mladi
Savršena Badnja večer
Dok sam odrastao, jedan od vrhunaca svake godine bila je Badnja večer. Moja obitelj i ja radili bismo pizzu, išli pjevati božićne pjesme, a zatim bismo se okupili na božićnom duhovnom sastanku. Pjevali smo crkvene pjesme u neusklađenoj četveroglasnoj melodiji i glasno svirali na našem čudnom asortimanu glazbenih instrumenata. Tata je uvijek priveo večer kraju s božićnom misli koja nas je ostavila u suzama radosnicama. Život nije bio bolji nego tih Badnjih večeri.
Kada sam bio malo stariji, moja se majka počela brinuti o mladoj susjedi, Kelly. Kelly je svaki dan nakon škole dolazila našoj kući dok je njezina majka Patty radila. Kelly me slijedila posvuda poput štenca – glasna i potrebita. Uvijek je bilo olakšanje kada je Patty došla po svoju kćer te je u mojoj kući i obitelji zavladao mir.
Jednog sam prosinca bio užasnut kada je mama pozvala Patty i Kelly da nam se pridruže na Badnju večer. Moju Badnju večer. Majka se nasmijala i obećala mi: »Ništa se neće promijeniti.« No ja sam znao bolje. Pojest će svu našu pizzu. Kelly će se ismijavati našem pjevanju. Pomirio sam se s najgorom Badnjom večeri ikada.
Kada je večer došla, Patty i Kelly su nam se pridružile, a mi smo razgovarali, smijali se i pjevali. Moja je majka bila u pravu. Bila je savršena. U ponoć su nam se zahvalile i nevoljko smo se razdvojili. Otišao sam u krevet ispunjenog srca. Otkrio sam da se doista dragocjeni darovi Božića ne umanjuju kada ih se razmjenjuje. Umjesto toga, kada ih darujemo postaju slađi i umnažaju se.