ostadoh razmiš-ljati o neobičnosti onoga što upravo doživjeh. Tad, gotovo umah kako nebeski glasnik otide od mene po treći put, pijetao zakukurika, i ja opazih kako sviće dan, pa prema tomu naši razgovori zasigurno ispuniše cijelu tu noć.
Ubrzo nakon toga digoh se iz svoje postelje i kao obično pođoh na svoj prijeko potrebni dnevni posao. No, pokušavajući raditi kao i prije, otkrih da mi se snaga toliko iscrpla te postadoh potpuno nemoćan. Otac moj koji sa mnom radiše otkri da sa mnom nešto nije u redu i reče mi nek pođem kući. Krenuh s namjerom da pođem kući, no, pri pokušaju da se prebacim preko ograde s njive gdje bijas-mo, snaga me moja izda i ja nemoćan padoh na zemlju i neko vrijeme ne bijah ničega svjestan.
Prvo što mogoh razabrati bijaše glas koji mi govoraše, pozvavši me imenom. Pogledah gore i ugledah onoga istog glas-nika gdje stoji povrh moje glave okružen svjetlošću kao i prije. Tad mi on iznova kaza što mi je ispripovjedio prošle noći i zapovjedi mi da pođem k svomu ocu i ispričam mu o viđenju i o zapovijedima koje sam primio.
Poslušah i vratih se na njivu k svomu ocu i opetovah mu cijeli slučaj. On mi odgovori da je to od Boga i reče mi da pođem i učinim kako mi je glasnik zapovjedio. Otidoh s njive i pođoh k mjestu na kojem mi glas-nik bijaše rekao da su ploče pohranjene. A uslijed jasnoće viđenja koga imadoh o tomu prepoznah ono mjesto u trenutku kad stigoh do njega.