47. poglavlje
Isus Krist blagoslivlja svoje učenike
Jednoga dana, kada su učenici bili zajedno u postu i molitvi, Isus Krist im se ukazao.
Učenici su ga upitali kako da nazovu Crkvu. Isus je rekao da treba biti nazvana njegovim imenom jer je to njegova Crkva.
Isus je objasnio svojim učenicima da ga je Nebeski Otac poslao na Zemlju da bi svoj život dao za sve ljude.
Rekao je da će se svatko tko se pokaje, tko bude kršten u njegovo ime i obdržava njegove zapovijedi smatrati bez krivnje pred Nebeskim Ocem.
Spasitelj je rekao svojim učenicima da čine djela koja su vidjeli da on čini. On im je dao primjer.
Rekao im je i da zapišu to što su vidjeli i čuli kako bi i drugi mogli saznati za to.
Isus je upitao svoje učenike što bi oni htjeli od njega. Devetorica od njih htjeli su biti s njim nakon završetka njihovih života na Zemlji.
Isus im je obećao da će, kada navrše 72 godine, otići k njemu na nebo.
Ostala trojica učenika nisu se usudila reći što bi htjeli, no Isus je znao. Htjeli su ostati na Zemlji i podučavati o evanđelju sve dok Isus ponovno ne dođe.
Spasitelj im je obećao da neće trpjeti bol ili tugu te da neće umrijeti. Podučavat će ljude o evanđelju sve dok se on ne vrati.
Isus je dotaknuo svakog učenika osim trojice koji će ostati na Zemlji. Nakon toga je otišao.
Trojica učenika bili su poneseni u nebo gdje su vidjeli i čuli mnogo prekrasnih stvari. Tako su bili sposobniji razumjeti Božja djela.
Tijela su im bila promijenjena tako da nisu mogli umrijeti.
Trojica učenika vratili su se na Zemlju i počeli su propovijedati i krstiti.
Opaki Nefijci bacili su trojicu učenika u tamnicu i u duboke jame, no Božja im je moć pomogla pobjeći.
Kad su bili bačeni u peći i u jame s divljim životinjama, također ih je zaštitila Božja moć.
Trojica učenika nastavili su propovijedati Nefijcima evanđelje Isusa Krista. Oni još uvijek propovijedaju njegovo evanđelje.