Odvažno učeništvo u posljednjim danima
Imajmo pouzdanja, nemojmo se ispričavati, budimo odvažni, ne plahi, vjerni, ne plašljivi dok uzdižemo Gospodinovo svjetlo u ovim posljednjim danima.
Moralno opredjeljivanje Božji je dragocjeni dar svakom njegovom djetetu.1 Mi smo »slobodni izabrati slobodu i vječni život, po velikom Posredniku svih ljudi, ili izabrati sužanjstvo i smrt, prema sužanjstvu i moći đavlovoj«.2 Bog nas neće siliti da činimo dobro, a đavao nas ne može siliti da činimo zlo.3 Iako neki mogu misliti da je smrtnost nadmetanje između Boga i neprijatelja, jedna Spasiteljeva riječ »i Sotona je utišan i prognan… [Naša] je snaga kušana – ne Božja.«4
Na kraju ćemo stoga žeti ono što su naše cjeloživotne odluke posijale.5 Dakle, što zbroj naših misli, želja, riječi i djela govori o našoj ljubavi prema Spasitelju, njegovim odabranim slugama i njegovoj obnovljenoj Crkvi? Znače li nam naši krsni, svećenički i hramski savezi više od pohvale svijeta ili broja »lajkova« na društvenim medijima? Je li naša ljubav prema Gospodinu i njegovim zapovijedima snažnija od naše ljubavi prema bilo čemu ili bilo kome drugome u ovom životu?
Neprijatelj i njegovi sljedbenici uvijek su nastojali uništiti djela Krista i njegovih proroka. Mnogi su Spasiteljeve zapovijedi, ako ne potpuno ignorirali, racionalizirali sve do beznačajnosti u današnjem svijetu. Glasnike Božje koji podučavaju »nezgodne« istine često se odbacuje. Čak je i sam Spasitelj bio nazvan »izjelic[a] i pijanic[a]«,6 optužen za uznemiravanje javnog mišljenja i razdor. Slabe i podmukle duše »međusobno se dogovore kako bi Isusa uhvatil[e] u riječi«,7 a njegovoj su se »sljedb[i]« ranih kršćana »svuda protiv[ili]«.8
Spasitelj i njegovi rani sljedbenici nosili su se s ozbiljnom unutarnjom i vanjskom oprečnošću, a mi doživljavamo isto. Danas je gotovo nemoguće hrabro živjeti našu vjeru, a da povremeno ne privlačimo nekoliko stvarnih i virtualnih prstiju poruge od strane svijeta. Isplati se slijediti Spasitelja s pouzdanjem, no s vremena na vrijeme možemo biti uhvaćeni usred onih koji zagovaraju filozofiju »jedite, pijte i budite veseli«,9gdje su vjera u Krista, poslušnost i pokajanje zamijenjeni iluzijom da će Bog opravdati malo grijeha jer nas toliko voli.
Govoreći »glasom [svojim] ili glasom slugu [svojih]«,10 nije li Spasitelj rekao o našem dobu da će »doći… vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje« i da će mnogi »odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama«?11 Nije li tugovao kako »uzalud misl[e] da [ga] štuj[u] dok naučava[ju] kao [njegovu] nauku zapovijedi ljudske«?12 Nije li upozorio da će se »između vas samih dići… neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike za sobom«?13 Nije li predvidio da će se »zlo dobrom naziva[ti], a dobro zlom«14 i da će »čovjeku… biti neprijatelji njegovi ukućani«?15
Onda što je s nama? Trebamo li biti zastrašeni ili uplašeni? Trebamo li živjeti svoju religiju na dubini periskopa? Sigurno ne! S vjerom u Krista ne trebamo se bojati prijekora ljudi niti se plašiti njihovih pogrda.16 Sa Spasiteljem za kormilom i živućim prorocima da nas vode i usmjeravaju, »tko će biti protiv nas«?17 Imajmo pouzdanja, nemojmo se ispričavati, budimo odvažni, ne plahi, vjerni, ne plašljivi dok uzdižemo Gospodinovo svjetlo u ovim posljednjim danima.18
Spasitelj je jasno rekao: »Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem… Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem.«19
Kao posljedica toga, iako bi neki radije voljeli Boga koji dolazi bez zapovijedi, posvjedočimo smiono riječima starješine D. Todda Christoffersona da je »Bog koji ne postavlja zahtjeve… funkcionalni ekvivalent Boga koji ne postoji«.20
Iako bi neki radije bili izbirljivi u zapovijedima koje slijede, radosno prihvatimo Spasiteljev poziv da »živi[mo] prema svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih«.21
Iako mnogi vjeruju da Gospodin i njegova Crkva odobravaju da se čini »što god srce [naše] zaželi«,22 odvažno proglašavajmo da je krivo »povodi[ti] se za mnoštvom da činiš zlo«,23 jer »svjetina ne može ispraviti ono što je Bog izjavio da je krivo«.24
»O sjeti se, sjeti se… koliko su stroge [ali oslobađajuće] zapovijedi Božje.«25 Jasno ih podučavati može se ponekad smatrati činom netolerancije. Stoga pokažimo s poštovanjem da nije samo moguće, već je i ključno voljeti dijete Božje koje prihvaća uvjerenja drugačija od naših.
Možemo prihvatiti i poštovati druge bez podržavanja njihovih uvjerenja ili djela koja nisu u skladu s Gospodinovom voljom. Nema potrebe žrtvovati istinu na žrtveniku miroljubivosti i društvene poželjnosti.
Sion i Babilon nespojivi su. »Nitko ne može služiti dvojici gospodara.«26 Sjetimo se Spasiteljeva prodirućeg pitanja: »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine!’ a ne vršite što kažem?«27
Pokažimo svoju ljubav za Gospodina kroz svesrdnu, dobrovoljnu poslušnost.
Osjećate li se uhvaćeni između vašeg učeništva i svijeta, molim vas upamtite da vaš brižni Spasitelj »šalje poziv… jer su ruke milosrđa ispružene [vama], i on govori: Pokajte se, i ja ću vas primiti«.28
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da će Isus Krist »učinit[i]… neka od svojih najmoćnijih djela od sada pa do svog ponovnog dolaska.«29 No također je podučio da će »oni koji odaberu Gospodinov put vjerojatno trpjeti progone«.30 Činjenica da nam je »udijeljena čast da podnes[emo] zlostavljanje za ime Isusovo«31 može ponekad biti naš udes dok »omoguć[ujemo] njegovom glasu da ima prioritet nad bilo kojim drugim«.32
»Blago onomu«, rekao je Spasitelj, »tko se zbog mene ne pokoleba«.33 Drugdje učimo da oni »koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču«.34 Ni o što! Stoga se zapitajmo: »Ustrajem li na kratko, no kad nevolje ili progoni nastanu zbog riječi, jesam li odmah uvrijeđen?35 Jesam li čvrsto izgrađen na stijeni Isusa Krista i njegovih slugu?«
Moralni relativisti zagovaraju da je istina samo društveni koncept, da nema moralnih apsolutnih vrijednosti. Ono što oni doista govore jest da nema grijeha,36 da »što god čovjek učini nije zločin«,37 filozofija za koju neprijatelj oholo prisvaja autorstvo! Stoga čuvajmo se vukova u ovčjem runu koji uvijek novače i »[često koriste] svoje intelektualne zadrške kako bi pokrili svoje [vlastite] pogreške u ponašanju«.38
Ako doista želimo biti odvažni Kristovi učenici, pronaći ćemo način. Inače, protivnik nudi primamljive alternative. No kao vjerni učenici, »ne trebamo se ispričavati za naša uvjerenja niti uzmicati od onoga za što znamo da je istinito.«39
Kao zaključak, nekoliko riječi o 15 Božjih slugu koji sjede iza mene. Dok svjetovni »vidovitima… govore: ʻOkanite se viđenja!ʼ a vidiocima: ʻNe prorokujte istinu«,40 vjerni su »okrunjeni blagoslovima odozgo, da, i zapovijedima ne malobrojnim, i objavama u vrijeme njihovo«.41
Nije čudo da ovi ljudi često postaju gromobrani za one koji nisu sretni s riječju Božjom kako je proroci proglašavaju. Oni koji odbacuju proroke ne shvaćaju da »nijedno proročanstvo sadržano u Pismu [ne može biti] stvar samovoljnog tumačenja« ili rezultat čovjekove volje, »nego… ljudi govor[e sada] od Boga, potaknuti od Duha Svetoga«.42
Poput Pavla, ovi ljudi Božji »ne stid[e] se svjedočanstva za našega Gospodina« i njegovi su »sužnj[i]«43 u smislu da nauk koji podučavaju nije njihov, već onoga koji ih je pozvao. Poput Petra, oni »ne mo[gu] drukčije nego govoriti što [su] vidjeli i čuli«.44 Svjedočim da su Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice dobri i pošteni ljudi koji vole Boga i njegovu djecu i koje on voli. Njihove riječi trebamo primati kao da su iz Gospodinovih usta, »sa svom strpljivošću i vjerom. Jer čineći to vrata pakla neće [nas] nadvladati… a Gospod će Bog raspršiti moći tame ispred [nas].«45
»Nijedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje djela«;46 ono će pobjedonosno kročiti sa mnom ili vama ili bez nas, stoga »danas izaberite kome ćete služiti«.47 Nemojte biti obmanuti ili zastrašeni glasnom protivničkom bukom koja dolazi iz velike i prostrane zgrade. Njihovi očajnički decibeli nisu dorasli spokojnom utjecaju mirnoga, blagog glasa na skršena srca i raskajane duhove.
Svjedočim da Krist živi, da je on naš Spasitelj i Otkupitelj te da vodi svoju Crkvu kroz Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola, time osiguravajući da nismo »okolo tjerani svakim vjetrom nauke«.48
»Istinski učenici Isusa Krista«, podučio je predsjednik Nelson, »voljni su istaknuti se, otvoreno govoriti i biti drugačiji od ljudi u svijetu. Oni su neustrašivi, posvećeni i hrabri.«49
Braćo i sestre, dobar je dan za biti dobri! U sveto ime Isusa Krista. Amen.