13. poglavlje

Neprocjenjivi blagoslovi doma Gospodnjeg

»U hramovima primamo najveće Božje blagoslove koji pripadaju vječnom životu. Hramovi su zaista vrata prema nebu.«

Iz života predsjednika Ezre Tafta Bensona

»Zahvalan sam Gospodinu što se moja sjećanja na hram protežu toliko unatrag – čak u moje rano djetinjstvo«, rekao je predsjednik Ezra Taft Benson. »Vrlo se dobro sjećam kada sam se kao dječak vraćao iz polja i približavao staroj kući na farmi u Whitneyju u Idahou. Mogao sam čuti majku kako pjeva: ‘Have I Done Any Good in the World Today?’ (Hymns, br. 58.)

Još je mogu vidjeti u svojim mislima kako se naginje nad daskom za glačanje s novinama na podu, glačajući duge trake bijele tkanine, uz krupne kapljice znoja na njezinom čelu. Kada sam je upitao što radi, rekla je: ‘Sine moj, to je hramsko ruho. Tvoj otac i ja idemo u hram…’

Zatim je stavila staro glačalo na štednjak, privukla svoju stolicu do moje i pričala mi o hramskom djelu – kako je važno moći ići u hram i sudjelovati u svetim uredbama koje se tamo vrše. Također je izrazila svoju gorljivu nadu da će jednoga dana njezina djeca, unuci i praunuci imati priliku uživati u tim neprocjenjivim blagoslovima.

Ta slatka sjećanja o duhu hramskog djela bila su blagoslov u mom seoskom domu… Ta sjećanja su se vratila dok sam provodio vjenčanje svakog od svoje djece i unuka, majčinih unuka i praunuka, pod utjecajem Duha u domu Gospodnjem.

To su moja najdraža sjećanja.«¹

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Hramovi su simboli svega što nam je drago.

Hram je najbliže mjesto nebu na smrtnoj zemlji.²

Hram će biti svjetlo svima u području – simbol svega što nam je drago.³

Hram je sveprisutni podsjetnik o Božjoj namjeri da obitelji budu vječne.⁴

[Hram] je trajni, vidljivi simbol da Bog nije nikoga ostavio u tmini. To je mjesto objave. Iako živimo u posrnulom svijetu – opakom svijetu – sveta mjesta su odijeljena i posvećena kako bi dostojni mogli učiti o redu neba i poslušati Božju volju.⁵

[Hram] je stojeći svjedok da moć Boga može opstati protiv moći zla među nama. Mnogi se roditelji, unutar i izvan Crkve, brinu o zaštiti protiv lavine opačine koja prijeti da će pregaziti kršćanska načela. U potpunosti se slažem s izjavom predsjednika Harolda B. Leea tijekom Drugog svjetskog rata. Rekao je: »Danas govorimo o sigurnosti, a ipak ne uspijevamo shvatiti da… imamo uporište u svetom hramu u kojem možemo naći simbole po kojima možemo stvoriti moć koja će spasiti ovu naciju od uništenja.«⁶

Na druženju u hotelu Hilton na Beverly Hillsu u Los Angelesu, [Kalifornija,] gdje me predsjednik Sjedinjenih Američkih Država [kao svog ministra poljoprivrede] zamolio da pozdravim predsjednika jedne od naših novijih republika, predsjednika osamdeset i osam milijuna ljudi razbacanih na nekih 3.000 otoka koji se protežu na tisuću milja, nacija koja postoji svega nekoliko godina. Dok smo sjedili na toj večeri, koju je u većoj mjeri sponzorirala industrija igranog filma i na kojoj su bile prisutne mnoge zvijezde, mogao sam gledati na prekrasni pogled zaljeva. Niz ulicu, na uzvisini, mogao sam vidjeti nježne reflektore okolo veličanstvenog hrama Los Angeles te sam bio radostan pokazati ih svojim gostima i prijateljima za svojim stolom i ostalim stolovima. Pomislio sam, dok smo tamo sjedili: »Većina onog što se odvija večeras je samo jednostavno prolaznost života. Stvari koje izdržavaju, koje su stvarne, koje su važne jesu one predstavljene u Božjem hramu.«⁷

Neka [hram] bude stalni podsjetnik da je život vječan i da savezi koje smo sklopili u smrtnosti mogu biti vječni.⁸

Trebamo hramske uredbe i saveze kako bi ušli u puninu svećeništva i pripremili se za vraćanje nazočnost Boga.

Kada je naš Nebeski Otac poslao Adama i Evu na ovu zemlju, učinio je to s namjerom da ih poduči kako se vratiti u njegovu nazočnost. Naš im je Otac obećao Spasitelja koji će ih otkupiti iz njihovog palog stanja. Dao im je naum spasenja te im rekao da podučavaju svoju djecu vjeri u Isusa Krista i pokajanju. Nadalje, Adamu i njegovom potomstvu Bog je dao zapovijed pokrstiti se, primiti Duha Svetog i ući u red Sina Božjeg.

Uči u red Sina Božjeg je danas jednako ulasku u puninu Melkisedekovog svećeništva, koje se prima samo u domu Gospodnjem.

Zato što su Adam i Eva poslušali te zahtjeve, Bog im je rekao: »I ti si po redu onoga koji početka dana ni svršetka godina nema, od sve vječnosti do sve vječnosti« (Mojsije 6:67).

Tri godine prije Adamove smrti dogodio se veliki događaj. Uzeo je svog sina Setha, svog praunuka Enoša i ostale velike svećenike koji su mu bili potomci po izravnoj liniji, s ostalim pravednim potomstvom, u dolinu zvanu Adam-ondi-Ahman. Ondje im je Adam, tim pravednim potomcima, dao svoj posljednji blagoslov.

Tada im se ukazao Gospodin [vidi NiS 107:53–56]…

Kako je Adam doveo svoje potomke u nazočnost Gospodnju?

Odgovor: Adam i njegovi potomci su ušli u svećenički red Boga. Danas bismo rekli da su otišli u dom Gospodnji i primili svoje blagoslove.

Red svećeništva o kojem se govori u Svetim pismima je nešto o čemu se govorilo kao o patrijarhalnom redu jer se prenosi s oca na sina. Ali ovaj red je inače opisan u suvremenoj objavi kao red obiteljskog upravljanja gdje muškarac i žena ulaze u savez s Bogom – poput Adama i Eve – kako bi bili zapečaćeni u vječnosti, imali potomstvo i činili volju i djelo Božje kroz svoju smrtnost.

Ako je par vjeran svojim savezima, oni imaju pravo na blagoslov najvišeg stupnja nebeskog kraljevstva. U te se saveze danas može ući samo ulaskom u dom Gospodnji.

Adam je slijedio taj red i doveo svoje potomstvo u nazočnost Božju…

Ovom redu svećeništva se može pristupiti samo kada pratimo sve Božje zapovijedi i tražimo blagoslov očeva kao što je Abraham [vidi Abraham 1:1–3] odlaskom u kuću našeg Oca. Oni se ne primaju niti na jednom drugom mjestu na zemlji…

Idite u hram – dom našeg Oca – i primite blagoslove vaših očeva kako biste imali pravo na najveći blagoslov svećeništva. »Jer bez nje nitko vidjeti ne može lice Božje, to jest Oca, i ostati živ« (NiS 84:22).

Dom našeg Oca je dom reda. Idemo u njegov dom kako bi ušli u taj red svećeništva koji će nam dati pravo na sve što Otac ima, ako smo vjerni.⁹

Kroz hramske uredbe i saveze, mi možemo primiti zaštitu i najveći blagoslov Boga koji se odnosi na vječni život.

Blagoslovi doma Gospodnjeg su vječni. Oni su od najviše važnosti za nas jer u hramovima primamo najveći božji blagoslov koji se odnosi na vječni život. Hramovi su zaista vrata u nebo.¹⁰

Gospodinova želja za svakog odraslog muškarca i ženu u Crkvi je da prime uredbe hrama. To znači da trebaju biti podareni i da se svi vjenčani parovi zapečate za vječnost. Te uredbe daju zaštitu i blagoslov njihovom braku. Njihova su djeca također blagoslovljena rođenjem u savezu. Rođenje u savezu daje djetetu blagoslov prava prvorodstva koje mu osigurava vječno roditeljstvo neovisno što se dogodi roditeljima, dokle god dijete ostaje dostojno blagoslova.¹¹

Nije li značajno da su danas sveci rasprostranjeni diljem svijeta i da im se, u njihovoj rasprostranjenoj situaciji, priskrbljuju hramovi? Po uredbama koje primaju na svetim mjestima, oni će biti u velikoj mjeri naoružani pravednošću i uvelike podareni Božjom moći.¹²

Postoji moć vezana za uredbe neba – čak i za moć božanstva – koja može pobijediti i pobijedit će sile zla ako ćemo biti dostojni tih svetih blagoslova. [Naša] zajednica će biti zaštićena, naše obitelji će biti zaštićene, naša djeca će biti sigurna dok živimo po evanđelju, posjećujemo hram i živimo blizu Gospodinu… Bog nas je blagoslovio kao svece da živimo dostojni saveza i uredbi sklopljenih na ovom svetom mjestu.¹³

Hramski obred nam je dao mudri Nebeski Otac kako bi nam pomogao da postanemo više nalik Kristu.¹⁴

Nećemo biti sposobni prebivati u društvu nebeskih bića ako nismo čisti i sveti. Zakoni i uredbe koji potiču muškarce i žene da dođu iz svijeta i postanu posvećeni se daju samo na ovim svetim mjestima. Oni su dani objavom i njih razumijemo kroz objavu. Iz tog je razloga jedan od braće nazvao hram »Gospodinovo sveučilište«.¹⁵

Ni jedan član Crkve ne može biti usavršen bez uredbi iz hrama. Naša je misija pomoći onima koji nemaju te blagoslove da ih prime.¹⁶

Naša je povlastica otvarati vrata spasenja našim precima.

Hramovi su izgrađeni i posvećeni kako bi, kroz svećeništvo, roditelji bili zapečaćeni za svoju djecu i djeca bila zapečaćena za svoje roditelje. Te uredbe pečaćenja se primjenjuju i na žive i na mrtve. Ako se ne uspijemo zapečatiti za naše pretke i naše potomke, svrha na ovoj zemlji koja je čovjekovo uzvišenje, bit će posve potraćena što se nas tiče.¹⁷

Nije dovoljno za muža i ženu da se zapečate u hramu kako bi osigurali uzvišenje – ako su vjerni – moraju biti povezani sa svojim precima i uvidjeti da je to djelo gotovo za te pretke. »Oni bez nas«, rekao je apostol Pavao, »ne mogu postići savršenstvo – tako ni mi bez pokojnika svojih ne možemo postići savršenstvo« (NiS 128:15). Naši članovi, stoga, razumiju svoju odgovornost kao pojedinaca uvidjeti da su povezani sa svojim precima – ili kako Sveta pisma pišu, našim »očevima«. To je značenje 2. odsjeka, 2. stih, u Nauku i savezima gdje Moroni objavljuje da će Ilija »usaditi u srce sinova obećanje dano ocima, i srca sinova obratit će se k ocima«.¹⁸

Kada razmišljam o rodoslovlju, vidim ljude – ljude koje volim i koji čekaju našu obitelj, njihovo potomstvo, da im pomognu ostvariti uzvišenje u nebeskom kraljevstvu.¹⁹

Naša je povlastica otvaranja vrata spasenja onim dušama koje su zatvorene u tmini u svijetu duhova, kako bi mogli primiti svjetlo evanđelja i biti suđeni kao mi. Da, »činiti djela koja ja činim« – nudeći spasonosne evanđeoske uredbe drugima – »ćete i vi činiti« [vidi Ivan 14:12]. Koliko tisuća naših plemena još očekuju uredbe pečaćenja?

Dobro je upitati: »Jesam li učinio sve što mogu kao pojedinac s ove strane vela? Hoću li biti spasitelj – svojim vlastitim precima?«

Bez njih, ne možemo biti savršeni. Uzvišenje je obiteljska stvar.²⁰

Veo je vrlo tanak. Živimo u vječnosti. Sve je kao jedan dan s Bogom. Vjerujem da za Boga nema vela. Sve je jedan veliki program. Siguran sam se nebo raduje kada se srećemo [u hramu]. Naši preci se raduju, a moja nada i molitva je da ćemo iskoristiti prednosti prilike redovitog dolaska u hram koja nam je dana.²¹

Oni od vas koji su radili na vašim rodoslovljima, koji su shvatili važnost rada i osjetili su uzbuđenje koje dolazi kroz povezivanje obitelji i učenje o svom plemenitom porijeklu, trebaju početi dijeliti to uzbuđenje s drugima. Pomognite im vidjeti radost i ispunjenost koju vi vidite u tom djelu. Moramo propovijedati o tom djelu našim članovima. Mnogo je toga još činiti, kao što znate, a postoje mnogi članovi koji to mogu činiti i koji bi uživali čineći ako neki od vas — svaki od vas — u njima samo zapali tu iskru kroz entuzijazam, primjer i predanost.²²

Djeca i mladi trebaju naučiti o blagoslovima koji ih očekuju u hramu.

Hram je sveto mjesto, a uredbe u hramu svetog su obilježja. Zbog svoje svetosti ponekad nevoljko pričamo išta o hramu našoj djeci i unucima.

Kao posljedica toga, mnogi ne razviju stvarnu potrebu odlaziti u hram ili kada odlaze onamo, čine to bez puno znanja koje bi ih pripremilo za obveze i saveze u koje ulaze.

Vjerujem da će ispravno shvaćanje ili znanje nemjerljivo pomoći pripremiti mlade za hram. To će razumijevanje, vjerujem, gajiti u njima želju tražiti svoje svećeničke blagoslove jednako kao što je Abraham tražio svoje [vidi Abraham 1:1–4].²³

Kada vas djeca pitaju zašto se vjenčamo u hramu, trebate ih naučiti da su hramovi jedino mjesto na zemlji gdje se mogu provoditi neke uredbe. Također trebate sa svojom djecom govoriti o svojim osobnim osjećajima dok ste zajedno klečali pred svetim oltarom i sklopili saveze koji su im omogućili da i oni budu zapečaćeni za vas zauvijek.²⁴

»Bog nas je blagoslovio da poučavamo našu djecu i unuke o velikim blagoslovima koji ih očekuju odlaskom u hram.«

Kako li je samo prikladno da majka i otac pokažu prema hramu i kažu svojoj djeci: »To je mjesto gdje smo vjenčani za vječnost.« Čineći to, ideal hramskog braka se može usaditi u umove i srca vaše djece dok su još jako mlada.²⁵

S našim obiteljima trebamo dijeliti ljubav prema precima i zahvalnost što im možemo pomoći primiti spasonosne uredbe, kao što su moji roditelji dijelili sa mnom. Dok tako činimo, povećavamo veze zahvalnosti i bliskosti koje se razvijaju unutar naših obitelji.²⁶

Vjerujem da mladi nisu samo voljni i sposobni napraviti rodoslovno istraživanje nego da imaju dobra sredstva za oživljavanje čitavog programa.²⁷

Bog nas je blagoslovio da poučavamo svoju djecu i unuke o velikim blagoslovima koji ih očekuju odlaskom u hram.²⁸

Veće prisustvovanje u hramu vodi većoj osobnoj objavi.

Moj je običaj, kada god vodim vjenčanje, predložiti mladom paru da se vrate u hram kada god uzmognu i da još jednom prođu kroz hram kao muž i žena. Nije moguće u potpunosti shvatiti značenje svetog podarivanja ili pečaćenja samo jednim prolaskom kroz hram, ali ako ponavljaju svoj posjet hramu, ljepota, značajnost i važnost svega će im biti naglašenija. Kasnije sam primao pisma nekih od tih mladih parova koji su izražavali zahvalnost jer im je to osobito bilo naglašeno. Dok ponavljaju svoj posjet hramu, njihova ljubav prema drugom se povećava i njihov brak jača.²⁹

Dok posjećujemo hram, daje nam se uvid u vječno putovanje čovjeka. Vidimo prekrasne i impresivne simbolizme najznačajnijih događaja – prošlih, sadašnjih i budućih – kako predstavljaju čovjekovu misiju u odnosu s Bogom. Podsjeća nas se na naše obveze dok sklapamo svečane saveze koji se odnose na poslušnost, posvećenje, žrtvu i posvećenu službu Nebeskom Ocu.³⁰

Obećavam da ćete, povećanim prisustvovanjem u hramu Božjem, primiti osobnu objavu kojom ćete blagosloviti svoj život dok blagoslivljate one koji su umrli.³¹

U miru ovih prekrasnih hramova, ponekad pronalazimo rješenja za ozbiljne životne probleme. Pod utjecajem Duha, ondje ponekad u nas utječe čista spoznaja. Hramovi su mjesta osobne objave. Kad sam bio opterećen s problemom ili teškoćom, otišao sam u dom Gospodnji s molitvom u srcu za odgovor. Ti odgovori došli su na jasan i nepogrešiv način.³²

Vraćamo li se u hram dovoljno često da bismo primili osobne blagoslove koji dolaze iz redovitog štovanja u hramu? Molitve dobivaju odgovore, događa se objava i odvija se poduka po Duhu u svetim hramovima Gospodnjim.³³

Napravimo hram svetim domom izvan našeg vječnog doma.³⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Benson je rekao da je hram »simbol svega što nam je drago«, a prepoznao je neke istine koje hram simbolizira (vidi 1. odsjek). Što hramovi predstavljaju vama?
Kako se poučavanja predsjednika Bensona u 2. odsjeku o blagoslovima svećeništva mogu primijeniti na sve članove obitelji? Dok pregledavate taj odsjek, razmislite o povlastici i odgovornosti pomoći članovima obitelji pripremiti se za povratak u nazočnost Božju.
Dok čitate 3. odsjek, razmislite o poučavanjima predsjednika Bensona o blagoslovima koje primamo kroz hramske uredbe. Na koje načine ste blagoslovljeni kroz hramske uredbe? Ako još niste primili hramske uredbe, razmislite što možete napraviti da se pripremite primiti ih.
Predsjednik Benson je rekao: »Kada razmišljam o rodoslovlju, vidim ljude – ljude koje volim« (4. odsjek). Kako taj način gledanja može utjecati na vaš pristup obiteljskom rodoslovlju? Što možete napraviti da pomognete kako bi više naših predaka primilo blagoslove evanđelja?
Predsjednik Benson nas potiče da »učinimo hram svetim domom izvan našeg vječnog doma« (6. odsjek). Što ova izjava znači vama? Razmislite o blagoslovima koje primate dok ulazite u hram.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izaija 2:1–3; NiS 97:15–16; 109:8–23; 124:39–41; 138:32–34

Pomoć pri poučavanju

»Često će lekcija sadržavati više gradiva nego što možete obraditi u vremenu koje imate. U tim slučajevima trebate odabrati gradivo koje će najviše pomoći onima koje podučavate« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 98–99).