Priručnici i pozivi
3. Načela svećeništva


»3. Načela svećeništva«, Opći priručnik: Služenje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana (2020.)

»3. Načela svećeništva«, Opći priručnik.

3.

Načela svećeništva

3.0

Uvod

Svećeništvo je ovlast i moć Božja. Oduvijek je postojalo i nastavit će postojati bez kraja (vidi Alma 13:7–8; Nauk i savezi 84:17–18). Kroz svećeništvo, Nebeski Otac postiže svoje djelo »ostvariva[nja] besmrtnost[i] i vječn[og] život[a] čovjeka« (Mojsije 1:39). Bog daje ovlast i moć svojim sinovima i kćerima na Zemlji kako bi pomogli s izvođenjem ovog djela (vidi poglavlje 1).

3.1

Obnova svećeništva

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana jedina je organizacija na Zemlji sa svećeničkom ovlasti. Prorok Joseph Smith primio je Aronovo svećeništvo i njegove ključeve od Ivana Krstitelja (vidi Nauk i savezi 13:1). Primio je Melkisedekovo svećeništvo i njegove ključeve od apostolā Petra, Jakova i Ivana (vidi Nauk i savezi 27:12–13).

U hramu Kirtland Josephu Smithu ukazali su se Mojsije, Ilijas i Ilija te mu predali daljnju ovlast nužnu za ostvarivanje Božjega djela u posljednjim danima (vidi Nauk i savezi 110:11–16).

  • Mojsije je predao ključeve sabiranja Izraela (vidi Vodič za Sveta pisma, »Izrael«).

  • Ilijas je predao rasporedbu evanđelja Abrahamova. To uključuje obnovu Abrahamova saveza (vidi Abraham 2:9–11; Vodič za Sveta pisma, »Abrahamov savez«).

  • Ilija je predao ključeve moći pečaćenja (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pečaćenje, pečatiti«). Ovi ključevi pružaju ovlast koja omogućava da uredbe izvršene na Zemlji budu obvezujuće u narednom životu (vidi Nauk i savezi 128:9–10).

Svaki član Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola drži sve ove svećeničke ključeve danas. Samo predsjednik Crkve, koji je najstariji apostol, ovlašten je primjenjivati sve ove ključeve. Ovi vođe pozivaju i ovlašćuju druge članove Crkve da koriste Božju svećeničku ovlast i moć kako bi pomogli u djelu spasenja i uzvišenja.

Za informacije o svećeničkim ključevima, vidi 3.4.1.

3.2

Blagoslovi svećeništva

Bog stavlja velike blagoslove na raspolaganje svoj svojoj djeci kroz saveze i svećeničke uredbe. Ovi blagoslovi uključuju:

  • krštenje i članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana;

  • dar Duha Svetoga;

  • blagovanje sakramenta;

  • ovlast i moć za služenje u crkvenim pozivima i zaduženjima;

  • primanje patrijarhalnih blagoslova i drugih svećeničkih blagoslova iscjeljenja, utjehe i vodstva;

  • podarivanje Božjom moću u hramu;

  • pečaćenje za članove svoje obitelji za vječnost;

  • obećanje vječnog života.

Božja djeca mogu primiti ove blagoslove svećeništva i iskusiti veliku radost dok žive evanđelje Isusa Krista.

3.3

Melkisedekovo svećeništvo i Aronovo svećeništvo

U Crkvi, svećeništvo ima dva dijela: Melkisedekovo svećeništvo i Aronovo svećeništvo (vidi Nauk i savezi 107:1).

3.3.1

Melkisedekovo svećeništvo

Melkisedekovo svećeništvo je »Sveto svećeništvo, prema redu Sina Božjega« (Nauk i savezi 107:3). Ono je moć po kojoj sinovi i kćeri Božje mogu postati poput njega (vidi Nauk i savezi 84:19–21; 132:19–20).

»Melkisedekovo svećeništvo obnaša pravo predsjedništva.« Ono ima »moć i ovlast nad svim službama u crkvi u svim razdobljima svijeta, da upravlja u duhovnim stvarima« (Nauk i savezi 107:8). Kroz ovu ovlast, crkveni vođe usmjeravaju cijelo duhovno djelo Crkve i upravljaju njime (vidi Nauk i savezi 107:18). »Sve druge vlasti ili službe u crkvi dodaci su tom svećeništvu« (Nauk i savezi 107:5).

Predsjednik Crkve predsjedavajući je veliki svećenik nad Melkisedekovim svećeništvom (vidi Nauk i savezi 107:65–67). Predsjednik kolčića predsjedavajući je veliki svećenik u kolčiću (vidi Nauk i savezi 107:8, 10; vidi i poglavlje 5). Biskup je predsjedavajući veliki svećenik u odjelu (vidi Nauk i savezi 107:17; vidi i poglavlje 6).

Za informacije o službama i dužnostima Melkisedekova svećeništva, vidi 8.1.1.

3.3.2

Aronovo svećeništvo

Aronovo svećeništvo je »dodatak… Melkisedekovu svećeništvu« (Nauk i savezi 107:14). Ono uključuje ključeve:

  • posluživanja anđela;

  • evanđelja pokajanja;

  • posluživanja u izvanjskim uredbama, uključujući krštenje za otpust grijeha.

(Vidi Nauk i savezi 13:1; 84:26–27; 107:20.)

Biskup je predsjednik Aronova svećeništva u odjelu (vidi Nauk i savezi 107:15).

Za informacije o službama i dužnostima Aronova svećeništva, vidi 10.1.3.

3.4

Svećenička ovlast

Svećenička ovlast jest ovlaštenje za predstavljanje Boga i djelovanje u njegovo ime. Cjelokupna svećenička ovlast u Crkvi primjenjuje se pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve.

Dostojni muški članovi Crkve primaju svećeničku ovlast kroz podjeljivanje svećeništva i zaređenje u svećeničke službe. Svi članovi Crkve mogu primjenjivati prenesenu ovlast kada su odijeljeni ili zaduženi za pomaganje u ostvarivanju Božjega djela. Za to kako primjenjuju Božju ovlast, članovi su odgovorni Bogu i onima koje je on postavio da predsjedavaju (vidi 3.4.4).

3.4.1

Svećenički ključevi

Svećenički ključevi ovlast su za usmjeravanje uporabe svećeništva u korist Božje djece. Uporabu cjelokupne svećeničke ovlasti u Crkvi usmjeravaju oni koji drže svećeničke ključeve (vidi Nauk i savezi 65:2).

3.4.1.1

Oni koji drže svećeničke ključeve

Isus Krist drži sve ključeve svećeništva. Pod njegovim se usmjerenjem svećenički ključevi daju muškarcima u određenim pozivima za ostvarivanje Božjega djela, kako je objašnjeno u nastavku.

Gospodin je svakom od svojih apostola podijelio sve ključeve koji se odnose na kraljevstvo Božje na Zemlji. Najstariji živući apostol, predsjednik Crkve, jedina je osoba na Zemlji ovlaštena koristiti sve ove svećeničke ključeve (vidi Nauk i savezi 81:1–2; 107:64–67, 91–92; 132:7).

Pod usmjerenjem predsjednika Crkve svećeničkim vođama daju se ključevi kako bi mogli predsjedavati u svojim područjima nadležnosti. Ovi vođe uključuju:

  • predsjednike kolčića i okruga;

  • biskupe i predsjednike ogranaka;

  • predsjednike zborova Melkisedekova i Aronova svećeništva;

  • predsjednike hramova;

  • predsjednike misija i predsjednike centara za obuku misionara;

  • predsjednike povijesnih lokaliteta Crkve.

Ovi vođe primaju svećeničke ključeve kada ih se odjeljuje na njihove pozive.

Svećenički ključevi ne daju se drugima, uključujući savjetnike mjesnih svećeničkih vođa ili predsjednike crkvenih organizacija. Umjesto toga, ovim se vođama predaje ovlast kada ih se odjeli i kada primaju zaduženja pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve. Predsjednici crkvenih organizacija predsjedavaju pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve (vidi 4.2.4).

3.4.1.2

Red Gospodinovu djelu

Svećeničkim ključevima osigurava se da se djelo spasenja i uzvišenja ostvaruje na propisan način (vidi Nauk i savezi 42:11; 132:8). Oni koji drže svećeničke ključeve usmjeravaju Gospodinovo djelo unutar svojih područja nadležnosti. Oni to čine u ljubavi i pravednosti. Ova predsjedavajuća ovlast valjana je samo za određene dužnosti vođina poziva. Kada svećenički vođe budu razriješeni svog poziva, više ne drže ove ključeve.

Svi koji služe u Crkvi odijeljeni su ili zaduženi pod usmjerenjem onoga koji drži svećeničke ključeve. Kada su članovi odijeljeni ili zaduženi, Bog ih ovlašćuje da služe u njegovu djelu.

3.4.2

Podjeljivanje svećeništva i zaređenje

Pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve, Aronovo svećeništvo i Melkisedekovo svećeništvo podjeljuju se dostojnim muškim članovima Crkve (vidi Nauk i savezi 84:14–17). Nakon što odgovarajuće svećeništvo bude podijeljeno, osoba je zaređena u službu u tom svećeništvu, poput đakona ili starješine. Obnašatelj svećeništva primjenjuje svećeništvo prema pravima i dužnostima te službe (vidi Nauk i savezi 107:99).

Svaki muškarac u Crkvi Isusa Krista treba nastojati biti dostojan primiti i koristiti Melkisedekovo svećeništvo kako bi služio drugima. Kada muškarac primi ovo svećeništvo, on sklapa savez da će vjerno ispunjavati svoje svećeničke dužnosti. On također prima od Boga prisegu, ili obećanje, o vječnim blagoslovima (vidi Nauk i savezi 84:33–44; vidi i Vodič za Sveta pisma, »Prisega i savez svećeništva«).

Za više informacija o podjeljivanju svećeništva i zaređenju, vidi 8.6.2, 10.6, 18.10 i 38.2.5.

3.4.3

Prijenos svećeničke ovlasti za služenje u Crkvi

Svećenička ovlast za služenje u Crkvi prenosi se članovima na sljedeće načine:

  • odjeljivanjem na crkveni poziv;

  • zaduženjem koje daju predsjedavajući crkveni vođe.

3.4.3.1

Odjeljivanje

Kada su muškarci i žene odijeljeni pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve, daje im se ovlaštenje od Boga za djelovanje u tom pozivu. Kada su razriješeni tog poziva, oni više nemaju ovlast povezanu s njim.

Neki su pozivi povezani sa službama i zborovima svećeništva. Na primjer, muškarac koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo može biti pozvan kao predsjednik zbora starješina. Kada ga predsjednik kolčića odijeli, dani su mu svećenički ključevi, ovlast i nadležnost za usmjeravanje djela zbora starješina (vidi 3.4.1).

Mnogi drugi crkveni pozivi nisu povezani sa svećeničkim službama i zborovima. No svim se članovima Crkve koji su odijeljeni služiti daje božanska ovlast i dužnost djelovanja u njihovim pozivima. Na primjer:

  • Ženi koju je biskup pozvao i odijelio kao predsjednicu Potpornog društva u odjelu dana je ovlast da usmjerava djelo Potpornog društva u odjelu.

  • Muškarcu ili ženi koje je član biskupstva pozvao i odijelio kao učitelje u Maloj školi dana je ovlast da podučavaju djecu Male škole u odjelu.

Svi koji su pozvani i odijeljeni služe pod usmjerenjem onih koji nad njima predsjedavaju (vidi 3.4.1.2).

Za više informacija o odjeljivanju članova na crkvene pozive, vidi 18.11.

3.4.3.2

Zaduženje

Predsjedavajući crkveni vođe mogu prenositi ovlast po zaduženju. Kada muškarci i žene prime ova zaduženja, dana im je ovlast od Boga za djelovanje. Na primjer:

  • Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola prenose ovlast Sedamdesetorici koji su zaduženi upravljati područjima i predsjedavati na saborima kolčića.

  • Predsjednici misija prenose ovlast muškim i ženskim misionarima koji su zaduženi voditi i obučavati druge misionare.

  • Ovlast se prenosi članovima Crkve da služe kao poslužiteljska braća i poslužiteljske sestre. Ovo se događa kada ih pod biskupovim usmjerenjem zaduže predsjednik zbora starješina ili predsjednica Potpornog društva.

Ovlast koja je prenesena zaduženjem ograničena je na određene dužnosti i vrijeme trajanja zaduženja.

Za više informacija o zaduženju kroz prijenos ovlasti, vidi 4.2.6.

3.4.4

Pravedna primjena svećeničke ovlasti

Crkveni vođe i članovi koriste podijeljenu ili prenesenu svećeničku ovlast kako bi blagoslovili tuđe živote.

Ova se ovlast može koristiti samo u pravednosti (vidi Nauk i savezi 121:36). Primjenjuje se uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću, krotkošću, ljubavlju i dobrotom (vidi Nauk i savezi 121:41–42). Vođe se savjetuju s drugima u duhu jedinstva te traže Gospodinovu volju kroz objavu (vidi Nauk i savezi 41:2). Za informacije o savjetovanju s drugima, vidi 4.2.5.

Oni koji primjenjuju svećeničku ovlast ne nameću svoju volju drugima. Oni je ne koriste za sebične svrhe. Ako je osoba koristi nepravedno, »nebesa se povlače; Duh se Gospodnji žalosti« (Nauk i savezi 121:37).

Neki crkveni pozivi uključuju dužnost predsjedavanja. Za informacije o predsjedavanju u Crkvi, vidi 4.2.4.

3.5

Moć svećeništva

Moć svećeništva moć je po kojoj Bog blagoslivlja svoju djecu. Božja moć svećeništva pritječe svim članovima Crkve – ženskim i muškim – dok oni obdržavaju saveze koje su sklopili s njim. Članovi sklapaju ove saveze kada primaju svećeničke uredbe. (Vidi Nauk i savezi 84:19–20.)

Blagoslovi svećeničke moći koje članovi mogu primiti uključuju:

  • vodstvo za njihov život;

  • nadahnuće za spoznaju kako služiti članovima obitelji i drugima;

  • snagu da ustraju i prevladaju izazove;

  • darove Duha radi uvećavanja njihovih sposobnosti;

  • objavu da bi znali kako ispuniti djelo koje su zaređeni, odijeljeni ili zaduženi učiniti;

  • pomoć i snagu da postanu više poput Isusa Krista i Nebeskog Oca.

3.5.1

Savezi

Savez je svečano obećanje između Boga i njegove djece. Bog daje uvjete za savez, a njegova se djeca slažu da će biti poslušna tim uvjetima. Bog obećava blagosloviti svoju djecu dok ona ispunjavaju savez.

Članovi sklapaju saveze s Bogom kada primaju uredbe spasenja i uzvišenja (vidi 18.1). Svi koji ustraju do kraja u obdržavanju svojih saveza primit će vječni život (vidi 2 Nefi 31:17–20; Nauk i savezi 14:7). Ustrajati do kraja uključuje oživotvorenje vjere u Nebeskog Oca i Isusa Krista te svakodnevno pokajanje.

Roditelji, crkveni vođe i drugi pomažu pojedincima pripremiti se za sklapanje saveza kada primaju uredbe evanđelja. Brinu se da osoba razumije saveze koje će sklopiti. Nakon što osoba sklopi savez, oni joj pomažu obdržavati ga. (Vidi Mosija 18:8–11, 23–26.)

3.5.2

Uredbe

Uredba je sveti čin izvršen ovlašću svećeništva. Uredbe su oduvijek bile dio evanđelja Isusa Krista. Prve su uredbe na Zemlji bile izvršene u danima Adama i Eve (vidi Postanak 1:28; Mojsije 6:64–65).

U mnogim uredbama pojedinci sklapaju saveze s Bogom. Primjeri uključuju krštenje, sakrament, podarivanje i uredbu bračnog pečaćenja. U drugim uredbama poput patrijarhalnih blagoslova ili blagoslova za bolesne, pojedinci ne sklapaju saveze, ali primaju vodstvo i snagu za obdržavanje saveza.

Uredbe imaju simbolično značenje koje usmjerava pojedince Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. U uredbama koje uključuju saveze, simbolizam pomaže pojedincima razumjeti obećanja koja daju i blagoslove koje primaju kroz svoju vjernost.

Svaka uredba omogućava pojedincima da prime bogate duhovne blagoslove. Gospodin je objavio: »U uredbama se [svećeničkim] moć božanskog očituje« (Nauk i savezi 84:20). Uredbe spasenja i uzvišenja ključne su za vječni život. Za više informacija, vidi 18.1.

Žive osobe primaju uredbe spasenja i uzvišenja za sebe. Gdje je to moguće, oni se tada vraćaju u hram kako bi zastupnički vršili ove uredbe za one koji su preminuli. Za dodatne informacija o vršenju uredbi za mrtve, vidi poglavlje 28.

3.6

Svećeništvo i dom

Svi članovi Crkve koji obdržavaju svoje saveze – žene, muškarci i djeca – blagoslovljeni su Božjom svećeničkom moći u svojim domovima kako bi osnažili sebe i svoje obitelji (vidi 3.5). Ova će moć pomoći članovima u vršenju Božjeg djela spasenja i uzvišenja u njihovom osobnom životu i njihovim obiteljima (vidi 2.2).

Muškarci koji obnašaju Melkisedekovo svećeništvo mogu davati svećeničke blagoslove članovima obitelji radi pružanja usmjerenja, iscjeljenja i utjehe. Kada je potrebno, članovi Crkve mogu također tražiti ove blagoslove od članova proširene obitelji, poslužiteljske braće ili mjesnih vođa Crkve. Za više informacija o svećeničkim blagoslovima, vidi 18.13 i 18.14.

Za informacije o predsjedavanju u obitelji, vidi 2.1.3.