»Stipendija od gljiva«, Za snagu mladih, siječanj 2021., 6. – 7.
Stipendija od gljiva
Koje lekcije mogu naučiti od nečega odvratnog poput gljiva?
Ilustracija: Julia Yellow
Ne volim gljive. Miris i tekstura – uopće ih ne volim! No moji su roditelji počeli uzgajati gljive kada sam bila dijete pa smo ih svakoga dana jeli za obrok. Tijekom razdoblja berbe pomagala bih svojim roditeljima do kasno u noć. Izmjerila bih 200 grama gljiva, spakirala ih u vrećicu i stavila žig na pakovanje. Sjećam se da sam se zabavljala dok sam razgovarala sa svojom obitelji. Bilo je to gotovo kao da smo imali kućnu obiteljsku večer svakoga dana.
Time se također pribavljao prihod za obitelj pa smo trebali pomoći. No postojala su dva nedostatka. Prvo, jedna od mojih omiljenih televizijskih serija bila je u vrijeme kada smo trebali raditi pa je nisam mogla gledati. Drugo, do trenutka kada bih završila s poslom moje bi ruke bila crne od gljiva i bilo je teško riješiti se te boje i smrada sa sapunom. Kada sam bila dijete ponekad bih se žalila oko toga zašto sam trebala toliko puno pomagati svakoga dana.
Gljivama se pribavljao dobar prihod neko vrijeme, no naposljetku su cijene pale kako je broj gljivara rastao pa su moji roditelji prestali uzgajati gljive. Mislila sam da su prestali samo zato što su cijene pale, ali doznala sam činjenicu koja me iznenadila kada smo diplomirala.
Moji su roditelji počeli uzgajati gljive kako bi uštedjeli sredstva za koledž za mene i moju braću. Prestali su samo zato što su dosegli svoj ciljani iznos. Kada sam to otkrila, osjećala sam se posramljeno što sam se ikada žalila. Nisam znala da sam radila za svoje buduće troškove koledža. Povrh svega toga, moja mi je obitelj pomogla!
Opetovano sam se žalila bez da sam znala kako uzgajamo gljive za moju vlastitu školarinu. Moje je žaljenje bilo poput ono Lamana i Lemuela u 1 Nefiju 2:12: »I tako Laman i Lemuel… mrmljahu, jer ne poznavahu djelovanja onoga Boga koji ih bijaše stvorio.« Tako mi je drago što me Gospodin dobro poznaje i da me je blagoslovio unatoč mojem žaljenju.
Mislim da nikada neću voljeti jesti gljive. No da nije bilo gljiva, zapravo bih bila malo tužna jer ne bih imala priliku upamtiti ta iskustva s mojom obitelji. Zbog njih sam naučila cijeniti svoje blagoslove i uzdati se u Gospodinov naum – i ne žaliti se! Dakle, iako ne volim gljive, sada ih cijenim. One su mi važan simbol za sjećanje na moje obiteljske veze.
Autorica živi u Shinagawa Cityju u Japanu.