Molim se da će nas upotrijebiti
Mali napori zajedno stvaraju veliki učinak, uvećavajući mnoge pojedinačne stvari koje činimo kao učenici Isusa Krista.
Ovaj keks napravljen od lisnatog tijesta i pistacija znak je zahvale. Napravila ga je obitelj Kadado koja je desetljećima posjedovala tri pekare u Damasku, u Siriji. Kad je rat došao, blokada je spriječila da hrana i potrepštine dolaze u njihov dio grada. Obitelj Kadado počela je gladovati. Na vrhuncu ove očajničke situacije, Dobrotvorno društvo svetaca posljednjih dana i neko veoma hrabro osoblje organizacije Rahma Worldwide počeli su posluživati svakodnevne tople obroke, zajedno s mlijekom za malu djecu. Nakon teškog razdoblja obitelj je započela svoj život – kao i svoju pekaru – još jednom u novoj zemlji.
Nedavno je kutija s keksima stigla u Urede Crkve sa sljedećom porukom: »Više od dva mjeseca uspijevali smo dobiti hranu iz kuhinje koju su vodili Rahma i [Dobrotvorno društvo] svet[aca] posljednjih dana. Bez nje umr[li bismo] od gladi. Molim vas prihvatite ovaj… primjerak iz mojeg dućana kao mali znak zahvalnosti. Molim Svemogućeg Boga da vas blagoslovi… u svemu što činite.«1
Keks zahvalnosti i sjećanja. Namijenjen je vama. Svima koji su se molili nakon što su vidjeli priču na vijestima, svima koji su volontirali kada nije bilo prikladno ili koji su dobrostivo donirali novac u humanitarni fond; vjerujući da će ovo učiniti nešto dobro, hvala vam.
Božanska dužnost da se brinemo o siromašnima
Crkva Isusa Krista ima božanski mandat da se brine za siromašne.2 To je jedan od stupova djela spasenja i uzvišenja.3 Ono što je bilo istinito u Almino vrijeme svakako je istinito za nas: »I tako, u svojim blagodatnim okolnostima, oni ne otpuštahu nikoga tko bijaše gol, ili tko bijaše gladan, ili tko bijaše žedan, ili tko bijaše bolestan, ili tko ne bijaše namiren; i oni ne priklanjahu srca svoja bogatstvu; stoga bijahu darežljivi prema svima, i starima i mladima, i zasužnjenima i slobodnima, i muškima i ženskima, bilo izvan crkve ili u crkvi, nemajući pristranosti prema osobama gledom na one koji bijahu potrebiti.«4
Crkva odgovara na ovaj nalog na mnogo različitih načina, uključujući:
-
posluživanje koje činimo kroz Potporno društvo, svećeničke zborove i razrede
-
post i korištenje posnih prinosa
-
dobrotvorne farme i tvornice konzervi
-
centre dobrodošlice za imigrante
-
program posezanja prema onima u zatvoru
-
crkvene humanitarne napore
-
i aplikaciju JustServe, tamo gdje je dostupna, koja povezuje volontere s prilikama za služenje.
Sve su ovo načini, organizirani kroz svećeništvo, gdje mali napori zajedno stvaraju veliki učinak, uvećavajući mnoge pojedinačne stvari koje činimo kao učenici Isusa Krista.
Proroci imaju upravništvo nad cijelom Zemljom
Proroci imaju odgovornost za cijelu Zemlju, ne samo za članove Crkve. Mogu izvijestiti iz vlastitog iskustva koliko osobno i predano Prvo predsjedništvo preuzima tu odgovornost. Kako potrebe rastu, Prvo predsjedništvo naložilo nam je da povećamo naš humanitarni doseg na značajan način. Zanimaju ih najveći trendovi i najmanji detalji.
Nedavno smo im donijeli jedan zaštitni medicinski ogrtač koji je organizacija Beehive Clothing sašila za korištenje u bolnicama tijekom pandemije. Kao doktor, predsjednik Russell M. Nelson bio je veoma zainteresiran. Nije ga želio samo vidjeti. Želio ga je isprobati – provjeriti manžete i duljinu te način kako se vezivao na leđima. Kasnije nam je rekao, s emocijama u glasu: »Kada se susrećete s ljudima na svojim zadatcima, zahvalite im za njihov post, njihove prinose i njihovo posluživanje u ime Gospodina.«
Humanitarno izvješće
Prema uputstvu predsjednika Nelsona, iznosim vam izvješće o tome kako Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana odgovara na uragane, potrese, raseljenje izbjeglica – čak i na pandemiju – zahvaljujući dobroti svetaca posljednjih dana i mnogih prijatelja. Iako je više od 1500 projekata vezano za COVID-19 svakako najveće usmjerenje crkvene pomoći tijekom posljednjih 18 mjeseci, Crkva je također odgovorila na 933 prirodne katastrofe i izbjegličke krize u 108 zemalja. Ali statistika ne iznosi cijelu priču. Iznijela bih četiri kratka primjera kako bih prikazala najmanji zalogaj onoga što se čini.
Pomoć tijekom COVID-a u Južnoj Africi
Šesnaestogodišnja Dieke Mphuti iz Welkoma u Južnoj Africi izgubila je svoje roditelje prije mnogo godina, ostavljajući je da se sama brine za troje mlađe braće i sestara. Uvijek joj je bilo zastrašujuće pronaći dovoljno hrane, ali nestašice potrepština i karantene tijekom COVID-a učinile su to gotovo nemogućim. Često su bili gladni, preživljavajući tek s velikodušnošću susjeda.
Jednoga sunčanog dana u kolovozu 2020., Dieke je bila iznenađena kucanjem na vrata. Otvorila ih je i pronašla dva stranca – jednog crkvenog predstavnika iz područnog ureda u Johannesburgu i drugog službenika iz ministarstva za društveni razvoj Južne Afrike.
Dvije su se organizacije udružile kako bi donijele hranu ugroženim domaćinstvima. Olakšanje je preplavilo Dieke dok je gledala gomilu palente i drugih osnovnih namirnica, kupljenih crkvenim humanitarnim sredstvima. Ovo će joj pomoći podržati svoju obitelj nekoliko tjedana dok vladin paket pomoći ne postane aktivan za nju.
Diekeina priča jedno je od tisuća takvih iskustava koja se događaju diljem svijeta tijekom COVID pandemije zahvaljujući vašim posvećenim doprinosima.
Pomoć Afganistancima u Ramsteinu
Svi smo vidjeli nedavne prizore na vijestima: tisuće evakuiranih na letovima iz Afganistana. Mnogi su stigli u zračne baze ili druge privremene lokacije u Kataru, Sjedinjenim Državama, Njemačkoj i Španjolskoj prije nastavljanja prema svojem krajnjem odredištu. Njihove su potrebe bile neposredne i Crkva je odgovorila sa zalihama i volonterima. U zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, Crkva je omogućila velike donacije pelena, dječje hrane, druge hrane i cipela.
Neke sestre iz Potpornog društva primijetile su da mnoge Afganistanke koriste majice svojih muževa kako bi pokrile svoje glave zato što su njihova tradicionalna pokrivala za glavu bila strgnuta u ludilu u zračnoj luci u Kabulu. U činu prijateljstva koji je prelazio sve vjerske i kulturalne granice, sestre u Prvom odjelu Ramstein okupile su se kako bi sašile tradicionalnu muslimansku odjeću za Afganistanke. Sestra Bethani Halls rekla je: »Čule smo da ženama treba odjeća za molitvu i šijemo kako bi im bilo [ugodno] za molitvu.«5
Pomoć nakon potresa na Haitiju
Sljedeći primjer pokazuje da ne trebate biti bogati ili stari kako biste bili oruđe za dobro. Osamnaestogodišnja Marie »Djadjou« Jacques je iz ogranka Cavaillon na Haitiju. Kada je razorni potres udario blizu njezina grada u kolovozu, kuća njezine obitelji bila je jedna od desetaka tisuća zgrada koje su se srušile. Gotovo je nemoguće zamisliti očaj zbog gubitka svog doma. Ali radije nego da se prepusti tom očaju, Djadjou se – čudesno – okrenula prema van.
Associated Press
Vidjela je stariju susjedu kako se muči i počela se brinuti o njoj. Pomagala je drugima raščistiti ruševine. Unatoč svojoj iscrpljenosti, pridružila se drugim članovima Crkve u raspodjeli hrane i higijenskih paketa drugima. Djadjouina priča samo je jedan od mnogih snažnih primjera služenja koje su pružili mladi i mlade odrasle osobe dok nastoje slijediti primjer Isusa Krista.
Pomoć nakon poplava u Njemačkoj
Samo nekoliko tjedana prije potresa, još je jedna skupina mladih odraslih osoba služila na sličan način s druge strane Atlantika. Poplave koje su poharale zapadnu Europu u srpnju bile su najteže u više desetljeća.
Kad su se vode napokon povukle, jedan vlasnik dućana u okrugu uz rijeku Ahrweileru u Njemačkoj pregledao je štetu i bio je potpuno shrvan. Ovaj ponizan čovjek, odani katolik, prošaptao je molitvu da Bog pošalje nekoga da mu pomogne. Baš sljedećeg jutra predsjednik Dan Hammon iz Misije Frankfurt, Njemačka, stigao je u tu ulicu s malom družinom misionara koji su nosili žute prsluke s natpisom Ruke pomoći. Voda je dosegla oko 3 metra na zidovima vlasnika dućana, ostavljajući iza sebe duboki sloj blata. Volonteri su lopatama iznijeli blato, uklonili tepih i gipsane ploče i nagomilali sve na ulici za uklanjanje. Presretan vlasnik dućana satima je radio s njima, zapanjen što mu je Gospodin poslao skupinu svojih slugu kao odgovor na njegovu molitvu – i to unutar 24 sata!6
»Pa, ja se molim da će upotrijebiti nas«
Govoreći o humanitarnim naporima Crkve, starješina Jeffrey R. Holland jednom je napomenuo: »Molitve primaju odgovor… većinom… tako što Bog koristi druge ljude. Pa, ja se molim da će upotrijebiti nas. Molim se da ćemo mi biti odgovor na molitve ljudi.«7
Braćo i sestre, kroz vaše posluživanje, donacije, vrijeme i ljubav, vi ste bili odgovor na toliko mnogo molitvi. A ipak, ima još mnogo više toga za učiniti. Kao kršteni članovi Crkve, mi smo pod savezom da se brinemo za one u potrebi. Naši pojedinačni napori ne traže nužno novac ili udaljena mjesta;8 oni traže vodstvo Svetog Duha i spremno srce da kažemo Gospodinu: »Evo me, mene pošalji.«9
Godina milosti Gospodnje
U Luki 4 zabilježeno je da je Isus došao u Nazaret, gdje je odrastao, te je ustao u sinagogi kako bi čitao. To je bilo pri početku njegova smrtnog službeništva i on je naveo odlomak iz knjige Izaijine.
»Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene,
da proglasim godinu milosti Gospodnje…
Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.«10
Svjedočim da se ovo Pismo ispunjava i u naše vrijeme. Svjedočim da je Isus Krist došao iscijeliti one slomljena srca. Njegovo evanđelje treba vratiti vid slijepima. Njegova Crkva treba navijestiti oslobođenje zarobljenicima i njegovi učenici diljem svijeta nastoje osloboditi potlačene.
Zaključila bih ponavljajući pitanje koje je Isus postavio svojem apostolu Šimunu Petru: »Ljubiš li me?«11 Suština evanđelja sadržana je u tome kako odgovaramo na to pitanje za sebe i »pas[emo njegove] ovce«.12 S velikom pobožnošću i ljubavlju za Isusa Krista, našeg Učitelja, pozivam svakoga od nas da bude dio njegova veličanstvenog službeništva i molim se da će nas upotrijebiti. U sveto ime Isusa Krista. Amen.