Isus Krist poznaje bol koju osjećamo zbog predrasuda
Autorica živi u provinciji Gauteng u Južnoj Africi.
Moja je potraga da vidim ljude kao što bi ih Spasitelj vidio.
Na danima otvorenih vrata hrama Rim, Italija, članovi i prijatelji okružuju kip Christus, kako se vidi kroz prozor centra za posjetitelje.
Doživljavala sam predrasude ili diskriminaciju u ovom ili onom obliku gotovo 20 godina.
Nakon što sam se priključila Crkvi u Mozambiku, preselila sam se u Južnu Afriku. To je prekrasna zemlja, jedna od najnaprednijih u Africi. Njezina je ljepota naglašena raznolikošću njezinih ljudi i bogatstvom u kulturi.
Južna Afrika je nacija koja je još uvijek u procesu iscjeljenja od povijesti zasjenjene rasnom segregacijom. Iako je aparthejd bio formalno ukinut 1994. godine, još uvijek ostaju ožiljci ove prethodne politike rasizma koju je provodila vlast.
Kao crnkinja svetica posljednjih dana iz Mozambika koja živi u Južnoj Africi već 18 godina, navigiram kroz diskriminaciju i isključivanje, često iskazane kao mikroagresija. Rasizam, klasne podjele, plemenske podjele, seksizam i ksenofobija nekoliko su primjera zla segregacije s kojima se društvo još uvijek suočava. Postoji nešto u naravnom čovjeku što izgleda kao da želi podijeliti društvo i učiniti da vjerujemo kako je loše biti drugačiji.
Što pokušavamo činiti
Mogu li članovi Crkve biti podložni ovakvom načinu razmišljanja? Svakako. Svi mi moramo odložiti naravna čovjeka u našem cjeloživotnom naporu da postanemo svetci kroz Kristovo Pomirenje (vidi Mosija 3:19).
Kad se god moja djeca i ja osjećamo izolirani, zanemareni, tipizirani ili smatrani čudnovatima, mi dođemo kući i razgovaramo o tome. Kažemo: »Što se upravo dogodilo? Hajdemo proanalizirati ovo. Hajdemo razgovarati o tome zašto se ljudi ponašaju ovako.« Razgovor o tome pomaže spriječiti da naši osjećaji kipe u nama.
Ja pokušavam podučiti svoju djecu da je naša veličina određena time kako se odnosimo prema ljudima koji su potisnuti ili izopćeni u društvu (vidi Matej 25:40). To može značiti traženje načina kako posegnuti prema drugima tako da ih ne isključujemo.
Nastojim biti poput Isusa
Koliko god neka iskustva bila bolna, lekcije koje učimo čine moju djecu boljim ljudima. A i mene. Naša su nam razočaranja pomogla razviti sućut i suosjećanje za druge.
Iskustva s predrasudama daju mi priliku birati. Hoću li biti ogorčena i osvećivati se, ili hoću li dati toj osobi ne samo još jednu priliku, već i drugu, treću i četvrtu priliku? Hoću li vidjeti društvo kao užasno mjesto, ili hoću li biti snaga za pozitivnu promjenu?
Spasitelj se također suočio s predrasudama zbog toga tko je bio, što je vjerovao i odakle je dolazio (vidi Ivan 1:46). Ipak, nije odgovorio nasiljem, ljutnjom, ogorčenošću ili mržnjom. Podučavao je protiv svega toga i djelovao u ljubavi i istini. Podučio je da moć i utjecaj dolaze kroz uvjeravanje, dugotrpnost, blagost, krotkost i ljubav (vidi Nauk i savezi 121:41). Podučio je da kada smo uvrijeđeni, trebamo otići svojem bratu i zajedno razgovarati o tome (vidi Matej 18:15). Podučio nas je da se molimo za one koji nas progone (vidi Matej 5:38–48). A kada je bio nepravedno osuđen i obješen na križ da umre, podučio nas je da oprostimo (vidi Luka 23:34).
Naposljetku, njegova je ljubav ono što će promijeniti nas i svijet (vidi 2 Nefi 26:24).
I nastavit ću nastojati
Ja nisam savršena osoba, ne opraštam uvijek odmah nakon što me netko uvrijedi. Potrebno je vrijeme, potrebno je iscjeljenje i potreban je Duh Sveti koji radi sa mnom. Ponekad biram biti uvrijeđena i ne prihvaćam odmah njegove poticaje. Ali ako sam otvorena prema njemu, Duh strpljivo radi sa mnom sve dok ne uspijem razumjeti što Nebeski Otac želi da učinim u toj situaciji.
Moja je potraga da zaista vidim ljude kao što bi ih Spasitelj vidio. Kako bismo to učinili, moramo biti spremni priznati da nemamo sve odgovore. Kada smo spremni reći: »Nisam savršen, imam mnogo za naučiti. Što mogu naučiti iz pogleda drugih?« – tada smo zaista sposobni čuti. Tada smo zaista sposobni vidjeti.
Dok prolazim kroz ovo putovanje, pomaže prisjećanje da sam ovdje sa svrhom, da su iskušenja života privremena – neophodan dio smrtnosti – te da nisam sama. Kroz sve to, nastojim biti poput Isusa! Nastojanje je aktivno, a kada padnemo, možemo pokušati ponovno.