Bijela kapica za Florence
Autor živi u Michiganu, SAD.
Trinaestogodišnja Florence Onyejekwe došla je do svojeg uobičajenog mjesta na zakrčenoj otvorenoj tržnici u Onitshi u Nigeriji. Ulica je bila ispunjena prodavačima koji su zazivali zaposlene kupce. Žene su balansirale svežnjeve na svojim glavama dok su hodale. Škola je upravo završila radi praznika i Florence je znala da su njezini prijatelji uživali u odmoru od nastavnih satova. No Florence je provodila svoje praznike prodajući biljku Vernonia amygdalina ovdje na tržnici. Bila je to njezina jedina prilika da zaradi novac za svoju školarinu.
Ipak, Florence se nije žalila. Naposljetku, njezina je majka svakoga dana provodila mnoge sate na tržnici prodajući jam kako bi kupila hranu za obitelj. Mama je naporno radila. Oba su joj roditelja naporno radila. No bez mnogo obrazovanja, malo je toga što su mogli napraviti. Florence je uskoro završila osnovnu školu. Možda ako bi mogla nastaviti svoje obrazovanje, mogla bi naći dobro plaćeni posao i pomoći svojoj obitelji.
Kada se vratila kući, Florence je našla svoje roditelje i upitala: »Mislite li da bih mogla ići u srednju školu? I možda na sveučilište?«
Mama je pogledala Nnama (tatu) i odmahnula glavom. »Sveučilište košta puno više nego što imamo«, rekao je Nnam. Florence je pogledala u svoje cipele. Nije htjela da Mama i Nnam vide koliko je razočarana.
Nekoliko je dana kasnije Florence navratila do bolnice kako bi preuzela neke lijekove. Bolnica je bila gotovo jednako prometna kao i tržnica, samo ne toliko bučna. Florence je zjapila u medicinske sestre s njihovim uštirkanim, bijelim kapicama. Zamislila se u takvoj uniformi kako pomaže bolesnima i brine se za bebe u velikoj bolnici. Možda bi ona mogla postati medicinska sestra.
Florence je znala da su njezini roditelji bili u pravu – steći obrazovanje bit će teško. No Florence je znala kako naporno raditi. Odlučila je pokušati.
Bez obzira na to koliko joj je zadataka ispunjavalo dan, Florence je uvijek našla vrijeme za učenje. Položila je ispite za srednju školu, a Nnam je posudio dovoljno novaca da bi ona mogla ići. Kasnije je saznala da će vlada pomoći s plaćanjem škole za medicinske sestre. Njezin joj je san bio nadomak ruke!
No kada je došlo vrijeme da krene u školu za medicinske sestre, Florence je osjetila laganu sumnju. Što ako bude previše teško? Što ako će se osjećati usamljeno? Florence je pognula svoju glavu i pomolila se: »Dragi Bože, molim te da mi daš snage za ići u školu za medicinske sestre i naporno raditi.«
U školi za medicinske sestre Florence je naučila davati lijekove i čuvati alate čistima od klica. Ponekada su njezini pacijenti ozdravili, no ponekada nisu. Florence se često molila za hrabrost. Nakon tri duge godine, Florence je maturirala s nagradom za najbolju učenicu u svojem razredu. Njezin se san ostvario! Mogla je nositi bijelu kapicu za medicinske sestre i zarađivati dovoljno kako bi pomogla svojoj obitelji.
Mnogo godina kasnije, Florence je posjetila mali ogranak u misiji Gana Accra. Njezin suprug, Christopher Chukwurah, bio je predsjednik misije tamo. Florence je upoznala neku djecu u ogranku koja nisu uvijek mogla ići u školu. Nisu bili sigurni što činiti sa svojom budućnosti. Podsjetili su Florence na nju kao dijete. »Što bih mogla reći da im pomognem?« Florence se tiho molila.
Tada je osjetila jasan poticaj: Ispričaj im o svojem životu.
Florence je promislila o svojem životu. Radila je u bolnicama u Nigeriji i Sjedinjenim Državama. Udala se za dobrog čovjeka i zajedno su se priključili Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Postala je majka. Sada je pomagala misionarima da ostanu zdravi i marljivo rade. Nebeski joj je Otac pomogao da postane medicinska sestra. Pomogao joj je učiniti puno više nego što je ikada zamišljala. On može učiniti isto za ovu djecu.
Florence je pogledala djecu i nasmiješila se. »Znate one bijele kapice koje medicinske sestre nose? Vidjela sam takvu kapicu i odlučila postati medicinska sestra…«