»Zašto ja trebam Isusa Krista«, Za snagu mladih, ožujak 2024.
Snaga u vašem odnosu s njim
Zašto ja trebam Isusa Krista
Ključno je razumjeti naš odnos sa Spasiteljem.
The Master’s Touch [Dodir Gospodara], Kelsy i Jesse Lightweave
»Zašto ja trebam Isusa Krista?« To je značajno pitanje za postaviti samome sebi – ne kolektivno »svi« ili »mi« vaše obitelji. Već, zaista, »ja.« Koji je moj odgovor na to pitanje?
Odgovor koji sam pronašla za sebe došao je kroz osobna djela vjere; svakodnevno nastojanje da živim svoje saveze, uključujući moj krsni savez, i učenje da slušam glas Gospodnji kroz njegova Duha. I najvažnije, bio je usmjeren na moj odnos s mojim Spasiteljem.
Odnos sa Spasiteljem
Mogu s pouzdanjem navesti razloge zašto su mi potrebni moji roditelji ili moji najbliži prijatelji. Redovito sam njegovala te odnose. Njihova vrijednost u mojem životu vidljiva je i čvrsta kao i vrijeme i nastojanje koje ulažem da budem bliska s njima kroz jednostavne stvari poput redovitih razgovora, upoznavajući ih i omogućavajući njihovoj pravednoj mudrosti da utječe na moj život.
Naš odnos s Isusom Kristom može slijediti sličan uzorak. Potrebna je svakodnevna molitva Nebeskom Ocu u ime Isusa Krista. Potrebno je i spoznati Spasitelja istraživanjem Svetih pisama, čitanjem riječi proroka i apostola te slušajući Duha. Produbljujem taj odnos dok dopuštam da sve što učim utječe na moj život i moju osobnost.
Također, razmotrite naum spasenja. Taj naslov, »naum spasenja«, podrazumijeva da vi i ja – svi ljudi – trebamo spasenje i da je spasenje dio zamisli za ovaj život. Bila nam je potrebna pomoć i nismo se mogli spasiti.
No Bog nas je poslao na Zemlju s vječnim obećanjem da će omogućiti Spasitelja, Isusa Krista, koji će prevladati prepreke koje nas odvajaju od Božje nazočnosti.1 A kada sklopimo savez s Bogom, on obećava učiniti sve što može, bez da oduzme našu sposobnost opredjeljivanja, kako bi nam pomogao održati naša sveta obećanja njemu.2
Fotografiju ljubazno ustupila Tracy Y. Browning
Trebala sam znati da on razumije
Bila sam krštena kada sam imala 16 godina i živjela sam u gradu New York Cityju. U početku sam se osjećala kao da provodim puno vremena navigirajući između svoje novootkrivene vjere, s njezinim odnosom saveza s Bogom, i mojih odnosa s prijateljima.
Brinula sam se da neću imati prijatelje u školi s kojima se mogu povezati. No moji su prijatelji navikli činiti stvari za koje sam shvatila da su štetne za moj duh i nisu bile u skladu s uzimanjem na sebe imena Isusa Krista. Znala sam da je Isus Krist želio da donosim bolje odluke.
Ono što nisam znala bilo je razumije li Spasitelj koliko sam se osjećala sukobljeno. Svaki je dan bio sve teži dok sam bila pozvana činiti stvari za koje sam znala da nisu dobre. Ponekad sam ih opravdavala kao bezopasne, ali znala sam da kompromitiram stvari koje ne bih trebala.
Trebala sam znati da je Spasitelj razumio koliko sam se usamljeno i krivo osjećala kada bih čak razmotrila to da snizim evanđeoska mjerila kako bih mogla osjetiti osjećaj pripadnosti mojim prijateljima. Osjećala sam se kao da se utapam. Trebala sam spas. Trebala sam Isusa Krista.
Kada se moj odnos s njim produbio
Moj se odnos s Isusom Kristom produbio kada sam otkrila za sebe zašto sam ga ja trebala. Bilo je to kada sam se počela odmicati od spoznaje da trebam živjeti evanđelje prema razumijevanju toga zašto želim živjeti evanđelje i traženju pomoći da to činim. Jednostavno sam kleknula i izlila svoje srce Bogu s nadom da je brinuo za mene i moj problem, da je naum spasenja osmišljen da pomogne meni, da je čak i moja sreća dio nauma.
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Jednom kada smo vi i ja sklopili savez s Bogom, naš odnos s njim postaje puno bliži nego prije našeg saveza. (…) Zbog našeg saveza s Bogom, on se nikada neće umoriti u svojim nastojanjima da nam pomogne i nikada nećemo iscrpiti njegovo milosrdno strpljenje s nama.«3
Razgovarala sam s Nebeskim Ocem o tome kako sam se osjećala krivom, kako nisam znala što učiniti da bih zadržala i svoja mjerila i svoje prijatelje. Rekla sam mu da se osjećam nesretno i da bi mi doista koristila njegova pomoć.
Na koljenima sam počela osjećati mir. Taj mi je miran osjećaj pomogao razumjeti da Spasitelj jest znao kako se osjećam i da mu jest stalo – zapravo, poprilično puno.
Kako sam odrasla i stekla više perspektive, priznajem da mi se čini kako, svaki put kada sam dođem Bogu moleći za pomoć ili oprost, figurativno sam prenesena u Getsemanski vrt gdje je naš Spasitelj drhtao od boli i počeo patiti i u tijelu i u duhu zbog pogrešaka i grijeha koji nas odvajaju od Boga.4 To je podsjetnik da on razumije kroz što prolazim – bolje nego što bi itko drugi ikada mogao.
In Humility, Our Savior [U poniznosti, naš Spasitelj], Jay Bryant Ward
Nismo sami
Kada sam ustala s koljena, Duh mi je pomogao razlučiti neke stvari i nadahnuo me da činim druge. Prvo, sjetila sam se da je jedna od mojih prijateljica muslimanka i nikada se nije od nje tražilo da ugrozi svoja mjerila jer smo poštovali njezinu vjeru i razumjeli da postoje određene stvari koje ona neće učiniti. Osjetila sam se nadahnutom iznijeti svoju novu vjeru svojim prijateljima kako bi i oni mogli razumjeti više o meni i zašto su mi moja nova mjerila bila važna.
Počela sam pomalo. Rekla sam jednoj prijateljici da sam se mučila. Bila je ljubazna i puna poštovanja. Pomogla mi je dok sam razgovarala s drugim prijateljima. Nisu svi razumjeli, ali s vremenom sam vidjela da su napravili planove u kojima bih mogla sudjelovati, a koji nisu kršili moja obećanja Bogu.
Znam da svi mi trebamo više snage za oduprijeti se stalnom utjecaju svijeta. Obdržavanje saveza pomaže s tim, a Isus Krist u središtu je naših saveza.5 To je ono što sam otkrila za sebe – zašto ja trebam Isusa Krista.
Vratiti se kući Bogu nije nešto što mogu učiniti sama. I mnogo je svakodnevnih malih koraka i svakodnevnih iskustava koja ću ja – i svi mi – ostvariti na tom putovanju kući. No kako li smo blagoslovljeni kao sklapatelji i obdržavatelji saveza da se Bog »nikada neće umoriti u svojim nastojanjima da nam pomogne« dok ne dođemo tamo.