Priprema za novo putovanje
Autorica živi u Paranái u Brazilu.
Poput Nefija, koji je otplovio u nepoznato, i ja sam trebala primijeniti vjeru u Gospodina po pitanju zasnivanja obitelji.
Fotografija © Getty Images
U tjednima koji su vodili prema stupanju u brak i hramskom pečaćenju, počela sam osjećati malu nervozu oko svega što sam morala učiniti prije nego zasnujem svoju novu obitelj. Unatoč svoj radosti tog trenutka, osjetila sam veliki stres oko organizacije naše nove rutine, sređivanja naših financija, pronalaska mjesta za spremanje naših stvari i svih svojih novih dužnosti kao supruge. Htjela sam se uvjeriti da ćemo započeti svoj brak na pravi način ostavljajući prostora u našim aktivnostima za važne stvari poput obdržavanja zapovijedi i provođenja vremena zajedno kao muž i žena unatoč našim zaposlenim životima.
Kako se približavao dan vjenčanja, iznenadio me niz noćnih mora koje su uključivale razne nevolje koje bi mogle utjecati na obitelj. Iz razloga što sam dolazila iz brižne, ali unesrećene obitelji, ugrožene stalnim i žestokim raspravama i slomljenim srcima, loši snovi utjecali su na mene više nego što su trebali. Stoga sam se jedne noći, nakon nekoliko drugih sličnih, probudila u znoju i odlučila slijediti savjet koji je sestra Neill F. Marriott, druga savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka, iznijela u svojem govoru »Yielding Our Hearts to God« (Liahona, studeni 2015., 30–32). Sklopila sam oči i pomolila se: »Dragi Nebeski Oče, što mogu učiniti kako bih održala ove loše stvari podalje od svoje obitelji?«.
Odgovor me pogodio jednako brzo i snažno kao da je netko otvorio vrata u mojoj glavi i stavio tu misao tamo. Mirni nježni glas me potaknuo: »Samo čini ono što trebaš činiti. Budi vjerna u svakom koraku.« Duh mi je šapnuo neki određeni savjet pa sam osjetila da ako ću činiti to, sve će biti u redu.
Nasmiješila sam se i osjetila kako mi se grudi ispunjaju toplinom. Sve su brige odjednom zaboravljene jer sam znala da je to istina. Osjetila sam Duha Svetoga i prije, no nikada tako snažno kao te noći. Osjetila sam da me ljubav našeg Nebeskog Oca i Spasitelja okružuje te sam znala da je utjeha i spasenje moje obitelji bilo jednako važno njima kao i meni.
Kao dodatno jamstvo, priča iz Svetih pisama pala mi je na pamet – trenutak kada je Gospodin zapovjedio Nefiju da izgradi lađu: »I dogodi se da mi Gospod prozbori, govoreći: Sagradi lađu, na način koji ću ti ja pokazati, kako bih mogao prenijeti narod tvoj preko ovih voda« (1 Nefi 17:8, kurziv nadodan).
Nefi i njegova obitelj bili su godinama u divljini, trpeći svakakve nevolje. Mogao se osjećati uplašeno što je započinjao putovanje preko mora te dopustiti da njegovi strahovi postanu snažniji od njegove vjere. No, nije. Prihvatio je i slijedio Božje upute. Vjerovao je da će njegova obećanja biti ispunjena. Gospodin nikada nije rekao Nefiju da neće biti oluja ili da valovi neće udariti lađu. No, rekao mu je da će, ako će slijediti njegove upute, moći voditi svoju obitelj sigurno preko oceana do obećane zemlje.
Shvatila sam kako sam i ja mnoge godine putovala divljinom, no sada sam se nalazila pred pučinom, pripremajući se za novo putovanje: brak. Pozvana sam – a vjerujem da je to slučaj sa svim obiteljima svetaca posljednjih dana – da izgradim lađu slijedeći Božje upute.
Kada smo se moj suprug i ja vjenčali, nevolje su došle. Razboljela sam se i mučili smo se održati ravnotežu u našim financijskim pitanjima te sprovesti sve dobre navike koje smo odlučili slijediti.
No, savjet koji sam primila te večeri ostao je u mojem srcu. Svakodnevno smo pokušavali učiti i njegovati Božju riječ u svojem srcu, slijediti dobre primjere naših dragih vođa – uključujući Krista – i poboljšavati vlastito ponašanje. Stekla sam snažnije svjedočanstvo o molitvi i doista sam iskusila Očevu ljubav za nas. Počela sam imati više povjerenja, a manje se bojati. Shvatili smo da su teškoće s kojima smo se suočavali postali koraci prema poboljšanju. Danas se naš dom čini kao mali dio neba.
Još smo uvijek na početku svojeg putovanja, no vjenčati se i osnovati obitelj bila je najbolja odluka koju sam ikada donijela. Moje je srce puno radosti kada razmišljam o hramskoj uredbi koju smo primili i znam da sam zapečaćena Božjom ovlasti. Što više shvaćam važnost obitelji u naumu Nebeskog Oca i svetost saveza koji smo sklopili, tim više želim pomoći drugim obiteljima primiti istu uredbu.
Naučila sam da se ne trebamo brinuti oko onoga što će se dogoditi jer »Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti« (2 Timoteju 1:7). Jednostavno trebamo biti poslušni, slijediti upute dane kroz Sveta pisma i riječi suvremenih proroka te tražiti u molitvi za osobnije upute. Činimo li to, možemo prijeći ocean ovih posljednjih dana u sigurnosti da će bez obzira kakve nas nevolje pogodile, naši voljeni biti na sigurnom.