Knjige i lekcije
19. poglavlje: Pokajanje

19. poglavlje

Pokajanje

Slika
An Hispanic young woman crying. She is holding a handkerchief. Tears are rolling down her face.

Svi se trebamo kajati

  • Što je grijeh? Kakve učinke naši grijesi imaju na nas?

Vjera u Isusa Krista prirodno vodi k pokajanju. Potreba za pokajanjem postoji u svijetu od vremena Adama do današnjih dana. Gospodin je podučio Adama: »Podučavaj, dakle, o tomu djecu svoju da se svi ljudi posvuda moraju obratiti, jer u protivnom nikako ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje jer ništa nečisto ne može boraviti ondje, to jest boraviti u nazočnosti njegovoj« (Mojsije 6:57).

Mi dolazimo na zemlju zato da bismo rasli i napredovali. Taj proces traje cijeli život. Tijekom tog razdoblja svi griješimo (vidi Rimljanima 3:23). Svi se trebamo kajati. Ponekad griješimo zbog neznanja, ponekad zbog naših slabosti, a ponekad zbog svjesne neposlušnosti. U Bibliji čitamo da »na zemlji nema pravednika koji čineći dobro ne bi nikad sagriješio« (Propovjednik 7:20) i da »ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine« (1. Ivanova 1:8).

Što je grijeh? Jakov je rekao: »Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, počinja grijeh« (Jakovljeva 4:17). Ivan je opisao grijeh kao »svak[u]… nepravednost« (1. Ivanova 5:17) i »kršenje zakona« (1. Ivanova 3:4).

Zato je Gospodin rekao da se »svi ljudi posvuda moraju obratiti« (Mojsije 6:57). Osim Isusa Krista, koji je živio savršen život, svatko tko je živio na zemlji je zgriješio. Naš nam je Nebeski Otac u svojoj velikoj ljubavi dao ovu mogućnost da se pokajemo za svoje grijehe.

Postati slobodni od naših grijeha kroz pokajanje

  • Što je pokajanje?

Pokajanje je način koji nam je dan da možemo postati slobodni od naših grijeha i primiti oprost za njih. Grijesi usporavaju naš duhovni napredak i čak ga mogu zaustaviti. Pokajanje nam omogućuje da ponovno rastemo i razvijamo se duhovno.

Povlastica pokajanja omogućena nam je Pomirenjem Isusa Krista. Na način koji ne razumijemo potpuno Isus je platio za naše grijehe. Predsjednik Joseph Fielding Smith je rekao o tome:

»Pretrpio sam boli, i vi ste trpjeli boli, i one su ponekad bile zaista teške. No ja ne mogu posve proniknuti takvu bol… koja bi prouzročila da iz tijela proteče krv poput znoja. To je bilo nešto strašno, nešto zastrašujuće. …

Nije postojao nijedan čovjek ikada rođen na ovome svijetu koji je mogao opstati pod težinom tereta koji je bio na Sinu Božjemu, dok je nosio moje i vaše grijehe i omogućavao nam da možemo pobjeći od naših grijeha« (Doctrines of Salvation, odabrao Bruce R. McConkie, 3 sveska, [1954–1956], 1:130–31; kurziv u originalu).

Pokajanje ponekad zahtijeva veliku hrabrost, mnogo snage, mnogo suza, neprestane molitve i neumoran trud u življenju Gospodinovih zapovijedi.

Načela pokajanja

  • Koja su načela pokajanja?

Predsjednik Spencer W. Kimball je izjavio: »Ne postoji kraljevska cesta prema pokajanju, to jest povlašteni put prema oprostu. Svatko mora slijediti isti put bio on bogat ili siromašan, obrazovan ili neuk, visok ili nizak, princ ili prosjak, kralj ili običan čovjek« (Teachings of Presidents of the Church: Spencer W. Kimball [2006], 38; kurziv u originalu).

Moramo prepoznati svoje grijehe

Da bismo se pokajali, moramo priznati sebi da smo zgriješili. Ako ne priznamo to, ne možemo se pokajati.

Alma je savjetovao svojem sinu Korijantonu, koji nije bio vjeran u svojem misionarskom pozivu i počinio je ozbiljan grijeh: »Samo tvoji grijesi nek te smetaju onim nemirom koji će te privesti k obraćenju. … Ne pokušavaj sebe ispričati ni malčice« (Alma 42:29–30). Sveta pisma nas savjetuju nadalje da ne opravdavamo svoje grešno postupanje (vidi Luka 16:15–16).

Ne možemo sakriti nijedan čin u svojem životu od sebe niti od Gospodina.

Moramo osjećati žaljenje zbog naših grijeha

Osim što prepoznajemo svoje grijehe, moramo osjećati iskreno žaljenje zbog onoga što smo učinili. Moramo osjećati da su naši grijesi strašni. Moramo željeti skinuti ih se sebe i napustiti ih. Sveta pisma nam kažu: »Svi oni koji se pred Bogom ponize i žele biti kršteni, i pristupe srca skršena i duha raskajana, i … istinski [se] obratiše od svih grijeha svojih … imaju se krštenjem primiti u crkvu njegovu.« (NiS 20:37).

Moramo odbaciti svoje grijehe

Naše nas iskreno žaljenje treba dovesti do toga da odbacimo svoje grijehe. Ako smo ukrali nešto, nećemo više krasti. Ako smo lagali, nećemo više lagati. Ako smo počinili preljub, prestat ćemo. Gospodin je objavio proroku Josephu Smithu: »Po ovomu poznate da li se čovjek obratio od grijeha svojih – evo, ako ih ispovijedi i ako ih se okani« (NiS 58:43).

Moramo priznati naše grijehe

Priznavanje naših grijeha veoma je važno. Gospodin nam je zapovjedio da priznajemo svoje grijehe. Priznanje skida težak teret s grešnika. Gospodin je obećao: »Ja, Gospod, opraštam grijehe i milosrdan sam prema onima koji priznaju grijehe svoje srcem poniznim« (NiS 61:2).

Moramo priznati sve naše grijehe Gospodinu. Osim toga, moramo priznati ozbiljne grijehe – kao preljub, blud, homoseksualne odnose, zlostavljanje supružnika ili djeteta, te prodaju ili korištenje ilegalnih droga – koji mogu utjecati na naš položaj u Crkvi, ispravnoj svećeničkoj vlasti. Ako smo zgriješili protiv druge osobe, trebamo to priznati osobi koju smo povrijedili. Neki se manje ozbiljni grijesi tiču samo nas i Gospodina. Takve trebamo privatno priznati Gospodinu.

Moramo pružiti nadoknadu

Dio pokajanja jest pružiti nadoknadu. To znači da koliko je god to moguće moramo ispraviti ono loše što smo počinili. Na primjer, lopov treba vratiti ono što je ukrao. Lažac treba objaviti istinu. Onaj koji je tračem ocrnio karakter druge osobe treba raditi kako bi obnovio ugled osobe kojoj je naudio. Ako to budemo činili, Bog nam neće spominjati naše grijehe kad nam bude suđeno (vidi Ezekiel 33:15–16).

Moramo oprostiti drugima

Važan dio pokajanja je oprostiti onima koji su zgriješili protiv nas. Gospodin nam neće oprostiti osim ako naša srca ne budu potpuno očišćena od sve mržnje, ogorčenosti i loših osjećaja protiv drugih ljudi (vidi 3. Nefi 13:14–15). »Stoga, kažem vam, morate oprostiti jedan drugomu. Onaj, naime, koji ne oprosti bratu svojemu prijestupe njegove, stoji osuđen pred Gospodom, jer u njemu ostaje veći grijeh« (NiS 64:9).

Moramo obdržavati Božje zapovijedi

Kako bi naše pokajanje bilo potpuno, moramo obdržavati Gospodinove zapovijedi (vidi NiS 1:32). Nismo potpuno raskajani ako ne plaćamo desetinu ili ako ne obdržavamo dan subotnji svetim ili ako ne poštujemo Riječ mudrosti. Nismo raskajani ako ne podržavamo vlast u Crkvi i ako ne volimo Gospodina i svoje bližnje. Ako se ne molimo i ako smo neljubazni prema drugima, sigurno nismo raskajani. Kad se kajemo, naš se život mijenja.

Predsjednik Kimball je rekao: »Najprije, osoba se kaje. Nakon što je stekla taj temelj, tad mora živjeti Gospodinove zapovijedi kako bi zadržala povoljan položaj. To je neophodno kako bi se osigurao potpuni oprost« (Teachings of Presidents of the Church: Spencer W. Kimball, 43).

  • Kako se učenja u ovom odjeljku razlikuju od krive ideje da je pokajanje izvođenje niza jednostavnih koraka ili rutinskih postupaka?

Kako nam pokajanje pomaže

  • Na koje nam načine pokajanje pomaže?

Kroz naše pokajanje Pomirenje Isusa Krista postaje potpuno učinkovito u našem životu, i Gospodin nam oprašta naše grijehe. Postajemo slobodni od ropstva grijeha i nalazimo radost.

Alma je iznio svoje iskustvo kajanja zbog svoje grešne prošlosti:

»Duša mi se lomila [bila uznemirena] u najvećoj mjeri i razdirala zbog svih grijeha mojih.

Da, sjetih se svih grijeha svojih i bezakonja, zbog kojih se mučih u paklenskim bolima. Da, vidjeh kako se bijah pobunio protiv Boga svojega, i kako ne obdržavah svete zapovijedi njegove.

… Tolika bijahu bezakonja moja, da i sama pomisao na dolazak u nazočnost Božju razdiraše dušu moju neizrecivom stravom.

… I dogodi se: Dok… se lomih u sjećanju na tolike grijehe svoje, gle, sjetih se kako čuh da otac moj proriče… o dolasku nekog Isusa Krista, Božjega sina, da izvede pomirenje za grijehe svijeta.

A kad um moj prihvati tu misao, zavapih u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, smiluj se meni. …

I eto, gle, kad to pomislih, ne mogoh se više sjetiti boli svojih. …

O, kolike li radosti, i kako li čudesno svjetlo spazih, da, duša mi se ispuni radošću tako silnom kakva bijaše moja bol.

… Ne može biti ništa tako silovito i slatko kao što bješe radost moja« (Alma 36:12–14, 17–21).

  • Kako su pokajanje i oprost donijeli radost Almi?

Opasnosti odgađanja pokajanja

  • Koje su neke moguće posljedice odgađanja pokajanja?

Proroci su izjavili da je »za ljude… ovaj život vrijeme priprave za susret s Bogom« (Alma 34:32). Trebamo se kajati sada, svaki dan. Kad ustanemo ujutro, trebamo ispitati sami sebe kako bi smo vidjeli je li Duh Božji s nama. Navečer, prije nego što idemo spavati, trebamo preispitati naša djela i riječi toga dana, te upitati Gospodina da nam pomogne prepoznati ono za što se trebamo pokajati. Kajući se svaki dan i omogućujući Gospodinu da nam oprosti naše grijehe, iskusit ćemo svakodnevni proces usavršavanja. Kao i s Almom, naša sreća i radost mogu biti silovite i slatke.

Dodatni stihovi iz Svetih pisama